Dok zivi Bosna zivjeti ce Jovan Divjak laka mu zemlja bila Bosanska porodici iskreno saucesce.
@fadab.54923 жыл бұрын
Samo tako.
@nonobarba36263 жыл бұрын
Neće dugo Jedan od razloga je i navedeni gospodin koji nije spriječio nego ih se riješio Sarajevskih Srba koji su letjeli svakodnevno kroz prozore višekatnica u Sarajevu To zna svako tko ima 40-ak godina
@mirzetakuckovic13713 жыл бұрын
Lahka ti zemlja bosanska generale😥❤
@jackreacher1898 ай бұрын
Znamo dobro ko je bio general, osuđen za trgovinu oružjem sa Hrvatima....tesko mu bilo zauvek...I nek trune polako pod tom muslimanskom ilovacom..
@sasasaraj58173 жыл бұрын
Počivaj u miru čika Jovo! Hvala ti za sve ❤
@swami19133 жыл бұрын
Jovan Divjak se odrekao čina brigadnog generala Armije BiH: Ovo je pismo koje je 1997. godine uputio Aliji Izetbegoviću Među brojnim razlozima, Divjak je naveo i zločine u Grabovici, na Uzdolu i drugdje  Jovan Divjak, legendarni general Armije RBiH, koji je preminuo jučer u 84. godini, napisao je pismo 2. decembra 1997. godine Aliji Izetbegoviću, tada Predsjedavajućem Predsjedništva BiH, u kojem se odrekao čina brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, piše Fokus.ba. Ovo je njegovo pismo. Jovan Divjak Logavina 6 Sarajevo Sarajevo, 2.12.1997. Predsedavajućem Predsedništva BiH Gospodinu Izetbegoviću, Obaveštavam Vas da vraćam čin brigadnog generala AR BiH u koji ste me proizveli decembra 1993. godine. Razlozi: 1. Javno iznošenje sudskih dokumenata iz kojih se vidi da su pojedini pripadnici AR BiH brutalno ubijali civilno stranovništvo u Sarajevu, kao i svedočenje pojedinaca u zločinima koja su vršena u Grabovici, Uzdolu, Doljanima i dr. direktno dotiču moju savest i moral. Svedokom sam kako su vojne formacije JNA, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, paravojne jedinice bosanskih Srba i Vojska Republike Srpske ubijali, klali, silovali, palili i rušili sve što nije srpsko. O genocidu nad bošnjačkim narodom govorio sam na desetak međunarodnih skupova u Evropi i SAD i u preko pet stotina intervjua koje sam dao novinarima sa svih kontinenata. Kada sam govorio o blokadi Sarajeva iznosio sam podatke o poginulih oko deset hiljada i pet stotina građana i među njima oko hiljadu i šest stotina dece od snajperskih hitaca do granata najvećih kalibara. Za čitavo vreme agresije na Bosnu i Hercegovinu odbijao sam svaku pomisao da pripadnici AR BiH mogu učiniti zločin. Tako ste i Vi govorili, kao i ljudi iz političkog vrha, verske zajednice, komandnog vrha i dr. Pitam Vas, kako treba da reagujem kada npr. u sudskoj izjavi jednog od pripadnika AR BiH, koja je bila multinacionalnog i multireligijskog ustrojstva, pročitam sledeće: “…uveli u zemunicu snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako što je (navodi se ime) uzeo u obje ruke sablju, te je zabio u vrat Nikolića… a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi (navodi se ime) nožem odvojio glavu Nikoliću od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana”. Podsećam da sam Vam uputio 27. 05. 1993. godine pismenu ostavku na dužnost u Glavnom štabu Oružanih snaga zbog pojava u Sarajevu u kojima su ugroženi životi građana. Između ostalog izneti su podaci o maltretiranjima i ubistvima koja su se desila u zoni odgovornosti 10. bbr. Pozvali ste me na razgovor i povodom pisma rekli da moji podaci nisu u potpunosti tačni, ali ako su se i desili zločini; to će se utvrditi i poduzeti odgovarajuće mere. Nažalost do oktobra 1992. godine ne da nisu obustavljeni zločini, nego su se i uvećali. Isto tako, pismom sam reagovao zbog organizovanja dženaze Mušana Topalovića-Cace septembra 1996. godine. Tada ste odgovorili na pismo i između ostalog napisali: “Ti si Cacinu dženazu doživio kao antisrpsku, drugi kao antivladinu manifestaciju, a bilo je očigledno i jedno i drugo. Izgleda da to nisi zapazio.” Vi tako, a ja sam tu dženazu doživeo kao antibosanski čin. Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan način sankcionirali zločin koji je izvršen nad civilima u Sarajevu 1992. 1993. godine, pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralna obaveza da se ogradim od takvog ponašanja najodgovornijih lica u državi BiH, a u znak protesta odričem se čina brigadnog generala Armije BiH. 2. U zadnjih nekoliko meseci proizveli ste u čin brigadnog generala još nekoliko oficira AR BiH, odnosno Vojske Federacije BiH. Kao i u prethodnim slučajevima jedan broj oficira to nikako ne zaslužuju, jer ne poseduju vrhunske vojno stručne, moralne i ljudske kvalitete. Njihov odnos u odbrambeno-oslobodilačkom ratu nije takav da ih treba nagraditi generalskim činom. Naravno, to je samo moje mišljenje. Među njima ima i onih koji su “posedovali” privatne zatvore (treba pročitati izveštaj MKCK), kršili Ženevsku konvenciju HV o zaštiti žrtava rata i profitirali u ratu. Zato sam uveren da meni nije mesto na spisku sa takvim ličnostima. 