Are these Romas?

Sve super ali meni lično kada mi neko pruza ruku da se pozdravi a naočale ne skida ja ne pozdravljam postoji bonton neki !

❤Srecno❤

Predivno sve ❤️

Mlada je prelijepa sretno 😂

9

❤😂prekrasno I mladenci a I svadba na niovu. Sretno

Prelijepo ! Nek vam je srecno i dugovjecno BOGOM BLAGOSLOVENO

Postovanje svima u grupi,prije vise od 5 godina,ovdje sam objavila svoje iskustvo sezonskog rada u jednoj konobi na Jadranu,negativno i bolno iskustvo,gdje sam bila iskoristena kao radnik i covjek,omalovazena,neisplacena potpuno za svoj dogovoren rad tamo...ne samo ovdje,objavljivala sam na mnogim stranicama da bih upozorila buduce radnike u sezoni na oprez u slucaju da krenu na adresu toga poslodavca....iznijela sam sve sto sam tamo prolazila sa svojim potpisom,jasno i glasno.Uskracena sam novcano oko 20000 kuna ,jer mi je uplacivao minimalac svih tih 4 mjeseca sa obecanjem da cu ostatak dobiti na ruke kada podem kuci.Nikada mi nije isplatio taj "ostatak".O psihickim torturama koje sam prolazila ,takoder je bolna prica,ali kriza je i ,moram obezbjediti egzistenciju kao i tisuce drugih sezonskih radnika.Napisah da je gazda "pokvaren i neposten do srzi"!Gazda se nasao uvrijedenim i tuzio me za uvedu casti i ugleda.Trazio da pu platim za dusevne boli 50000 kn.5 godina smo vodili sud,prvo na opcinskom sudu u Splitu i dobila sam presudu da sam duzna isplatiti mu 30000 (trebam biti sretna jer je sud umanjio kaznu?). Zalih se visem sudu,zupanijskom i evo danas dobila presudu da sam POBIJEDILA,da su njegove tuzbe neutemeljene ,nakon svih nagodbi,optuzbi ,dokazivanja i svjedocenje.Nije bilo lako svih ovih godina borbu za svoje pravo ali strpljenje se isplatilo.Nikad necu dobiti svoje novce natrag, niti obnoviti psihu nakon toga ljeta tamo...ali sam presretna da "gazda" nije dobio za svoje boli i patnju zbog mojih rijeci da je neposten,novac od mene...jer ja sam ta koja je stradalnik i ranjenik u svakom smislu te rijeci u ovom primjeru... i ovo je dokaz da svi vi,koji ste u slicnim situacijama i imate ili cete imati iskoristavanje od strane gazde,ne bojte se,ne bojte se nicega ako ste pravedno i posteno svoj rad odradili. [m.facebook.com/story.php?story_fbid=1780966081937883&id=770459529655215](facebook.com/RadnickaFronta/posts/1780966081937883?__cft__[0]=AZU_gWFS5UJXHkM9ELWQvhzcfJwFMvfbtAqlxua1UmfNFqWD53DDbtkIipaPDhu1w5jeRWyoIOoL_uGvVaGXHtL-Qvd5GTmnBuVIQTNo1tj63x9KxNtUbt4aIl_jhpTeumFARJm9U--SfFO95Sk01rBz&__tn__=-UK-R) Ovo je text moje objave iz 2017 : Nedavno sam se vratila iz sezone pa bih svoje iskustvo rado podijelila sa vama....iskustvo vezano za to mjesto su mi vrlo bolna i negativna.Želim da oni koji budu ovaj moj skromni post pročitali budu upoznati sa uvjetima i atmosferom tamo jer kamo sreće da sam ja naišla na ovakav post prije mog odlaska tamo u travnju na sezonski rad.Tamo sam radila kao pizzajolka .Radno vrijeme mi je trajalo svakim danom od deset ujutro do jedan poslije ponoći ,znači svakodnevno 15 sati rada bez slobodnog dana ili sekunde pauze, kada bi gazda naišao moralo se stajati ili bilo što raditi nedao Bog da vas vidi da ste sjeli i minut.Nosih drva za krušnu peć više puta dnevno na popriličnoj udaljenosti a rečeno mi je da su u "blizini".