Рет қаралды 5,852
Naselje Blatuša smješteno je sjeveroistočno od središta Zenice, u pojasu između rijeke
Bosne i željezničke pruge, a naziv naselja se izvodi po barama,odnosno blatnom
terenu koje se stvaralo pri čestom izljevanju rijeke Bosne. Do 1945. godine ovaj
lokalitet današnje Blatuše je bilo nenaseljeno barovito područje, a da stvar bude gora,
u augustu 1947 godine je doslovno odsječeno od ostatka grada, izgradnjom nasipa
pruge Šamac - Sarajevo, gdje je u tom vremenu jedina veza Blatuše sa gradom bio
južni prilaz kod željezničkog mosta u ravnini pruge koji je imao rampu sa zvučnom
signalizacijom,,a tek koncem sedamdesetih godina, izgrađen je podvožnjak koji je u
bitnome olakšao život mještana naselja Blatuša te ubrzao njegovu urbanizaciju.
Blatuša je bila pod stalnom
opasnošću od izlijevanja rijeke Bosne, na čijoj obali je bila smještena, a nakon svakih
većih padavina kretanje naseljem je bilo gotovo nemoguće jer ulice nisu bile
asfaltirane, pa su stanovici često bivali zaglavljeni u blatu. Nakon jednog takvog
nevremena u naselju se stvorila ogromna bara oko koje su se naselile žabe i komarci,
a prijetila je mogućnost pojavljivanja malarije. Zbog blizine centru grada, ali i
Željezari, u Blatuši su konstantno podizani novi stambeni objekti, pa se broj
stanovnika ubrzo popeo na oko 4,000.Međutim, kao i u Crkvicama, ni ovdje izgradnja
pratećih i uslužnih objekata nije pratila stepen stambene izgradnje, pa su stanovnici
bili uskraćeni za normalno snabdijevanje osnovnim artiklima.
Bitan događaj koji je posredno doprinijeo intenzivnijoj izgradnji naselja Blatuša je
svakako gradnja putne komunikacije duž lijeve obale rijeke Bosne, odnosno Bulevara
Bratstva i Jedinstva, današnjeg Bulevara Kuluna Bana.Radovi na ovom projektu su
počeli 1962. godine izgradnjom ulice koja je povezivala zgradu direkcije Željezare i
novi bulevar, prolazeći pored nove željezničke stanice, a koja je kasnije nazvana„Industrijskim bulevarom“.,gdje tokom 1967 godine bulevar stiže do južnog prilaza
Blatuši i zatim se započinje sa gradjom više stambenih blokova i uređenjem obale
rijeke Bosne duž čitavog naselja, a 1972. godine uz samu obalu rijeke Bosne
izgrađena su tri bijela čelična solitera od po 18 spratova koji su potpuno promijenili
izgled ovog naselja koje su do tada činile uglavnom niske zgrade, no na ovome se nije
stalo, pa su tako 1979. godine izgrađena još dva solitera sa po 15 spratova i 90
stambenih jedinica, od koji je svaki smješten na po jedan ulaz u naselje u blizini
podvožnjaka. U isto vrijeme izgrađeno je i 12 stambenih blokova uz samu željezničku
prugu namijenjenih tzv. solidarnoj stambenoj izgradnji, koja je podrazumijevala
rješavanje stambenog pitanja ugroženih skupina (npr. penzionera i boraca) ili radnika
manjih poduzeća koja to nisu bila u stanju sama riješiti.
Stanje saobraćajne mreže u Zenici neposredno nakon Drugog svjetskoh rata bilo je
očajno, jer je tek 1951. godine obezbijeđen prvi značajan fond sredstava za
komunalne potrebe, prvenstveno obnovu saobraćajnih komunikacija, a tada je
izvršeno pokockavanje pojedinih ulica ili zasipanje troskom umjesto asfaltiranja što
će dugo vremena biti i odlika zeničkog naselja Blatuša , ali ujedno i biti problem
održavanju kanalizacione mreže.
Saobraćajnu komunikaciju sa centrom grada otežavao je loš prelaz preko pruge, koji
iako obezbijeđen nije bio najsigurniji i sigurno nije bio dovoljan za naselje te veličine.
Prvi značajni objekat ove vrste izgrađen u
Zenici nakon rata bio je novi fudbalski stadion u Blatuši. Do izgradnje ovog stadiona
fudbalski klubovi iz Zenice svoje utakmice su igrali na malom šljakastom stadionu na
Bilinom polju, izgrađenom prije rata, ali je zbog ogromnog interesa publike on postao
premalim.