Grijeh koji Isus najviše mrzi

[@leonbreee278]

Gospode isuse hriste sine bozij pomolij nas gresne Amin Amin Amin 🙏❤️🙏❤️🙏🙏❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️🙏🙏🙏🙏🙏🙏

[@darinkaposilovic5621]

O itekako mi je potreban Isus da me vodi, da me izbabi od grijeha i da mi pmogne da mi srce i duša sve više voli Isusa🙏🙏🙏🙏🙏🙏🙏🙏🙏🙏🙏🙏🙏🙏 Pošalji mi Duha Svetoga da mi pomogne da osvjestim svoju ljubav prema Tebi, da osvjestim svoj mozak i razum🙏🙏🙏❤❤❤

[@simon95379]

Potrudit ću se da budem što bolji u skladu sa Zakonima Božijim.Pomozi mi Bože u tome.

[@VidaTomic-uv5bo]

ISUSE VOLIM TE.POMOZI MI.GRESNOJ USLISI.AMEN❤❤❤

[@manuelalerga4833]

Isuse oprosti,meni grješnici ,hvala što nam ,opraštaš grjehe!Amen

[@ljiljanaperic1378]

"Isuse dragi, ponizna i krotka srca, učini srce moje po srcu svome."- to je molitva za sve one koji žele biti veoma dragi Bogu. Tada su izgovorene riječi u skladu sa srcem. Amen. 🙏❤️🙏

[@alijaomerhodzic3444]

Bože pomozi da uvjek ljubimo srcem istinski i da srcem činimo dobra djela i srcem se molimo u ime oca i sina i duha svetoga amen. JELA

[@mateagaming1203]

AMIN

[@mirazivic9666]

Neka je Gospode sve po tvojoj volji i hvala ti Gospode za sve što si učinio i što činiš za mene

[@EugenSchnall]

Miro,a šta će ti ove šestice @mirazivic9666.Ove tri sestice Miro jako gadno upadaju u oci.Mjenjaj e-mail

[@visnja7488]

Pošalji mi ISUSE Duha istine,da Ti predam sve što nisam predala,sve što nije po Tvojoj volji. Daj da pogledam ISUSE. Hvala Ti 🙏

[@shakall83]

I ja prezirem Isusa...

[@snezanadjokic-u3n]

🙏😇✍️😭🕊️🧚🙋

[@zeljkocoric43]