3. Znam da ste upoznati sa postupkom u vezi novogodišnjeg (1996/1997) penzionisanja sedam generala Armije BiH čiji ste bili Vrhovni komandant. Ali, ne znam da li Vam je još u svežem sećanju: da sam dobrovoljno pristupio TO RBiH (mislim čak i na Vaš poziv!) pre mnogih koji sada rukovode Armijom; da sam bio aktivni učesnik događanja u Dobrovoljačkoj ulici dana 3. maja 1992. godine; da sam u najsudbonosnijim danima za odbranu Sarajeva od maja do septembra 1992. godine obilazio prve linije odbrane tri do četiri puta i pružao moralnu podršku starešinama i vojnicima; da sam predstavljao trn u oku srpskim nacionalistima jer sam ostao u “Alijinoj vojsci”; da ste me vodili u Njujork septembra 1992. godine i pokazivali kao “primer” multinacionalnosti AR BiH; da sam u petnaestak zemalja sveta govorio o agresiji na BiH, o genocidu, etnocidu, urbicidu, o čemu sam govorio i pred Haškim Tribunalom, a da me niko tome nije podučavao, i tako dalje i tome slično. Znam da Bosnu i svoje ideale nisam izdao niti prodao. Za sve to i drugo očekivao sam Vaš poziv - ljudsko hvala, na kraju vojničke karijere u Armiji. Za tri i po godine zvali ste me samo dva puta da tražite moje mišljenje u vezi sa odbrambeno-oslobodilačkim ratom! Znate da nikada nisam adekvatno angažovan u AR BiH s obzirom na posedovanje primernih vojno stručnih kvaliteta i sposobnosti. Ni danas nisam siguran da li ste mi ikada verovali!? U takvim okolnostima deplasirano je nositi zvanje brigadnog generala AR BiH. Ponosan sam što sam aprila 1992. doneo najvažniju životnu i jedino ispravnu odluka da se borim za Bosnu i Hercegovinu onako kako je to Platforma Predsjedništva RBiH trasirala. Za tu i takvu ideju boriću se do kraja života. Sebe i Bosnu nikada neću izdati. Sarajevo, 18. 11. 1997. godine
@mediamedix38383 жыл бұрын
.. divljak je bio srbin koji je ubijao srbe radi muslimana..zar je to tako tesko priznati???
@fadab.54923 жыл бұрын
@@mediamedix3838 nije tačno, on je branio nedužne ljude,on je branio svoju domovinu Bosnu u kojoj su sve religije i gdje je bio sretan.A vi ste otimali našu domovinu naše religije po svaku cijenu.Bosanci nisu išli pucati i snajperima ubijati djecu po Beogradu to treba da znate A kako bi bilo da Bošnjaci i Bosne napadaju abeograf i daje pod posjedom godinama i da su vašu beogradsku djeci imali na nišanu ma hajde moliču lijepo.Umjesto da se izvinjavate na svakom koraku da bi čovjek pomislio e pa ima i dobrih Srba a ti su otišli vani.Kad budete vi Srbi sami sebi opraštAli za sve osjetit ćete značenje svega što se desilo.Što prije to bolje za sve.Možda čovjek može oprostiti ali zaboravit nikad.Neponovilo se .
@mediamedix38383 жыл бұрын
@@fadab.5492 ...pa mozes to tako gledati...branio je neduzne muslimane ubijajuci neduzne srbe...sta je tu sporno?..ako mislis da ce to srbi ikad zaboraviti onda si poprilicno plitak....srbi nikad ne zaboravljaju i niked ne oprastaju...
@penzioner55013 жыл бұрын
@@mediamedix3838 nije on ubijao Srbe vec branio napadnuti grad od povsmpirenih pijanih koljaca i ubica sa Brda
@sahbazsahbaz91853 жыл бұрын
Oooooo Veliki i Hrabri covjece Hvala ti na svemu...I neka ti je lahka zemlja...i da t Bog podari Raj...
@mediamedix38383 жыл бұрын
...bio je na alahovom putu...sehid
@peggysue33813 жыл бұрын
Veliku počast je zaslužio i za života! Hvala čika Jovo. Ovaj grad te neće i ne smije nikada zaboraviti. Govorio si “jednaki smo”, djelima si to poručivao. To si učio generacije. To si nam ostavio u amanet! Hvala generale, hvala ljudino i oprosti nam što ti nismo znali za života iskazati dovoljno zahvalnosti, a malo je sve.
@mediamedix38383 жыл бұрын
.. divljak je bio srbin koji je ubijao srbe radi muslimana..zar je to tako tesko priznati???
@peggysue33813 жыл бұрын
@@mediamedix3838 znaš li ti da se blamiraš?! Nema veze sto si junačina pod lažnim profilom.
@Ljakpi3 жыл бұрын
Media medix je 100% u pravu. Osramotio je sebe svoju porodicu i sve Srbe. Vidjecete koliko i koji srbi ce mu doci na dzenazu. Ovim ne govorim nista rotiv drugih nacije samo je ruzno biti veci katolik od pape.
