"Žena me prelomila da doselimo na njeno"

Ni zima Neretvi ne može oduzeti ljepotu i sjaj. Tiha i čista.
Obično su rijeke u ovo doba godine mutne, nabujale i pune otpada. Ovdje u Konjicu, ili su građani zaista ekološki osvješteni ili komunalne strukture dobro rade svoj posao. Jedno je sigurno, cjelodnevnim boravkom u ovom gradu i šetnjom kroz isti, nijedan jedini primjer ljudskog nemara nisam primijetio na ulici. Ista je situacija bilo kada da navratim u ovu lijepu čaršiju.
A volim doći. To je mjesto gdje možeš popiti najbolju kafu. Istovremeno uživati u okusu tog napitka bez kojeg mnogi od nas dan ne počinju, i posmatrati tok Neretve koja te vodi u neki drugi svijet. Sv ijet koji odmara i dušu i tijelo.
Nakon ture po čaršiji i oko nje, upoznavanja sa gradom i njegovim znamenitostima, ili u mom slučaju nakon završenog posla, ovdje možete vrlo lijepo jesti za malo novca. Od pilećih, janjećih i telećih specijaliteta, do najbolje ribe i domaćeg kajmaka.
Mali grad u kojem je sve nadohvat ruke onima koji žive tu. No, ono što je najvažnije mu fali. Proizvodnja i otvaranje radnih mjesta.
Kao i u svim drugim mjestima u našoj zemlji, nezaposlenost je problem broj jedan, koji ima za rezultat odlazak mladih iz ovog kraja. A koji su zapravo temelj budućnosti Konjica.
Svakim mojom pričom, želim pokazati sve ono što posjeduje naša BiH. Od prirode, infrasturkture, starina i tradicije, običaja i načina življenja, do čovjeka i njegovog doživljaja života u ovoj državi. Pa i onog, da samo ovdje možeš piti vodu besplatno gdje god naiđeš, slikati se i boraviti na mostu koji je historijskog značaja, jesti gdje i kako ti volja nalaže.
Zaista sam uvjeren, da pored ovoliko ljepote i slobode koju imamo, uz bolju vlast, mogli bismo parirati Švicarskoj. No, svojim nemarom prema stanovništvu i ovoj zemlji, stvorili su takvo stanje da i ono što je prava vrijednost ovog podneblja polako gubi svoj značaj. Bliskost i druželjubivost je sve manja.
Toliko je znamenitosti, prirode, divnih predjela, domova i starih radnji koji pričaju hiljade životnih priča. Nezaobilazna je destinacija svima koji se zapute ka Mostaru ili na more. Ali, Konjic stagnira. Kako bi jedan od sagovronika rekao, ’Od ljepote se ne živi’. I tako je bilo gdje da dođem. Ove lijepe januarske dane sam iskoristio da, pored Konjica, obiđem i Brezu, također manji grad, pun mogućnosti, koji živi istu sudbinu.
Ovdje smo upoznali Mevludina. Od njega smo saznali koliko ja zapravo ozbiljna situacija kada su u pitanju odlasci iz ovog grada. Mevludin je rodom iz Bratunca. Ovdje je radio, stvorio porodicu i dom. Proveo svoje najljepše i najružnije momente. Kaže da nikada ne bi otišao iz BiH, ali razumije sve one koji bježe iz stanja koje nije dobro.
D akle, koliko god mi bili patriote i voljeli svoju zemlju, koliko god svakog dana gledali njene ljepote, od realnosti ipak ne možemo pobjeći. A ona je takva da, ukoliko oni kojima dajemo povjerenje, od opštine do državnog nivoa, ne poduzmu konkretne mjere , ne piše nam se dobro.