Bike - Vlašić, Paljenik 1943 mnv, 27.09.24.

Odavno nisam išao na vrhu Vlašića biciklom, te pošto ne nađoh nikakvu žrtvu da odemo negdje dalje, na neke neposjećene planine, otisnuh se sam na najviši vrh Paljenik, ali malo težim putem.
Krenuh iz Viteza, pa preko Zaselja i Pokrajčića, Guče Gore i Radonjića dolazim do Male i Velike Bukovice.
Odatle je put zaista u lošem stanju, vodene bujice učinile svoje, izrovano, puno slobodnog kamenja, veliko kamenje po putu, vožnja bajkom skoro nemoguća osim na kratkim dionicama.
Ali što je tura bez guranja, pa veći dio puta do Konjske guram.
Od Konjske puno bolji put, ali i tu ima dionica gdje ne mogu voziti ili te izbaci na uzbrdici.
Dragan bi ovo u svoje najbolje dane sigurno dosta izvozio, ali i ja se ne dam.
Poslije dosta muka dolazim do platoa Vlašića, i onda je lakše. Put prema vrhu Paljeniku je odličan, pa se tu skoro odmaram.
Sjećam se kada sam prvi put išao na Vlašić, toliko sam se umorio da i sada pamtim kako mi je svaka ćelija u tijelu bila umorna.
Sada, iako sam 15 godina stariji, nije takav slučaj, nego sam umjereno umoran.
Cijelo vrijeme je grije sunce, ali i jak vjetar, što na vrhu stvara takav osjećaj da trebaju i rukavice i dobra kapa.
Povratak sam odradio preko Mokrog dola (između Kozice i Vlaške gromile), pa slijedi dugi spust po lošem putu prema Dubu i Suhom dolu, pa u Mehuriće.
Uvijek mi je ugodna vožnja lijepom dolinom rijeke Bile, pa brzo stižem u Han Bilu, Rudnik i Zabilje.
Krasna tura kojoj ima samo jedna mana, bio sam sam.
Tura je dosta zahtjevna, skoro 1700 m uspon uz 64 km dužine.

[@AvanturaPuls]

Svaka čast!!