@jackreacher1898 ай бұрын
Znamo dobro ko je bio general, osuđen za trgovinu oružjem sa Hrvatima....tesko mu bilo zauvek...I nek trune polako pod tom muslimanskom ilovacom..
@laan13453 жыл бұрын
Tom divnom covjeku neka je vjecna slava i hvala ..Moje postovanje iz Zagreba.
@cupecupava60553 жыл бұрын
Hvala vam! 😢🍀
@fadab.54923 жыл бұрын
Tako je .
@tosamstosamja63073 жыл бұрын
Vječna slava i hvala velikom čovjeku čika Jovi.
@harissalkic21533 жыл бұрын
Negova skromnst,poštenje i ljubav je pokazala svu njegovu veličinu.Nije ni njemu nekad bilo lako al je istrajao na istinitom putu.Ovkvi ljudi gdje god da odu ubirat će naj ljepše plodove onog svijeta.Hvala velika ...Pok .Gospodin Jovan Divjak,slava mu
@tosamstosamja63073 жыл бұрын
@@harissalkic2153 baš tako. Kamo sreće da imamo više ovakvih ljudskih gromada ali i da sami budemo kao što je bio čika Jovo.
@senadbasic83423 жыл бұрын
@@tosamstosamja6307 Bas tako Ljiljo.
@slavicakonjic90023 жыл бұрын
Dragi naš dobri plemeniti čovječe.počivaj u miru!
@mediamedix38383 жыл бұрын
.. divljak je bio srbin koji je ubijao srbe radi muslimana..zar je to tako tesko priznati???
@jovicapetrovic15373 жыл бұрын
@@mediamedix3838 Bio je niko i nista i takav je i lipso.
@penzioner55013 жыл бұрын
@@jovicapetrovic1537 a ko si ti jadnik sigurno glavni Baja u Obdanistu si
@allahovrob85563 жыл бұрын
Moj naj drazi komandant koji mi je bijo i general na kojeg sam bijo ponosan neka mu je lahka zemlja i neka ga dragi bog pocasti u raju jer je zasluzijo mnogi za svoju domovinu i svoj narod a porodici saucesce velik pozdrav za tebe slavice od srca i sve moje sarajlije i cijeli moj narod
@elvirhodzic60743 жыл бұрын
@@mediamedix3838 zar je tesko priznati a mozes se i sam uvjeriti kako Mladic naredjuje : gadjaj tamo tamo ima manje Srba .Prema tome ostavi se djecijih prica.
@emaema40853 жыл бұрын
Duso moja, bila mi je cast sto sam te poznavala, bio si zamjena mnogoj djeci tvojih saboraca da upotunis ono sto im je naj vise nedostajalo a to su njihovi ocevi, nikada te necu zaboraviti, pocivaj u miru generale, Gazijo, lahka ti zemlja bosanska ❤️😔🙏
@republikasrpska923 жыл бұрын
kzbin.info/www/bejne/j6Dbp5WVj8d4nbc
@cupecupava60553 жыл бұрын
@@republikasrpska92 Zlo!
@mirkokerkez85663 жыл бұрын
Sta je bio onoj deci sto ih je pobio da li je bio cika jovo i general ili zlocinac.Dabogda i svi sto ga hvalite docekali kao sto su docekali neduzni roditelji od dece sto je nevine pobio.
@mediamedix38383 жыл бұрын
......sta ti lupetas...divljak je rodjen u beogradu...stara beogradska porodica porjeklom sa kosova...on nikad nije bio u sarajevu do pocetka rata gdje se sakrio kod alije..a sakrio se zato jer je krao puske i municiju iz kasarne jna u novom travniku i prodavao sda i otkriven je 1990 kada ga je alija sakrio u sarajevu da ne ode na sud...od kapetana odjednom postaje general...on je bio za bosnjake potrosna roba..srestvo za reklamiranje,,,on nema niti jednog jedinog rodjaka u citavoj bih a kamo li sarajevu...a o kuci da ne pricamo...tipican pas rata...kao kriminalac ostao na jednoj strani i vise nije bilo povratka...rodbine u bih nema a rodbina u srbiji ga se odrekla...nema ni zene ni djece..nikog...
@milankavric6782 Жыл бұрын
A gde je alija dal je znao da ne moze delit silom
@vozdricaraja3 жыл бұрын
Ovaj velikan je za svojeg zivota ispunio najtezu mogucu misiju koju jedno ljudsko bice ima: BITI I OSTATI C O V J EK u ovom ludilu bivstvovanja! Hvala ti veliki COVJECE sto si nam podario svoje znanje, vrijeme, dusu! Privilegija je ponositi s tobom ♥️ Pocivaj u miru i lahka ti zemlja bosanska .... duboka sucut obitelji🥺
@jackreacher1898 ай бұрын
Znamo dobro ko je bio general, osuđen za trgovinu oružjem sa Hrvatima....tesko mu bilo zauvek...I nek trune polako pod tom muslimanskom ilovacom..
