🔴 Brat za sestre plaća kola - Gornje Bare kod Goražda - Bari Bend - Bosanski teferič (11.08.2024.)

Facebook ► / bosanskitefericc
Bare su naseljeno mjesto u gradu Goraždu, Bosna i Hercegovina.
Goražde je grad i naseljeno mjesto u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde, u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Prije rata, a prema popisu stanovništva iz 1991. općina Goražde je imala 37.573 stanovnika, od toga u gradu Goraždu - 16.273. Na području grada Goražde danas živi oko 20.000 stanovnika.
Postoje tragovi života iz prahistorije, a arheološka iskopavanja potvrđuju da su naselja Popov Do, Zupčići, Podhranjen i još neka mjesta bili naseljeni već u mlađem kamenom dobu. Kao i ostatak Bosne i Hercegovine, područje Goražda je u antici bilo naseljeno Ilirima. Na to upućuje i ime naselja Glamoč, a pleme koje je živjelo na području Goražda jesu čuveni Autarijati.[3] Naselja iz okoline Goražda: Sopotnica, Zidine (Kopači), potiču iz rimskog perioda. Godine 2015. u naselju Hubjeri otkriveni su ostaci rimske vile stare više od 1800 godina.
Prvi spomen Goražda u pisanim historijskim izvorima je iz 1376. godine. Radi se o dokumentu koji predstavlja ugovor o prevozu robe između Dubrovnika do Goražda i iz Goražda u Dubrovnik. Goražde se javlja kao značajno tržište za sol. Vlah Burmaz iz katuna Krajslava Mrđenovića obavezao se Ivanu Ogreji da će prevesti tri tovara soli do Goražda do Ivana Brelje Bogojevića ili Obrada Nekojevića za cijenu od 12 perpera.
Goražde leži na lijevoj strani rijeke Drine na čuvenom Bosanskom (drinskom) putu koji je spajao dubrovačko zaleđe sa unutrašnjošću Balkana. Dilema je da li ime naselja potječe od slavenske riječi „gorazd“ (Milica Grković), od riječi 'gorjeti' (Đoko Mazalić) ili gorovitih predjela u okolini.
Prvi podatak o Goraždu kao naselju potiče iz marta 1379. (in Gorasde). Tadašnji registriran prijevoz robe od Dubrovnika do Goražda i obrnuto pokazuje značaj goraždanskog područja koje se predstavlja tržištem za sol i izvoznim područjem za kožu. Goražde je trg koji se nalazio u rukama roda Kosače ("in Gorasde ad forum voiuode Sandagl"). Ima svoju tvrđavu, nazvanu Novi, koja je pomenuta u poveljama za vrijeme Stjepana Vukčića 1444. i 1454. (Nonio Gorasdo; civitate Nova in Drina cum castris et pertinentiis suis).
Uprkos jakom prometu i značajnom prisustvu Dubrovčana, u Goraždu nije bilo dubrovačke kolonije. Nosioci privrednog razvoja bili su domaći trgovci koji su uvozili tkanine i luksuznu robu, a izvozili vosak, kože, crvac, olovo i srebro. Istaknuti su Pribilovići, Obradovići, Rogačići, Radosalići, Pribisalići, Vukosalići, Bogosalići, Bogoštići i Zlatarići koji su djelovali duži niz godina u poslovima sa Dubrovčanima. Maja 1409-te, Goraždanin Pavao Branković vratio se s puta iz Lombardije u Italiji. U Goraždu je bila carina roda Kosače. U doba hercega Stjepana Vukčića Kosače, u Sopotnici kraj Goražda 1454. izgrađena je crkva sv. Đurđa. Pored pisanih spomenika, dosta materijalnih ostataka govori o životu na ovom prostoru, prije svega nadgrobni spomenici - stećci.
Novi vijek
Goražde je palo pod osmanlijsku vlast 1465. Administrativno je bilo u sastavu Hercegovačkog sandžaka i Fočanskog (Drinskog) kadiluka. Bilo je sjedište nahije. U 19. vijeku povremeno je sjedište kadiluka, a onda pripada Čajniču. U periodu 1519-23. uz crkvu sv. Đurđa djeluje štamparija pod vodstvom braće Đurđa i Teodora Ljubavića. Sredinom 16. vijeka podignut je drveni most preko rijeke Drine. U 17. vijeku privredni razvoj naselja dobija novi zamah. U 18. vijeku tu se pominju dvije džamije zadužbine begova Sijerčića. U doba austrougarske jača cestovna infrastruktura, školstvo, trgovina i zanatstvo, a u novije doba razvijaju se i industrijski pogoni. U samom gradu u doba austrougarske iprave izgrađena je kasarna 1886. godine. Danas je to obnovljena Osnovna škola "Husein-ef. Đozo" (ranije O.Š. "Nikola Tesla").
Teferič je: zabavljanje, provod, uživanje u prirodi, izlet u prirodu u svrhu provoda i razonode. Teferič je ušao i u našu dragu sevdalinku- »jel ti žao Banjaluke, Banjalučkih teferiča, kraj Vrbasa akšamluka…«. Stari veliki teferič je obično održavan 2. avgusta na Aliđun. Poznati su širom naše domovine čuveni teferiči koji se održavahu u velikim gradovima, ali i oni po selima i zaseocima. Na teferiču se pravo 'lojilo', jelo, pilo i zabavljalo. Okretali su se na ražnju volovi, ovce, jarad a pjevale su se bome i najljepše na svitu pjesme, pjevale su se sevdalinke. Ima brate i teferiča u vlastitoj režiji. Radni narod što vaik radi iskoristi kakakv državni praznik ili wikend i skrasi se pored lijepe rijeke, potoka pa oplete po ćevapima, ražnjićima i sokićima. Neko ponese loptu, drugi šah a treći pikado. Zabavlja se, egleniše i sevdise.