Рет қаралды 15,116
Džems Džojs, „Dablinci“, Lom, Beograd, 2009. Sa engleskog preveo Flavio Rigonat.
Naracija: Dreamink
Fotografije: Suzy Hazelwood and others (pixabay/pexels)
00:00:00 Uvod
00:00:20 O pričama
00:02:54 Sestre
00:25:33 Arabija
00:42:57 Ivlin
Priče koje slede deo su zbirke „Dablinci“ (1914). Napisane su početkom 20. veka, u doba kada je u mladom Džojsu sazrevala odluka da napusti Dablin i Irsku, u čijem kulturnom ambientu nije uspevao sebi da pronađe mesto.
Priče iz ove zbirke ne bave se velikim i dramatičnim događajima. One prikazuju svakodnevicu ispunjenu rutinama, navikama, uobičajenim razmišljanjima i razgovorima. A ta - za to doba i tu kulturu - obična dešavanja predstavljena su nam iz perspektive likova: dece, žena i ljudi različitih životnih doba.
Zanimljivo je, međutim, koliko se u sitnim pojedinostima običnih dana ogledaju bitne crte te zajednice, tog ostrvskog naroda, koji, nakon više vekova potčinjenosti engleskoj vlasti pokušava da se samoodredi. I taj proces je izuzetno bolan, napet i pun protivrečnosti. Istovremeno, vidimo da su sadašnjost i težnje i borbe onih koji žive umnogome određeni prošlošću, iskustvima i sudbinama generacija koje su im prethodile. Kada su preci trpeli istoriju osujećivanja i prezira, potomci često, iz nesvesne ljubavi i odanosti, nastavljaju da sputavaju sami sebe - od sitnih dnevnih izbora, do velikih životnih odluka.
Tako smo razumeli temu „paralize“ kojom se otvara ova zbirka, i koja se u različitim oblicima provlači kroz sve priče u njoj. Prostori u pričama jesu sumračni i hladni, ali su prožeti živim glasovima, živom pesmom i muzikom. I možda se baš u tom jednostavnom opstanku - u tim iskustvima koja svi dele, komšije i rođaci, preci i potomci - krije svetla i snažna životna žica u koju je Džojs, ma kuda da se selio, celog života bio zagledan.
*
Kulturna platforma Dreamink neguje jezike, kulturu, pisane i govorne tradicije. Sadržaji su namenjeni odraslima i deci - svima koji, uz svakodnevne aktivnosti, uživaju u slušanju zanimljivih književnih tekstova.