@zikiziki3 жыл бұрын
BRAVO SENADE SARAJEVO GRAD koji je najvise nastradao u ratu a JOVAN je mnogo doprinjeeo svojom dobrotom i postenjenjem pokoj mu dusi neka ga andjeli cuvaju sucut porodici SARAJKA
@dedozulfic98343 жыл бұрын
Hvala moj komadante za sve što si ùčinio za BIH.Pošteni bosanci i hercegovci nikada te neće zaboraviti.POZDRAV.✌✌🌟
@zikiziki3 жыл бұрын
hvala sarajka
@benyboy32073 жыл бұрын
Suze ide same na ovaj prizor i Merlinovu pjesmu u pozadini.General i covjek svih vremena.
@steficasauka49183 жыл бұрын
Počivaj u miru veliki Čovječe, neka Ti je laka bosanska zemlja.... S dubokim poštovanjem.........
@swami19133 жыл бұрын
Jovan Divjak se odrekao čina brigadnog generala Armije BiH: Ovo je pismo koje je 1997. godine uputio Aliji Izetbegoviću Među brojnim razlozima, Divjak je naveo i zločine u Grabovici, na Uzdolu i drugdje  Jovan Divjak, legendarni general Armije RBiH, koji je preminuo jučer u 84. godini, napisao je pismo 2. decembra 1997. godine Aliji Izetbegoviću, tada Predsjedavajućem Predsjedništva BiH, u kojem se odrekao čina brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, piše Fokus.ba. Ovo je njegovo pismo. Jovan Divjak Logavina 6 Sarajevo Sarajevo, 2.12.1997. Predsedavajućem Predsedništva BiH Gospodinu Izetbegoviću, Obaveštavam Vas da vraćam čin brigadnog generala AR BiH u koji ste me proizveli decembra 1993. godine. Razlozi: 1. Javno iznošenje sudskih dokumenata iz kojih se vidi da su pojedini pripadnici AR BiH brutalno ubijali civilno stranovništvo u Sarajevu, kao i svedočenje pojedinaca u zločinima koja su vršena u Grabovici, Uzdolu, Doljanima i dr. direktno dotiču moju savest i moral. Svedokom sam kako su vojne formacije JNA, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, paravojne jedinice bosanskih Srba i Vojska Republike Srpske ubijali, klali, silovali, palili i rušili sve što nije srpsko. O genocidu nad bošnjačkim narodom govorio sam na desetak međunarodnih skupova u Evropi i SAD i u preko pet stotina intervjua koje sam dao novinarima sa svih kontinenata. Kada sam govorio o blokadi Sarajeva iznosio sam podatke o poginulih oko deset hiljada i pet stotina građana i među njima oko hiljadu i šest stotina dece od snajperskih hitaca do granata najvećih kalibara. Za čitavo vreme agresije na Bosnu i Hercegovinu odbijao sam svaku pomisao da pripadnici AR BiH mogu učiniti zločin. Tako ste i Vi govorili, kao i ljudi iz političkog vrha, verske zajednice, komandnog vrha i dr. Pitam Vas, kako treba da reagujem kada npr. u sudskoj izjavi jednog od pripadnika AR BiH, koja je bila multinacionalnog i multireligijskog ustrojstva, pročitam sledeće: “…uveli u zemunicu snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako što je (navodi se ime) uzeo u obje ruke sablju, te je zabio u vrat Nikolića… a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi (navodi se ime) nožem odvojio glavu Nikoliću od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana”. Podsećam da sam Vam uputio 27. 05. 1993. godine pismenu ostavku na dužnost u Glavnom štabu Oružanih snaga zbog pojava u Sarajevu u kojima su ugroženi životi građana. Između ostalog izneti su podaci o maltretiranjima i ubistvima koja su se desila u zoni odgovornosti 10. bbr. Pozvali ste me na razgovor i povodom pisma rekli da moji podaci nisu u potpunosti tačni, ali ako su se i desili zločini; to će se utvrditi i poduzeti odgovarajuće mere. Nažalost do oktobra 1992. godine ne da nisu obustavljeni zločini, nego su se i uvećali. Isto tako, pismom sam reagovao zbog organizovanja dženaze Mušana Topalovića-Cace septembra 1996. godine. Tada ste odgovorili na pismo i između ostalog napisali: “Ti si Cacinu dženazu doživio kao antisrpsku, drugi kao antivladinu manifestaciju, a bilo je očigledno i jedno i drugo. Izgleda da to nisi zapazio.” Vi tako, a ja sam tu dženazu doživeo kao antibosanski čin. Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan način sankcionirali zločin koji je izvršen nad civilima u Sarajevu 1992. 