Grijeh možemo promatrati u dva smisla. U jednom smislu grijeh je grešno stanje čovjeka. U drugom smislu grijeh je grešna odluka čovjeka. Grijeh je i grešno stanje čovjeka i svjesne odluke da prekršimo Božju zapovijed ili ne. Kad kažem da uz Božju pomoć možemo prestati griješiti, mislim na nama poznate grijehe - svjesne odluke za nama poznate grijehe , da ih uz Božju pomoć prestanemo činiti. Mi možemo odlučiti hoćemo li ukrasti ili ne, lagati ili ne, ubiti ili ne, učiniti preljub ili ne, svetkovati subotu ili ne, itd. Točno je da od grijeha Adama i Eve pa na ovamo svi ljudi imaju grešno stanje ili grešnu palu prirodu, "starog čovjeka", "tijelo", ili „tjelesnu palu prirodu“ ili „tjelesne grešne sklonosti“. Grešne sklonosti imaju svoje sjedište u „tjelesnoj paloj prirodi“ U tom smislu - biblijski izrazi „tijelo“ ili „tjelesan“ ili „tjelesna priroda“ ili „tjelesne strasti“ odnose se na grešne sklonosti, na nižu, pokvarenu ljudsku prirodu, koja je nastala padom naših praroditelja u grijeh, i koja se zakonima naslijeđa prenosi iz generacije u generaciju. Međutim, doslovno anatomsko tijelo - mišići, kosti, i ostali dijelovi anatomskog ljudskog tijela sami po sebi nisu grešni. U Bibliji imamo tekstove koji kažu „da razapnemo tijelo sa njegovim slastima i požudama“. Tu se radi o metafori ili simbolici. Kako ćemo to učiniti? Hoćemo li nanijeti bol doslovnom anatomskom tijelu? Ne, trebamo uništiti želju za grijehom. Moramo izbaciti svaku iskvarenu misao i pokoriti svoj razum Isusu Kristu. Sve „tjelesne želje“ moraju se podvrgnuti višim moralnim silama duše. Božja ljubav i Božja volja trebaju imati punu vlast nad nama. Krist treba sjediti na prijestolju našeg srca. Svoje tijelo trebamo smatrati Njegovom otkupljenom svojinom. Udovi tijela trebaju postati oruđa pravednosti. Dakle, budući da nakon grijeha Adama i Eve na ovamo svi ljudi imaju grešno stanje ili grešnu palu prirodu, "starog čovjeka", "tijelo", ili „tjelesnu palu prirodu“ ili „tjelesne grešne sklonosti“, u tom smislu mi ne možemo postati bez grijeha. Grešna pala priroda i grešne sklonosti će nam se oduzeti tek pri preobraženju ili uskrsnuću. Dakle, sada i sve do preobraženja, mi ne možemo promijeniti naše grešno stanje, što je u širem smislu isto grijeh, i u tom smislu mi ne možemo prestati griješiti do preobraženja. Ali u drugom smislu mi možemo uz Božju pomoć prestati donositi grešne odluke i činiti svjesne, hotimične, grijehe za koje imamo slobodu izbora da ih učinimo ili ne učinimo. Na ovu vrstu grijeha sam mislio kad sam pisao da mi uz Božju pomoć možemo prestati griješiti, ako smo istinski obraćeni. Biblijska definicija grijeha je: „Grijeh je bezakonje“. (Prva Ivanova poslanica 3,4) Grijeh je prestupanje Božjeg moralnog zakona koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi (Izlazak 20,2-17), čiji Pisac je sam Bog. U 1. Ivanovoj poslanici 3,4 piše: „Grijeh je kršenje zakona“. Kad ne bi bilo Božjeg zakona ne bi bilo ni bezakonja ni grijeha. „Jer kroz zakon dolazi do poznanja grijeha“. (Rimljanima 3,20) Božji moralni zakon koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi je mjerilo pravednosti i to mjerilo je izričito i svestrano, a zabranjuje sve što nije dobro. U tom smislu mi možemo odlučiti da nećemo nikoga ubiti, okrasti, lagati, učiniti preljub itd. Možemo odlučiti da svetkujemo subotu iz četvrte originalne biblijske Božje zapovijedi (Izlazak 20,8-11) koju je Isus svetkovao, i to bi bila dobra odluka. A možemo odlučiti da svetkujemo nedjelju koju je uvela i naredila Rimokatolička crkva u 4. stoljeću poslije Krista, a to bi bila loša odluka, jer Isus nije svetkovao nedjelju nego subotu.. Rimokatolička crkva priznaje da je promijenila Božji moralni zakon glede svetkovanja dana odmora i da je nedjelja znak (žig, pečat) njenog autoriteta: “Nedjelja je znak našeg autoriteta. Crkva je iznad Biblije, a promjena dana odmora dokaz je te činjenice.” (Catholic Record, 01.09.1923.) Rimokatolička crkva je proglasila nedjelju svetim danom, i kako se to ne može opravdati Biblijom. To iskreni Rimokatolici sami priznaju pa kažu: “Možete čitati Bibliju od Postanka do Otkrivenja i nećete naći nijedan redak koji bi potvrdio svetost nedjelje. Pismo podupire jedino subotnje bogoštovlje, koje mi [rimokatolici] nikad ne posvećujemo službi Bogu.” (James Gibbons, The Faith of Our Fathers / Vjera naših otaca, New York, 1917., str. 89.) Promjena je provedena postupno i nedjelja nije prihvaćena kao opći kršćanski blagdan sve do zakona rimskog cara Konstantina proglašenog 7. ožujka 321. godine. O povijesnim dokazima za promjenu dana odmora spomenimo još jedan. Crkveni povjesničar Euzebije, suvremenik rimskog cara Konstantina, piše: „Sve što je trebalo činiti u subotu, mi smo prenijeli na dan Gospodnji (nedjelju), kao pogodniji dan, koji ima prvenstvo i uživa veći ugled nego židovska subota.“ (Migne, Patrologie Grecque, T. XXIII, col. 21. Komentar o Psalmu 92) Međutim, sedmi dan, subota, nije židovska, nego Božja. Sedmi dan subotu uspostavio je Bog na početku, odmah nakon stvaranja svijeta, a ne Židovi koji su se kao narod pojavili mnogo kasnije, tisućama godina nakon stvaranja svijeta. To možemo pročitati na prvoj stranici Biblije: „Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.“ (Postanak 2,1-4) Time što je „blagoslovio i posvetio“ sedmi dan, Bog je postavio spomenik svom djelu stvaranja. Međutim, mnogi su iznenađeni kad u Svetim spisima pročitaju da je sedmi dan subota a ne nedjelja. Redoslijed dana u tjednu nije se izmijenio od stvaranja do danas. Prema Bibliji, subota je uvijek bila sedmi dan: „A sedmoga je dana subota.“ (Izlazak 20,10) Izraelski narod tisućljećima je svetkovao sedmi dan subotu. Tako osim Svetih spisa, imamo za svjedoka cijeli jedan narod da se redoslijed dana u tjednu nije promijenio. Kalendar se mijenjao, ali redoslijed dana u tjednu ostao je isti, a to potvrđuje i znanost. Dakle, mi možemo uz Božju pomoć prestati činiti svjesne, hotimične, grijehe. Grijeh je svjesno kršenje bilo koje Božje zapovijedi, pa i 4. Božje zapovijedi koja zapovijeda svetkovanje sedmog dana - subote, pa svi koji nastave hotimično griješiti, morat će se suočiti sa Bogom. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

