Рет қаралды 28,281
Nikac od Rovina, najslavniji vitez crnogorski
Njegoš je 1846.godine naglasio u pogovoru antologije epskijeh deseterackih pjesama da je Nikac od Rovina najslavniji vitez crnogorski i unio je u antologiju cetiri pjesme o Nikcu. To su”Nikac od Rovina”, “Ovce Nikca od Rovina”, “Sinovi Obilica” i “Smrt Nikca od Rovina”. Pjesme iz te knjige guslari su prenijeli u kolektivni sluh crnogorskog naroda. Nikac je sin Ðukana, a sinovac opjevanog junaka Vuka Tomanovica. Njegoš u istom pogovoru kaže da je on sin Vuka Tomanovica, jer je htio da mu na taj nacin naglasi veliko viteštvo, ali je utvrdeno da je Nikac sinovac Vuka Tomanovica. Nikac je roden krajem 17. vijeka, vjerovatno 1690. godine, u selu Rovine, to je cucko pleme u Katunskoj nahiji. Bio je malog rasta., tanak u pojasu, širok u ramenima, velike glave, krupnih crnih ociju sa krvavijem biljegom na desnom oku. Imao je duge brkove i nakostriješene obrve, što ce reci imao je za protivnika zastrašujuci lik. Nikac je bio cobanin ,koji je rano poceo da ide u pljenidbu na muslimanska imanja po Hercegovini, što je podrazumijevalo junacku grupu koju predvodi. U ratnom okršaju na Cevu 1756. godine Nikac je sa odredom od tridesetak zažetih junaka prodro u turski logor i ubio Osman pašu koji je predvodio osmansku vojsku. Tada je Nikac teško ranjen, ali je uspio da iznese živu glavu i zalijecio se u Boki Kotorskoj.
Podvig Nikca od Rovina opisuje se u deseterackoj pjesmi kojoj je Njegoš dao naslov “Sinovi Obilica”, jer, navodno, kao što je Obilic otišao pod cador Murata da ga ubije, tako je Nikac uspio da dode do paše Osmana da ga ubije. Ne zna se tacna godina Nikceve smrti, a poginuo je u sukobu sa nikšickim Osmanlijama. Nikšic je bio izuzetno mocan grad u kome je bila krajiška osmanska sila i Crnogorci su vodili sa njima ceste sukobe. Glava se Nikcu osušila na bedemu grada Nikšica.Homerska etika: Profesor Kilibarda naglašava da je u deseterackoj pjesmi “Smrt Nikca od Rovina”, koja se cita u Njegoševom “Ogledalu”, istaknuta homerska etika iskazana tako što se protivnickim junacima jednako istice junacka i moralna vrlina. Nikšicki junak Babic Jakšar ne ide s leda da napadne starog Nikca iz Cuca nego ga klikuje: Jesi l’ stari Nikce u pružinu? Nikac je zaspao i uhvatio ga je, kako pjesma kaže, ne sanak, nego suden danak. Nikac se trgne iz sna i odazove se Jakšaru, tom zorom ranom u Nenadi zelenoj planini: “Evo Nikca, turska buljubašo, de je bio on se nije krio”. I idu jedan put drugoga, sretaju se u toru Nikcevijeh ovaca, jedanak im pukli džeferdari, oba mrtvi pali medu ovce”. Nikac je poginuo kao junak i tako ušao u kolektivnu svijest.