1993. godine, pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralna obaveza da se ogradim od takvog ponašanja najodgovornijih lica u državi BiH, a u znak protesta odričem se čina brigadnog generala Armije BiH. 2. U zadnjih nekoliko meseci proizveli ste u čin brigadnog generala još nekoliko oficira AR BiH, odnosno Vojske Federacije BiH. Kao i u prethodnim slučajevima jedan broj oficira to nikako ne zaslužuju, jer ne poseduju vrhunske vojno stručne, moralne i ljudske kvalitete. Njihov odnos u odbrambeno-oslobodilačkom ratu nije takav da ih treba nagraditi generalskim činom. Naravno, to je samo moje mišljenje. Među njima ima i onih koji su “posedovali” privatne zatvore (treba pročitati izveštaj MKCK), kršili Ženevsku konvenciju HV o zaštiti žrtava rata i profitirali u ratu. Zato sam uveren da meni nije mesto na spisku sa takvim ličnostima. 3. Znam da ste upoznati sa postupkom u vezi novogodišnjeg (1996/1997) penzionisanja sedam generala Armije BiH čiji ste bili Vrhovni komandant. Ali, ne znam da li Vam je još u svežem sećanju: da sam dobrovoljno pristupio TO RBiH (mislim čak i na Vaš poziv!) pre mnogih koji sada rukovode Armijom; da sam bio aktivni učesnik događanja u Dobrovoljačkoj ulici dana 3. maja 1992. godine; da sam u najsudbonosnijim danima za odbranu Sarajeva od maja do septembra 1992. godine obilazio prve linije odbrane tri do četiri puta i pružao moralnu podršku starešinama i vojnicima; da sam predstavljao trn u oku srpskim nacionalistima jer sam ostao u “Alijinoj vojsci”; da ste me vodili u Njujork septembra 1992. godine i pokazivali kao “primer” multinacionalnosti AR BiH; da sam u petnaestak zemalja sveta govorio o agresiji na BiH, o genocidu, etnocidu, urbicidu, o čemu sam govorio i pred Haškim Tribunalom, a da me niko tome nije podučavao, i tako dalje i tome slično. Znam da Bosnu i svoje ideale nisam izdao niti prodao. Za sve to i drugo očekivao sam Vaš poziv - ljudsko hvala, na kraju vojničke karijere u Armiji. Za tri i po godine zvali ste me samo dva puta da tražite moje mišljenje u vezi sa odbrambeno-oslobodilačkim ratom! Znate da nikada nisam adekvatno angažovan u AR BiH s obzirom na posedovanje primernih vojno stručnih kvaliteta i sposobnosti. Ni danas nisam siguran da li ste mi ikada verovali!? U takvim okolnostima deplasirano je nositi zvanje brigadnog generala AR BiH. Ponosan sam što sam aprila 1992. doneo najvažniju životnu i jedino ispravnu odluka da se borim za Bosnu i Hercegovinu onako kako je to Platforma Predsjedništva RBiH trasirala. Za tu i takvu ideju boriću se do kraja života. Sebe i Bosnu nikada neću izdati. Sarajevo, 18. 11. 1997. godine
@swami19133 жыл бұрын
@@PD-ws7tn nisu ubijani samo Srbi. Ubijani su svi koji se nisu slagali s Alijom. Evo link www.prometej.ba/clanak/vijesti/jovan-divjak-se-odrekao-cina-brigadnog-generala-armije-bih-ovo-je-pismo-koje-je-1997-godine-uputio-aliji-izetbegovicu-4812
@PD-ws7tn3 жыл бұрын
@@swami1913 Мој друже, ко да ми не знамо шта нам је Алија спремао широм БиХ.
@erminferzan55813 жыл бұрын
@@swami1913 Svaka ti cast brate
@disciplinakicme93383 жыл бұрын
@@PD-ws7tn a ko je imao logore , ko je sravnio sve Bogomolje a ko ni jednu . Kog mene 100 Pravoslavna crkva niko ni taknuo. Ko je masovne grobnice od hiljade i vise napravio, pa prekopavali par puta da se sakrije i jos svi nisu pronađeni. Jesi procitao cijelo pismo i samo si izvukao cinjenice o zločinima nad Srbima ,Hrvatima i meni je zao svaki zločin je zločin i treba da odgovara svatko . Ali vi ste imali svega toga deset puta vise od Ovcare , Srebrenice, Sarajeva , do Racka ?! Pa daj se zapitaj gdje su vodili ti ratovi . A JNA i 90% oružja kod Srpske strane . Pa realnosti nebi skodilo. Ne bih prepiranja samo realno i objektivno pogledaj sve. I zavisi koliko god imas ja sam prezivio hvala Bogu u opkoljenom Bihacu 1300 i vise dana bez hrane ,vode ,struje jel' to zivot covjeka na pragu 21 vijeka ? I svaki cas ti granata moze pasti na glavu. Koliko je djece na igralištima poginulo jesu oni vojni cilj bili i svi mi u gradu ?! Ne znas ti nista o ratu i sta je rat ,a nekom brat sverc radi cijeli rat bogate se svi ,a sirotinja u rov. A ja nisam napao nikog nego doslovno branio prag , kilometar od kuce prva linija.... Ne ponovilo se !!!
@dzenanskulj3 жыл бұрын
Nas legendarni general koji ce da zivi vjecno u nasim srcima i mislima. General Divjak je pokazao kako se voli i brani Sarajevo i drzava jer je to svetinja.