[@ra-leksandar]

Kakva je to krv kojom ćemo ubeliti svoje haljine? Kakva je to Hristova krv? Hristos je logos Božiji a reč Logos sem što znači “Reč” ima još značenja među kojima su I ”Um I Smisao”. Vidimo da su to sve stvari vezane za um I da je Hristos zapravo Um Božiji. Zato Pavle I kaže da Mi I Um Božiji imamo. Hristos je na Gogoti, na krstu prolio telesnu krv, A Hristos nije telo, On je Um koji je došao u telu. Zato Jedan od Apostola I kaže da treba da razlikujemo duhove, I da svaki duh koji tvrdi da Hristos nije došao U telu je od antihrista. To znači da svako ko poistovećuje Hrista sa telom u kojem je bio na zemlji poriče da je Hristos došao U telu. Pa ako Hristos nije telo onda nas I ne pere krv tela u kojem je bio nego neka druga krv. A šta je krv jednog Uma, Božijeg uma? U duhovnom svetu OSEĆANJA su krv, pa je ljubav prema bližnjima krv Hristova. Jer pogledajmo šta je on tražio da mi radimo ako ga sledimo: Tražio je da ljubimo svoje bližnje kao samoga sebe, I Boga više nego samoga sebe. Da praštamo, da budemo milostivi, da budemo sažaljivi, da ljubimo čak I neprijatelje svoje. I ako budemo radili tako mi ćemo u sebi imati Hristovu krv, ljubav prema bližnjima. I ta Hristova krv će nas oprati od svakoga greha. Jer tako radeći mi ćemo umreti kao jedan stari zli čovek, a rodiće se jedan novi, pun ljubavi, koji više ne može biti kriv za grehe onog starog zlog čoveka. Krv koju je Bog prolio ga je oprala od greha. Ako vam se svidela ova priča potražite na blogu "svitanje rs" ima tamo lepe i ukusne hrane za jedan um Pozvani su svi dobri ljudi u društvo dobrih ljudi, izvolite poslužite svoj um Hvala