25. Autizam - nove spoznaje

[@bartolgranic1007]

BRAVO BARBA NEMET SAMO NASTAVITE SA VIDEIMA ,MI VAS ŽEDNO OCEKUJEMO , NESTO O NICEU FROJDU ADLERU ,,GRUDENU ,,HERAKLITU ,, I O SEBI I O KOHUTU , LJEPO GOVORITE NEKE SASVIM NOVE NOVINE TO I BAŠ TREBAMO ,,CIAO I HVALA

[@Goga4828]

Odlicno predavanje 👍

[@Novapsihoanaliza]

Hvala!

[@471169]

Jako dobro objasnjenje i radost je pratiti vase klipove. Sto vise toga snimiti o diferencijacijama pojedinih skola. Koliko je autuzam bioloski determiniran a koliko psiholoski? Dali odredjeni oblici i elementi autizma su zaista ukucani u neurobiolosko zbivanje a razvojnopsiholoski dio je sekundaran ili obratno? ili jedno i drugo u isto vrijeme? Dali se i autizmi mogu kasificirati psihodinamski gledano u nekoliko varijacija pored uobicajene psihijatriske klasifikacije? Uzevsi bilo koji psihicki poremecaj vrlo je tesko pronaci tacke gdje preovjadava genetski faktor a gdje socio.razvojni, poznato je tako se odredjuje i terapijski odabir.. Kod autizma problem je i u terminologiji i fenomenima. Kad su Bleuler i Jung pisalino tome problem je bio kad se neko i zbog cega zakljuca u autizam pa su pokusali teorijom jakog psihickog kompleksa to objasniti introverzijom i regresijom libida. Introverzija libida ( Jung) izjednacava sa povlacenjem u svoj unutrasnji svijet i to je jedan stepen autizma( autoerotizma- Abraham, Freud). Zbrka oko pojma libida se manifestira oko ovih pitanja jer Freud objasnjava da je introverzija libida medjufaza za regresiju prema neurozi( narcizam) i da pokazuje zastoj prilagodjavanja, manje vise nejasno jer spominje i potrebu imanja i narcistickog ego-libida pored nagonskog id-libida za prilagodjavanje a Jungova okrenutost prema fantaziji i svome ja kao nesto sto frojdisti apriori ne razumiju jer nema dualistickog pristupa i diobe libida i izostaje operacionalni pristup za objasnjenje konflikta. Sad je pitanje dali je introverzija povlacenje od svijeta i objekata ili samo okrenutost prema fantazijama i zivljenje u fantazijama? Jung je kasnije introverziji libida pored okretanja prema fantazijama koje mogu nekako dati i izlazak iz krize i zastoja pridao i drugi znacaj kao urodjeni tip ili nesto sto odredjuje oblik prilagodjavanja sto je normalno a sto je teska zabluda frojdovski gledano. Pitanje koje se namece je ovo: 1.Kako diferencirati shozoidnu strukturu - psihopatiju ili nasljednu dispoziciju prema shizofren. kroz manifestaciju spektra( genetski optereceni clanovi bliznjih) od obrambrene shizoidne strukture kao posljedicu povlacenja od svijeta zbog krhkosti selfa i razvojnih defekata? 2. Kako razlikovati socijalnu introverziju od ove psiholoske jer vidljivo je da mnogo ljudi zazire od drugih a ne pokazuje narocito okrenutost fantazijama i sebi, pokazuju samo distancu zbog krhkosti i ranjivosti selfa, te osobe ne pokazuju niti depresivnost niti emoc.tupost ? 3. Kako razlikovati depresivnu introverziju od shizoidne i koji unutrasnji faktori to determiniraju? Abraham nudi objasnjenje kao regresiju na oralni stadij..Klein na depresivnu poziciju...itd? 4. Kako razlikovati socijalnu introverziju kroz manifestaciju u formi sociofobije i osjetliivosti a kako u formu agorabobije i povlacenja od drugih? 5. Ukratko, kako razlikovati introvertnost, shizoidnost, autizam, shizoid- simplex sch, depresivnost, povlacenje zbog fobije od ljudi, agorafobija i shizofreniju sire gledano? Poznato je da postoje mogucnosti preklapanja fenomena a i pomaka iz jednog u drugi. Postavlja se i ovo pitanje: Dali je zaista prisutan razlicit uzrok nastajanja jedno te istih fenomena? Npr. Kohut, Klein, Fairbrain..itd..vide bitnost pre-edipalnih podrucja dok frojdisti i bitnost edipalnih(kastracija, strah..), adleristi i nastavljaci vide bitnost aktuelnog konflikta i kompleksa manje vrijednosti ( volja za vazenjem)kao samo po sebi datog i odnos prema okolini kao pravi uzrok? Dali je nedostatak empatije u podlozi svih gore pomenutih poremecaja i ako jeste zasto je njihova manifestacija razlicita? Dali treba pomjerati tacke konflikta i nekad bacati osvjetljenje na kastracioni kompleks, nekad na exzistencijalni strah od smrti, nekad na nedoatatak empatije, nekad na kompleks manje vrijednosti zbog tjelesnog hendikepa..itd..? Volio bi i vase misljenje na pojedina pitanja ili u cjelosti ako vrijeme i volja dozvoljava. Imate jako ostro zapazanje mnogih kompliciranih stvari i dobre opise mnogih fenomena koji su zlata vrijedni za sve one koje zanima ova tema. Poz