@swami19133 жыл бұрын
Jovan Divjak se odrekao čina brigadnog generala Armije BiH: Ovo je pismo koje je 1997. godine uputio Aliji Izetbegoviću Među brojnim razlozima, Divjak je naveo i zločine u Grabovici, na Uzdolu i drugdje  Jovan Divjak, legendarni general Armije RBiH, koji je preminuo jučer u 84. godini, napisao je pismo 2. decembra 1997. godine Aliji Izetbegoviću, tada Predsjedavajućem Predsjedništva BiH, u kojem se odrekao čina brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, piše Fokus.ba. Ovo je njegovo pismo. Jovan Divjak Logavina 6 Sarajevo Sarajevo, 2.12.1997. Predsedavajućem Predsedništva BiH Gospodinu Izetbegoviću, Obaveštavam Vas da vraćam čin brigadnog generala AR BiH u koji ste me proizveli decembra 1993. godine. Razlozi: 1. Javno iznošenje sudskih dokumenata iz kojih se vidi da su pojedini pripadnici AR BiH brutalno ubijali civilno stranovništvo u Sarajevu, kao i svedočenje pojedinaca u zločinima koja su vršena u Grabovici, Uzdolu, Doljanima i dr. direktno dotiču moju savest i moral. Svedokom sam kako su vojne formacije JNA, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, paravojne jedinice bosanskih Srba i Vojska Republike Srpske ubijali, klali, silovali, palili i rušili sve što nije srpsko. O genocidu nad bošnjačkim narodom govorio sam na desetak međunarodnih skupova u Evropi i SAD i u preko pet stotina intervjua koje sam dao novinarima sa svih kontinenata. Kada sam govorio o blokadi Sarajeva iznosio sam podatke o poginulih oko deset hiljada i pet stotina građana i među njima oko hiljadu i šest stotina dece od snajperskih hitaca do granata najvećih kalibara. Za čitavo vreme agresije na Bosnu i Hercegovinu odbijao sam svaku pomisao da pripadnici AR BiH mogu učiniti zločin. Tako ste i Vi govorili, kao i ljudi iz političkog vrha, verske zajednice, komandnog vrha i dr. Pitam Vas, kako treba da reagujem kada npr. u sudskoj izjavi jednog od pripadnika AR BiH, koja je bila multinacionalnog i multireligijskog ustrojstva, pročitam sledeće: “…uveli u zemunicu snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako što je (navodi se ime) uzeo u obje ruke sablju, te je zabio u vrat Nikolića… a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi (navodi se ime) nožem odvojio glavu Nikoliću od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana”. Podsećam da sam Vam uputio 27. 05. 1993. godine pismenu ostavku na dužnost u Glavnom štabu Oružanih snaga zbog pojava u Sarajevu u kojima su ugroženi životi građana. Između ostalog izneti su podaci o maltretiranjima i ubistvima koja su se desila u zoni odgovornosti 10. bbr. Pozvali ste me na razgovor i povodom pisma rekli da moji podaci nisu u potpunosti tačni, ali ako su se i desili zločini; to će se utvrditi i poduzeti odgovarajuće mere. Nažalost do oktobra 1992. godine ne da nisu obustavljeni zločini, nego su se i uvećali. Isto tako, pismom sam reagovao zbog organizovanja dženaze Mušana Topalovića-Cace septembra 1996. godine. Tada ste odgovorili na pismo i između ostalog napisali: “Ti si Cacinu dženazu doživio kao antisrpsku, drugi kao antivladinu manifestaciju, a bilo je očigledno i jedno i drugo. Izgleda da to nisi zapazio.” Vi tako, a ja sam tu dženazu doživeo kao antibosanski čin. Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan način sankcionirali zločin koji je izvršen nad civilima u Sarajevu 1992. 1993. godine, pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralna obaveza da se ogradim od takvog ponašanja najodgovornijih lica u državi BiH, a u znak protesta odričem se čina brigadnog generala Armije BiH. 2. U zadnjih nekoliko meseci proizveli ste u čin brigadnog generala još nekoliko oficira AR BiH, odnosno Vojske Federacije BiH. Kao i u prethodnim slučajevima jedan broj oficira to nikako ne zaslužuju, jer ne poseduju vrhunske vojno stručne, moralne i ljudske kvalitete. Njihov odnos u odbrambeno-oslobodilačkom ratu nije takav da ih treba nagraditi generalskim činom. Naravno, to je samo moje mišljenje. Među njima ima i onih koji su “posedovali” privatne zatvore (treba pročitati izveštaj MKCK), kršili Ženevsku konvenciju HV o zaštiti žrtava rata i profitirali u ratu. Zato sam uveren da meni nije mesto na spisku sa takvim ličnostima. 