Četiri krvava mjeseca radih tamo nadajući se da ću na kraju dobiti svoju jadnu plaćicu koja je bila dogovorena .ali ništa od te moje sreće.USKRAĆENA SAM I PREVARENA ZA SVOJ RAD ondje...ostala sam uskraćena veliki dio novca.Moja je greška što sam ostala do kraja nadajući se pravednosti i čovječnosti a zapravo sam shvatila da ondje prevladavaju nezdravi međuljudski odnosi ,nekorektnost i iskorištavanje fizičke snage radnika.Podnijela sam prijavu inspektoratu i to mi je donekle utjeha. Sobe u kojima smo bili smješteni bile su uz samu kuhinju i bez prozora ,minijaturne i tamne bez svijetlosti,samo šperpločom odjeljenje tako da ako biste sat dva ujutro prije posla mogli spavati nije to bilo moguće jer kao da ste pored sudopera i šporeta...svi glasovi i buka muzike i lonaca i osoblja je uz vas...užasno,znači predah od svega tamo niste mogli doživjeti jer ste 24 sata doslovno živjeli ondje i moja odjeća tih mjeseci se sastojala od uniforme za rad i pidžame....civilne odjeće nisam imala prilike nositi.Od petnaest radnika koliko je ondje prošlo od početka sezone otišlo je (pobjeglo) njih deset,kamo sreće da sam i ja otišla u početku.U vrijeme radnog vremena pojedini radnici morali su odlaziti u maslinik na košenje i pljijevenje korova,farbanje stolarije u nečijoj vikendici i druge teške poslove koje ne spadaju u obim posla za koji su jadni dosli raditi. Trebala sam to prepoznati odmah jer prvo što nam je gurnuto da potpisemo su bjanko papiri bez ikakvog teksta da bi se, pretpostavljam ,sebe ogradilo i zaštitilo i po potrebi "nadopunilo" odredbama obaveze i dužnosti radnika ili da se "drže u šaci".Prvo smo potpisali Sporazumni otkaz (a ugovor o radu jos niti dobili nismo!!!????Koji paradoks!).Zatim suglasnost da pristajemo na praćenje i nadzor kamerama(po cijelom lokalu je devet kamera koje prate "zločeste radnike",zatim bjanko papir na kojemu su prazna polja za cifre u kunama...pretpostavljam također da bi to mogao biti list po potrebi kao dokaz isplate dijela plaće. Znalo se često zaprijetiti nama radnicima da ako itko ode u sred sezone , da nema tog odvjetnika koji će nam namiriti ijednu kunu zarađenu,sto smatram ucjenom i prijetnjom...i sama iz tog razloga nisam odlazila jer tjedni su prolazili i mislila sam da ako odem zaista mi se neće dati moje zarađeno... svaki mjesec nisam dobivala dogovorenu plaću nego jedan dio s obećanjem da ću dobiti cijeli iznos na kraju kada pođem kući!!!!Naravno prevarena sam....kao i deset drugih koji su tog ljeta pobjegli odande.Samo se tješim da će netko viši od mene i nas naplatiti svaku moju kap znoja i muku ovog vrelog ljeta koje sam po petnaest sati provodila uz krušnu peć ,ložeći i kao magarac tegleći drva na ovako već vrelom i sušnom ljetu. Način obraćanja ondje je dernjava ,drske riječi, ujutro kada se dođe na radno mjesto nikad ne pozdravi i ne poželi radniku dobro jutro...Svakodnevno se radnicima govorilo i vrijeđalo da su psihički bolesnici i slične uvrede...psovke i bogaranja i unošenje dernjavom u lice bile su za mene stresne situacije...smršala sam dvadesetak kg to ljeto.Davan nam je samo jedan šturi obrok na dan a obećanja su bila sasvim drugačija dok nismo došli tamo raditi.Iz svega sam naučila dobru pouku:čim u buduće naslutim ili primjetim drskost u pokušaju bilo kakvih mutnih radnji,pokušaju iskorištavanja, odmah ću reagirati i odustati od sličnih "PARAZITA". Željko Leko, i njegov sin Mario Leko su vlasnici konobe,tu su još tri gospođe koje su ondje zaposlene već nekoliko sezona i sada zapravo spoznah