There is even more to the story. And a lot of it is reflected in music. I have seen the handwriting of this opera. And I have some other copies of male choirs written by Ivan pl. Zajc.
U boj, u boj! Mač iz toka, braćo, nek dušman zna kako mremo mi! Grad naš već gori, stiže do nas već žar: rik njihov ori, bijesan je njihov jar! K'o požar taj grudi naše plamte, utiša rik mača naših zvek! K'o bratac brata Zrinskog poljub'te svi! Za njim na vrata, vjerni junaci vi! Sad, braćo! Pun'mo puške, samokrese, naše grome, naše trijese, neka ore, ruše, more! Brus'mo ljute naše mače, neka sijeku jače, jače! Sad zbogom bud', dome naš zauvijek, oj, zbogom, od svud i svud na te dušman ide prijek. I već u grob sveti trup sklada tvoj, al' neće! Za te sin svak u boj se kreće! Dome naš, ti vijekom stoj! Hajd' u boj, u boj! Za dom, za dom sad u boj! Ma paklena množ na nj diže svoj nož; Hajd' u boj! Nas mal, al' hrabar je broj! Tko, tko će ga strt'? Smrt vragu, smrt! Za domovinu mrijeti kolika slast! Prot dušmaninu! Mora on mora past'! Written by Franjo Marković and composed by Ivan Zajc in 1866 (Croatia) who later incorporated it as an aria into his opera Nikola Šubić Zrinski (1876)