Ja nisam razumela, pa ni kada su baš meni bliski depresivni pojedinci pokušavali objasniti svojim zadnjim atomima snage... I još manje sam razumela onda kada se moj rođak ubio, iznenadivši nas sve, iako se u životu nikada ninašta nije žalio, vrlo empatičan te uvek među prvima da pomogne drugome, društven...i vrlo retko mogao biti viđen bez osmeha. Zato sprovedena je istraga po zahtevu njegovog brata i sestre, ali i nalazi sa obdukcije su potvrdili da se radi o samoubistvu. I godinama me je to čudilo, i kopkalo zašto. Kasnije, naišla sam na tu temu od strane stručnjaka...koji su govorili o "nasmejana depresija"! Sam taj...naziv...mi je bio apsolutno jeziv!! I to je razlog zašto se protivim potiskivanju emocija, i time skrivanja istih pred drugima. Uglavnom kod depresivnih to potiskivanje i skrivanje dolazi u obliku udaljavanja od drugih, pa i najbližih..Izbegavanju, kasnije i izbegavanju kontakta ili bar njihovom svođenju na minimum. Ali u nekim slučajevima eto... potiskuju i kriju tu užasnu depresiju Osmehom, već udaljeni samom depresijom od svih i svakog...mada ostaju i dalje društveni (tu su ali nisu tu), i u kontaktu. Zato ih je teže detektovati...... Što je još gore...u njihovom slučaju ubije se svaka osoba. I odnese tako strašnu tajnu sasobom. Kasnije sam čula i za neke druge takve primere od kojih se nikada nebi očekivalo. Interesovalo me je da razumem tu depresiju, i tražila sam to od onih koje lično ona proganja i pati...a bez da ih dodatno ugnjetavam i ja tako. Tražila sam identičnosti u njihovim iskustvima sa njom pre svega.. Da bih u stvari shvatila da ne samo što postoje nivoi jačine te surove depresije, već i da je svako doživljava na sebi svojstven način..jer je i svaka osoba potpuno jedinstvena. Jedna od onih stvari koja je svakoj od njih zajednička, pa i onima koji se kriju iza osmeha, je ta da se distanciraju. Jer znaju da ih se neće razumeti. Mislim...nema osobe na svetu (osim psihopata) koja u životu nije osetila Tugu, pa i bila u žalosti za nekim ko je umro. Čak se i to dvoje razlikuje - Tuga, i biti u Žalosti koja duže traje a dublje boli. Ali Depresija..je baš najgore. E nju nisu osetili baš svi, nijednom. Iako se reč Depresija olako koristi u govoru većine. I umesto reči Tuga prečesto, te joj time umanjuju ozbiljnost koja je neuporediva!
@brankabosnjak48267 жыл бұрын
Dejana obozavam da gledam tvoje emisije poz. iz innsbrucka