i radi čega.Dvije su jadnice "fosili" od oko 70tak godina stare koje nitko drugi ne bi zaposlio (jedna od njih je gazdina rođaka iz BiH,također bih pomenula da veći broj radnika tamo upravo je doveden iz BiH i Srbije,jer su povoljnija radna snaga i za upola manju svotu rade, ili odlaze ako se gazdi ne dopadnu pa im navodno ne uspije ishodovati radne dozvole, pa se jadnici nakon uloženih oko 1000 maraka bosanskih za put,sanitarnu knjizicu i ostale pripreme pred rad uzalud moraju vratiti nazad u svoje drzave...ali radili su par tjedana i dobra su potrošna roba za gazdu...cijelo ljeto kamara takvih se izmjenjala). Jedina istina je sljedeća : oštetećena sam odviše i novčano i emocionalano, omalovažena sam i kao čovjek i kao radnik ondje ....ali prošlo je i samo želim budućim naraštajima ovaj zapis na uvid ostaviti da budu na oprezu. Ako sam ja bila loš radnik i osoba , kako to da sam 4 i pol mjeseca mogla opstati ondje ? Onog dana kada sam odlazila odande...željno sam čekala autobus koji je imao stajalište ispred samog restorana u kome sam radila...u svome životu tako čeznutljivo nisam u duši vrištala i vapila za bijegom odande, bijeg je bio olakšanje i spokoj za mene..imah osjećaj cijelo vrijeme da sam tamo bila zarobljena kao u nekoj sekti iz koje nema mogućnosti odlaska ili odupiranja ili pobune.Sada kada je to iza mene i kada sam u svome gradu uz ljude i familiju koji me vole i cijene sa jezom se sjećam mnogih postupaka i dešavanja ondje i sretna sam da sam izvukla pouku : ja sam ostala čovjek i čista lica i obraza mogu dalje koračati gordo putevima koji će me nositi dalje i biti opreznija prema uljezima koji moje ruke i kičmu požele satrti... .Kako god ,cijenjeno čitateljstvo, neka vam ovo sve bude pouka da se inspekcija zove dok ste još u radnom odnosu kod izrabljivača (poput ovoga iz moje priče), tako da vas mogu zateći u pravom svijetlu, prostoru i (radnom) vremenu.Jbg , dogovorih se sa "izrabljivačem " na pregovorima prije sezone za plaćicu : minimalac na račun i ostatak na ruke...tako da činjenično stanje je ono koje je navedeno u ugovoru o radu : zbilja mi je isplatio ono što je i morao po tom ugovoru.I ne 14 sati... mnogi su ondje robijali i više sati dnevno...čistačica Marija npr imala je dnevno po 18tak sati...u dva ujutro je lijegala da bi se u 6 ujutro već ustajala i počinjala novi dan robijanja,često je teturala od neispavanosti i iznemoglosti za obećanu plačicu od 5000 kuna koja joj je obećana.Kakav monstrum moraš biti i takav rad obezvrijediti...na najskupljem otoku na Jadranu mizerno i bijedno udijelila se milostinja onima koji su sezonu odradili bez pogovora i sa mukom, jednim jadnim obrokom od 5 komada srdelica i krompir salatom za čitav dan rada...ni tu se nije udostojilo čovjeku barem pokazati poštovanje !Sramota !Krasno je da ovakva mjesta na netu postoje i da drugi nauče iz tuđih grešaka da svoj rad i sebe više cijene i ne podaju se robovlasniku poput ovoga iz ove priče...i sama sam odgovorna jer nisam otišla u početku : ne čekajte bolje sutra ili ne nadajte se u savjest nečiju ako u startu vidite sumnjive ,nepoštene i pokvarene radnje, riječi ili postupke u svemu prema vama, niste došli nikoga oštetiti , došli ste pošteno zaraditi svoju paćeničku kunu bez svojih familija daleko od svojih domova i nedajte za pravo nekome poput gore navedenog da vam lomi kičmu za jeftine novce.