3. Znam da ste upoznati sa postupkom u vezi novogodišnjeg (1996/1997) penzionisanja sedam generala Armije BiH čiji ste bili Vrhovni komandant. Ali, ne znam da li Vam je još u svežem sećanju: da sam dobrovoljno pristupio TO RBiH (mislim čak i na Vaš poziv!) pre mnogih koji sada rukovode Armijom; da sam bio aktivni učesnik događanja u Dobrovoljačkoj ulici dana 3. maja 1992. godine; da sam u najsudbonosnijim danima za odbranu Sarajeva od maja do septembra 1992. godine obilazio prve linije odbrane tri do četiri puta i pružao moralnu podršku starešinama i vojnicima; da sam predstavljao trn u oku srpskim nacionalistima jer sam ostao u “Alijinoj vojsci”; da ste me vodili u Njujork septembra 1992. godine i pokazivali kao “primer” multinacionalnosti AR BiH; da sam u petnaestak zemalja sveta govorio o agresiji na BiH, o genocidu, etnocidu, urbicidu, o čemu sam govorio i pred Haškim Tribunalom, a da me niko tome nije podučavao, i tako dalje i tome slično. Znam da Bosnu i svoje ideale nisam izdao niti prodao. Za sve to i drugo očekivao sam Vaš poziv - ljudsko hvala, na kraju vojničke karijere u Armiji. Za tri i po godine zvali ste me samo dva puta da tražite moje mišljenje u vezi sa odbrambeno-oslobodilačkim ratom! Znate da nikada nisam adekvatno angažovan u AR BiH s obzirom na posedovanje primernih vojno stručnih kvaliteta i sposobnosti. Ni danas nisam siguran da li ste mi ikada verovali!? U takvim okolnostima deplasirano je nositi zvanje brigadnog generala AR BiH. Ponosan sam što sam aprila 1992. doneo najvažniju životnu i jedino ispravnu odluka da se borim za Bosnu i Hercegovinu onako kako je to Platforma Predsjedništva RBiH trasirala. Za tu i takvu ideju boriću se do kraja života. Sebe i Bosnu nikada neću izdati. Sarajevo, 18. 11. 1997. godine
@user-qi2fd2pt3m3 жыл бұрын
Generale!!!😭 Hvala ti puno😭😭😭💔
@crnapuma88373 жыл бұрын
Najbolji komadant A R BiH hvala ti Jovane voli te tvoje Sarajevo
@swami19133 жыл бұрын
Jovan Divjak se odrekao čina brigadnog generala Armije BiH: Ovo je pismo koje je 1997. godine uputio Aliji Izetbegoviću Među brojnim razlozima, Divjak je naveo i zločine u Grabovici, na Uzdolu i drugdje  Jovan Divjak, legendarni general Armije RBiH, koji je preminuo jučer u 84. godini, napisao je pismo 2. decembra 1997. godine Aliji Izetbegoviću, tada Predsjedavajućem Predsjedništva BiH, u kojem se odrekao čina brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, piše Fokus.ba. Ovo je njegovo pismo. Jovan Divjak Logavina 6 Sarajevo Sarajevo, 2.12.1997. Predsedavajućem Predsedništva BiH Gospodinu Izetbegoviću, Obaveštavam Vas da vraćam čin brigadnog generala AR BiH u koji ste me proizveli decembra 1993. godine. Razlozi: 1. Javno iznošenje sudskih dokumenata iz kojih se vidi da su pojedini pripadnici AR BiH brutalno ubijali civilno stranovništvo u Sarajevu, kao i svedočenje pojedinaca u zločinima koja su vršena u Grabovici, Uzdolu, Doljanima i dr. direktno dotiču moju savest i moral. Svedokom sam kako su vojne formacije JNA, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, paravojne jedinice bosanskih Srba i Vojska Republike Srpske ubijali, klali, silovali, palili i rušili sve što nije srpsko. O genocidu nad bošnjačkim narodom govorio sam na desetak međunarodnih skupova u Evropi i SAD i u preko pet stotina intervjua koje sam dao novinarima sa svih kontinenata. Kada sam govorio o blokadi Sarajeva iznosio sam podatke o poginulih oko deset hiljada i pet stotina građana i među njima oko hiljadu i šest stotina dece od snajperskih hitaca do granata najvećih kalibara. Za čitavo vreme agresije na Bosnu i Hercegovinu odbijao sam svaku pomisao da pripadnici AR BiH mogu učiniti zločin. Tako ste i Vi govorili, kao i ljudi iz političkog vrha, verske zajednice, komandnog vrha i dr. Pitam Vas, kako treba da reagujem kada npr. u sudskoj izjavi jednog od pripadnika AR BiH, koja je bila multinacionalnog i multireligijskog ustrojstva, pročitam sledeće: “…uveli u zemunicu snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako što je (navodi se ime) uzeo u obje ruke sablju, te je zabio u vrat Nikolića… a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi (navodi se ime) nožem odvojio glavu Nikoliću od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana”. Podsećam da sam Vam uputio 27. 05. 1993. godine pismenu ostavku na dužnost u Glavnom štabu Oružanih snaga zbog pojava u Sarajevu u kojima su ugroženi životi građana. Između ostalog izneti su podaci o maltretiranjima i ubistvima koja su se desila u zoni odgovornosti 10. bbr. Pozvali ste me na razgovor i povodom pisma rekli da moji podaci nisu u potpunosti tačni, ali ako su se i desili zločini; to će se utvrditi i poduzeti odgovarajuće mere. Nažalost do oktobra 1992. godine ne da nisu obustavljeni zločini, nego su se i uvećali. Isto tako, pismom sam reagovao zbog organizovanja dženaze Mušana Topalovića-Cace septembra 1996. godine. Tada ste odgovorili na pismo i između ostalog napisali: “Ti si Cacinu dženazu doživio kao antisrpsku, drugi kao antivladinu manifestaciju, a bilo je očigledno i jedno i drugo. Izgleda da to nisi zapazio.” Vi tako, a ja sam tu dženazu doživeo kao antibosanski čin. Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan način sankcionirali zločin koji je izvršen nad civilima u Sarajevu 1992. 