Рет қаралды 6,973
Moto vlog
Putopisna reportaža
Transfagarašan je zbog mnogobrojnih oštrih krivina i uspona jedan od najlepših puteva u Evropi i poznat je kao primamljiva turistička atrakcija.
Najbitnija je stvar jeste da volite da vozite ili da se vozite, da pred sobom imate lep i sunčan dan i ono što je jako važno da ne zaboravite da se na Transfagarašan ide između juna i oktobra, jer je posle toga put zatvoren. Jasno će vam biti i zbog čega kada stignete na njegovu najvišu tačku. Dužina puta je 90 km, povezuje Transilvaniju i Vlašku i dva grada, Pitešti i Sibinj.
Kada polako krenete da se penjete nebu pod oblake, dok sustižete kolone različitih vozila iz različitih zemalja koja su krenula u isti pohod, biće vam žao što niste poranili i da u relatvnoj osami doživite izlazak sunca. Prvo zaustavljanje je kod brane Vidraru, koja je i stvorila određene preduslove za gradnju ovog puta koji je napravljen 70-tih godina prošlog veka (u četvorogodišnjim radovima učestvovala je uglavnom vojska) u vreme vladavine Ćaušeskua.
Krivudave serpentine sa većih visina podsećaju na ogromnu sklupčalu zmiju. Sve vreme ne možete a da se ne divite prelepim zelenim nijansama obrnaka Karpata koji praktično zauzimaju čitav kadar. Ruta je vrlo dinamična, uz mnogobrojne oštre zavoje, a tu je i 27 mostova i vijadukata, kao i 5 tunela.
Najveći se nalazi na najvišoj tački, na 2034 metra i ono što je autentično, jesu vrata sa obe strane tunela koja se zatvaraju kada i put. Pretpostavljam da je to zbog mećava tokom zime čime se sprečava da se tunel napuni snegom.
I kada praktično posle mnogobrojnih okreta, sa blagom vrtoglavicom stignte na mesto gde vam se čini da možete da dodirnete plavi svod, jasno vam je da je to, to. Ogromni parking, krcat, kao i pogled sa čudne građevine malo dalje, restorani, tezge sa lokalnim rumunskim proizvodima i rukotvorinama. Ukratko, jedan veoma posećen vašar.
Posle odmora, sledi odlazak na drugu stranu. Ova putanja je postala logičan izbor svakog motocikliste otkako ga je Top Gear predstavio pre nekoliko godina, tačnije 2010.godine. Put definitivno nosi romantiku i daje dobar razlog da se poseti susedna Rumunija.
Ukoliko i vi želite da se provozate jednim od najlepših puteva na svetu, na prvom mestu treba da znate sledeće:
- otvoren je od juna do oktobra (to nije fiksno, zavisi od vremenskih prilika i da li ima snega na planini).
- nema osvetljenje tako da zaboravite na noćnu vožnju.
- asfalt je trošan i nije baš kao pista, a uz to je krivudav.
- najbliži veći grad je Sibinj, koji je od Beograda udaljen 420 km. Moja preporuka je da, kada ste već tu, obiđete i taj simpatićn i sređen gradić u kome su se vekovima mešali uticaji Nemaca, Mađara i Rumuna.
Pošto na Transfagarašanu ima svašta da se vidi, pravio sam kraće i duže pauze nekoliko puta. Ne računajući nasumične pauze, evo kod kojih znamenitosti sam se zaustavljao:
- Poenari dvorac
- Vidraru brana i jezero
- vodopad Karpa
- jezero Balea
- serpentine posle jezera
- vodopad Balea