[@spomenkakolak7753]

Pitam se otkud toliki otpor prema psihoanalitičkom shvaćanju uzroka autizma? Kod nas se još uvijek papagajski ponavlja da je autizam neurorazvojni poremećaj (nepoznatog uzroka) te da je jedina znanstveno priznata metoda Aba (bihevioralna analiza ponašanja)? Iako nemali broj mladih roditelja i stručnjaka traga i pronalazi i druge (humanije) pristupe, otpori u praksi su veliki. Kažeš da kod većine ljudi, pa tako i terapeuta postoje džepovi autizma. Možda se tu krije korijen otpora? Budući da samo nagovještaj gubitka kontrole i nadzora nad svijetom dovodi do snažne provale bijesa kod osobe s autizmom, pretpostavljam da takve djetetove reakcije dolaze u doticaj s džepovima autizma kod samog terapeuta. Užas crne rupe autistične osobe rezonira s crnom rupom terapeuta. Terapijski rad s autizmom zahtijeva susretanje s vlastitim crnim rupama, dugotrajan je, a naša narcistička kultura traži brza i efikasna rješenja. Neki odrasli ljudi s autizmom koji su "funkcionalni" na radnom mjestu, u društvu i u obitelji, izjavljuju da su, u najboljem slučaju, naučili maskirati svoj autizam, tj. razviti lažni self. Oni su primitivnu obranu zamijenili društveno prihvatljivijom obranom. Po njihovim riječima, uz vrlo, vrlo visoku cijenu, gubitak autentičnosti. Tužno. Oni se zalažu za "Identity first language" - sebe nazivaju autistima, za razliku od "Person first language" koji preferiraju stručnjaci (i neki roditelji) koji govore o a osobama s autizmom. I sama je autistična zajednica tu podijeljena i priznaje da to u mnogome ovisi o kontekstu, o društvenom uređenju u kojem žive, o stupnju društvene svijesti..... itd. Ali i nadalje se uporno gura medicinski model pristupa - čovjeku. Opasno je ubiti krokodila.

[@Novapsihoanaliza]

Hvala na komentaru! Potpuno se slažem!

[@zoranaradovanovic2980]

Poslednjih pet godina intenzivno radim sa adolescentima koji imaju autizam. Ranije je toga bilo znatno manje. Zbog čega je to sada intenzivirano, o tome se može razmišljati. Sve što ste napisali, stoji. Roditelji tragaju za mnogim rešenjima. Najlakše je izabrati rešenje koje je vidljivo, poput režima ishrane, aba metode, ili terapije lekovima, koja često ili ne deluje ili ima sasvim suprotan efekat u smislu spavanja, pa sve do krajnosti izazivanja glasa i reči, na po meni veoma agresivan način. I mi kao stručnjaci imamo veliku odgovornost. Svedok sam bila "pojavi glasa, i reči" kod dečaka, adolescenta, koji nikada do tada nije progovarao. I meni je to bilo mnogo strašno i tužno, beskrajno tužno. Taj mladi glasić deteta od tri godine, zarobljen u telu adolescenta. Kao što je došao, tako se i vratio u tu tamu. Ali pre nego što se izgubio, i naši stručnjaci i sirota majka koja je bila ponosna, vijali su po školi i hvalili se...A niko kao da nije video tog momka, koji je između njih hodao kao senka koja je tražila da se odmori. Svega ima, i ovo je bila moja lična trauma. Imam dovoljno godina da sa poreklom mogu da kažem da radim sasvim drugačije. Svoju decu i njihove roditelje vodim na svoj način, i ja osećam da se volimo i da nam struji ljubav. I, budim ih. Stalno ih budim. I njih, i njihove roditelje. (a to ne znači da ne grešim). Kod mene dolaze adolescenti kod kojih su određena ponašanja koja se smatraju neadekvatnim, sada već i utvrđena, u skladu sa godinama. Sve se može, i uvek se može, samo je pitanje koliko je teško nešto promeniti. Hvala Vladimiru na ovom predavanju o autizmu. Mnoge asocijacije mi je probudio, kao i razmišljanja, i tako.

[@MutoidCRO]

A shizofrenija ,dali je nju moguce ljeciti psihoterapijom?

[@Novapsihoanaliza]

Po Freudu i sljedbenicima taj problem nije moguće "liječiti" jer se u klijentu neće pokrenuti tzv. prijenos ili transfer, odnosno, klijent se ne može povezati s analitičarem u toj mjeri da nastavi terapiju. S druge strane, Kohut i sljedbenici vide prijenos i povezuju se s klijentom. Drugim riječima, taj problem se uspješno liječi psihoanalizom, kada analitičar razumije svog klijenta. Taj problem odlično tumači američki psihoanalitičar George Atwood na svojoj stranici: www.georgeatwood.com/