Nedavno sam se vratila iz sezone pa bih svoje iskustvo rado podijelila sa vama....iskustvo vezano za to mjesto su mi vrlo bolna i negativna.Želim da oni koji budu ovaj moj skromni post pročitali budu upoznati sa uvjetima i atmosferom tamo jer kamo sreće da sam ja naišla na ovakav post prije mog odlaska tamo u travnju na sezonski rad.Tamo sam radila kao pizzajolka .Radno vrijeme mi je trajalo svakim danom od deset ujutro do jedan poslije ponoći ,znači svakodnevno 15 sati rada bez slobodnog dana ili sekunde pauze, kada bi gazda naišao moralo se stajati ili bilo što raditi nedao Bog da vas vidi da ste sjeli i minut.Nosih drva za krušnu peć više puta dnevno na popriličnoj udaljenosti a rečeno mi je da su u "blizini".Četiri krvava mjeseca radih tamo nadajući se da ću na kraju dobiti svoju jadnu plaćicu koja je bila dogovorena .ali ništa od te moje sreće.USKRAĆENA SAM I PREVARENA ZA SVOJ RAD ondje...ostala sam uskraćena veliki dio novca.Moja je greška što sam ostala do kraja nadajući se pravednosti i čovječnosti a zapravo sam shvatila da ondje prevladavaju nezdravi međuljudski odnosi ,nekorektnost i iskorištavanje fizičke snage radnika.Podnijela sam prijavu inspektoratu i to mi je donekle utjeha. Sobe u kojima smo bili smješteni bile su uz samu kuhinju i bez prozora ,minijaturne i tamne bez svijetlosti,samo šperpločom odjeljenje tako da ako biste sat dva ujutro prije posla mogli spavati nije to bilo moguće jer kao da ste pored sudopera i šporeta...svi glasovi i buka muzike i lonaca i osoblja je uz vas...užasno,znači predah od svega tamo niste mogli doživjeti jer ste 24 sata doslovno živjeli ondje i moja odjeća tih mjeseci se sastojala od uniforme za rad i pidžame....civilne odjeće nisam imala prilike nositi.Od petnaest radnika koliko je ondje prošlo od početka sezone otišlo je (pobjeglo) njih deset,kamo sreće da sam i ja otišla u početku.U vrijeme radnog vremena pojedini radnici morali su odlaziti u maslinik na košenje i pljijevenje korova,farbanje stolarije u nečijoj vikendici i druge teške poslove koje ne spadaju u obim posla za koji su jadni dosli raditi. Trebala sam to prepoznati odmah jer prvo što nam je gurnuto da potpisemo su bjanko papiri bez ikakvog teksta da bi se, pretpostavljam ,sebe ogradilo i zaštitilo i po potrebi "nadopunilo" odredbama obaveze i dužnosti radnika ili da se "drže u šaci".Prvo smo potpisali Sporazumni otkaz (a ugovor o radu jos niti dobili nismo!!!????Koji paradoks!).Zatim suglasnost da pristajemo na praćenje i nadzor kamerama(po cijelom lokalu je devet kamera koje prate "zločeste radnike",zatim bjanko papir na kojemu su prazna polja za cifre u kunama...pretpostavljam također da bi to mogao biti list po potrebi kao dokaz isplate dijela plaće. Znalo se često zaprijetiti nama radnicima da ako itko ode u sred sezone , da nema tog odvjetnika koji će nam namiriti ijednu kunu zarađenu,sto smatram ucjenom i prijetnjom...i sama iz tog razloga nisam odlazila jer tjedni su prolazili i mislila sam da ako odem zaista mi se neće dati moje zarađeno... svaki mjesec nisam dobivala dogovorenu plaću nego jedan dio s obećanjem da ću dobiti cijeli iznos na kraju kada pođem kući!!!!Naravno prevarena sam....kao i deset drugih koji su tog ljeta pobjegli odande.Samo se tješim da će netko viši od mene i nas naplatiti svaku moju kap znoja i muku ovog vrelog ljeta koje sam po petnaest sati provodila uz krušnu peć ,ložeći i kao magarac tegleći drva na ovako već vrelom i sušnom ljetu. Način obraćanja ondje je dernjava ,drske riječi, ujutro kada se dođe na radno mjesto nikad ne pozdravi i ne poželi radniku dobro jutro...Svakodnevno se radnicima govorilo i vrijeđalo da su psihički bolesnici i slične uvrede...psovke i bogaranja i unošenje dernjavom u lice bile su za mene stresne situacije...smršala sam dvadesetak kg to ljeto.Davan nam je samo jedan šturi obrok na dan a obećanja su bila sasvim drugačija dok nismo došli tamo raditi.Iz svega sam naučila dobru pouku:čim u buduće naslutim ili primjetim drskost u pokušaju bilo kakvih mutnih radnji,pokušaju iskorištavanja, odmah ću reagirati i odustati od sličnih "PARAZITA". Željko Leko, i njegov sin Mario Leko su vlasnici konobe,tu su još tri gospođe koje su ondje zaposlene već nekoliko sezona i sada zapravo spoznah i radi čega.Dvije su jadnice "fosili" od oko 70tak godina stare koje nitko drugi ne bi zaposlio (jedna od njih je gazdina rođaka iz BiH,također bih pomenula da veći broj radnika tamo upravo je doveden iz BiH i Srbije,jer su povoljnija radna snaga i za upola manju svotu rade, ili odlaze ako se gazdi ne dopadnu pa im navodno ne uspije ishodovati radne dozvole, pa se jadnici nakon uloženih oko 1000 maraka bosanskih za put,sanitarnu knjizicu i ostale pripreme pred rad uzalud moraju vratiti nazad u svoje drzave...ali radili su par tjedana i dobra su potrošna roba za gazdu...cijelo ljeto kamara takvih se izmjenjala). Jedina istina je sljedeća : oštetećena sam odviše i novčano i emocionalano, omalovažena sam i kao čovjek i kao radnik ondje ....ali prošlo je i samo želim budućim naraštajima ovaj zapis na uvid ostaviti da budu na oprezu. Ako sam ja bila loš radnik i osoba , kako to da sam 4 i pol mjeseca mogla opstati ondje ? Onog dana kada sam odlazila odande...željno sam čekala autobus koji je imao stajalište ispred samog restorana u kome sam radila...u svome životu tako čeznutljivo nisam u duši vrištala i vapila za bijegom odande, bijeg je bio olakšanje i spokoj za mene..imah osjećaj cijelo vrijeme da sam tamo bila zarobljena kao u nekoj sekti iz koje nema mogućnosti odlaska ili odupiranja ili pobune.Sada kada je to iza mene i kada sam u svome gradu uz ljude i familiju koji me vole i cijene sa jezom se sjećam mnogih postupaka i dešavanja ondje i sretna sam da sam izvukla pouku : ja sam ostala čovjek i čista lica i obraza mogu dalje koračati gordo putevima koji će me nositi dalje i biti opreznija prema uljezima koji moje ruke i kičmu požele satrti... .Kako god ,cijenjeno čitateljstvo, neka vam ovo sve bude pouka da se inspekcija zove dok ste još u radnom odnosu kod izrabljivača (poput ovoga iz moje priče), tako da vas mogu zateći u pravom svijetlu, prostoru i (radnom) vremenu.Jbg , dogovorih se sa "izrabljivačem " na pregovorima prije sezone za plaćicu : minimalac na račun i ostatak na ruke...tako da činjenično stanje je ono koje je navedeno u ugovoru o radu : zbilja mi je isplatio ono što je i morao po tom ugovoru.I ne 14 sati... mnogi su ondje robijali i više sati dnevno...čistačica Marija npr imala je dnevno po 18tak sati...u dva ujutro je lijegala da bi se u 6 ujutro već ustajala i počinjala novi dan robijanja,često je teturala od neispavanosti i iznemoglosti za obećanu plačicu od 5000 kuna koja joj je obećana.Kakav monstrum moraš biti i takav rad obezvrijediti...na najskupljem otoku na Jadranu mizerno i bijedno udijelila se milostinja onima koji su sezonu odradili bez pogovora i sa mukom, jednim jadnim obrokom od 5 komada srdelica i krompir salatom za čitav dan rada...ni tu se nije udostojilo čovjeku barem pokazati poštovanje !Sramota !Krasno je da ovakva mjesta na netu postoje i da drugi nauče iz tuđih grešaka da svoj rad i sebe više cijene i ne podaju se robovlasniku poput ovoga iz ove priče...i sama sam odgovorna jer nisam otišla u početku : ne čekajte bolje sutra ili ne nadajte se u savjest nečiju ako u startu vidite sumnjive ,nepoštene i pokvarene radnje, riječi ili postupke u svemu prema vama, niste došli nikoga oštetiti , došli ste pošteno zaraditi svoju paćeničku kunu bez svojih familija daleko od svojih domova i nedajte za pravo nekome poput gore navedenog da vam lomi kičmu za jeftine novce. m.facebook.com/story.php?story_fbid=1780966081937883&id=770459529655215

Prelijepi sve je super sretno

Predivna svadba

m.facebook.com/story.php?story_fbid=1780966081937883&id=770459529655215

Mladenci su prelijepi,dekoracija takodje,svidja mi se docek u dvorište,sve najlepše.

Mlada je prelijepa