1993. godine, pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralna obaveza da se ogradim od takvog ponašanja najodgovornijih lica u državi BiH, a u znak protesta odričem se čina brigadnog generala Armije BiH. 2. U zadnjih nekoliko meseci proizveli ste u čin brigadnog generala još nekoliko oficira AR BiH, odnosno Vojske Federacije BiH. Kao i u prethodnim slučajevima jedan broj oficira to nikako ne zaslužuju, jer ne poseduju vrhunske vojno stručne, moralne i ljudske kvalitete. Njihov odnos u odbrambeno-oslobodilačkom ratu nije takav da ih treba nagraditi generalskim činom. Naravno, to je samo moje mišljenje. Među njima ima i onih koji su “posedovali” privatne zatvore (treba pročitati izveštaj MKCK), kršili Ženevsku konvenciju HV o zaštiti žrtava rata i profitirali u ratu. Zato sam uveren da meni nije mesto na spisku sa takvim ličnostima. 3. Znam da ste upoznati sa postupkom u vezi novogodišnjeg (1996/1997) penzionisanja sedam generala Armije BiH čiji ste bili Vrhovni komandant. Ali, ne znam da li Vam je još u svežem sećanju: da sam dobrovoljno pristupio TO RBiH (mislim čak i na Vaš poziv!) pre mnogih koji sada rukovode Armijom; da sam bio aktivni učesnik događanja u Dobrovoljačkoj ulici dana 3. maja 1992. godine; da sam u najsudbonosnijim danima za odbranu Sarajeva od maja do septembra 1992. godine obilazio prve linije odbrane tri do četiri puta i pružao moralnu podršku starešinama i vojnicima; da sam predstavljao trn u oku srpskim nacionalistima jer sam ostao u “Alijinoj vojsci”; da ste me vodili u Njujork septembra 1992. godine i pokazivali kao “primer” multinacionalnosti AR BiH; da sam u petnaestak zemalja sveta govorio o agresiji na BiH, o genocidu, etnocidu, urbicidu, o čemu sam govorio i pred Haškim Tribunalom, a da me niko tome nije podučavao, i tako dalje i tome slično. Znam da Bosnu i svoje ideale nisam izdao niti prodao. Za sve to i drugo očekivao sam Vaš poziv - ljudsko hvala, na kraju vojničke karijere u Armiji. Za tri i po godine zvali ste me samo dva puta da tražite moje mišljenje u vezi sa odbrambeno-oslobodilačkim ratom! Znate da nikada nisam adekvatno angažovan u AR BiH s obzirom na posedovanje primernih vojno stručnih kvaliteta i sposobnosti. Ni danas nisam siguran da li ste mi ikada verovali!? U takvim okolnostima deplasirano je nositi zvanje brigadnog generala AR BiH. Ponosan sam što sam aprila 1992. doneo najvažniju životnu i jedino ispravnu odluka da se borim za Bosnu i Hercegovinu onako kako je to Platforma Predsjedništva RBiH trasirala. Za tu i takvu ideju boriću se do kraja života. Sebe i Bosnu nikada neću izdati. Sarajevo, 18. 11. 1997. godine
@Love-jx7qq3 жыл бұрын
@@swami1913 ti bi trebao sa se lijecis psihopato.
@elvirhodzic60743 жыл бұрын
@@swami1913 Bar nije bio gnjida i krio se po podrumima i mjenjao imena.
@sasalukic26383 жыл бұрын
Veliki gubitak za sve koji BiH smatraju svojom domovinom.Da se ne zaboravi čika Jovo najmanje što se može uraditi je da u Sarajevu dobije svoju ulicu.
@hamdijamuratovic44033 жыл бұрын
Dobićeje ako Narod prvo ove iz SDA HDZ I SNSD poveša po tim ulicama. Boli njih briga za čika Jovu. Pozzz
@leonkoen19823 жыл бұрын
A sta doticni ima veze sa bosnom cak i nije rodjen tamo niti je musliman a svog rodjenog oca zapustio umro u najvecoj bedi i vi takvog coveka velicate
@enisamujic5283 жыл бұрын
Dragi naš generale plemenitog srca ❤❤hvala ti za svaki spašeni život, hvala za svaku završenu školu, hvala što si volio i branio našu domovinu.Počivaj u miru.❤❤🇧🇦🇧🇦❤❤.
@harissalkic21533 жыл бұрын
Postovan bio poštovan ostao.Nije bitno koje ,vec da je čovjek.Najbolje mjesto na onom svijetu želim.
@hendekami.bratami50623 жыл бұрын
Laka ti zemlja GENERALA
@mediamedix38383 жыл бұрын
...bio je na alahovom putu...sehid
@sadaprety15653 жыл бұрын
To je ljudina od covjeka bio i ostaobranio je drzavu u kojoj je zivio branio je grad u kojem je ziveo neka mu je vecna slava
@mediamedix38383 жыл бұрын
.. divljak je bio srbin koji je ubijao srbe radi muslimana..zar je to tako tesko priznati???
@sasalukic26383 жыл бұрын
@@mediamedix3838 Koga i gdje je to general Divjak ubio, kako ste tako pored očiju slijepi.
@crkvicezenica56153 жыл бұрын
@@sasalukic2638 ma brate moj, pusti sljepce. I da im dvogled dadneš ne vide!!!
@njegosveliki6323 жыл бұрын
@@crkvicezenica5615 videti na y.t. Ljubi brata o mudzahedinskom odsecanju srpskih glava!Zveri to ne rade!
@anahorvat38203 жыл бұрын
moja sućut za velikog čovjeka,pozdrav iz zg.
@nidla71963 жыл бұрын
Neka Vam je vječna slava i hvala, Sarajevska raja zaboraviti Vas neće legendo nasa. !!!!!
@surdulica80923 жыл бұрын
Legenda jovo će żivjeti medju nama zauvijek iskreni i čestit čovjek koga Nije politika mogla zavaditi sa ostalim narodima hvala generale ponos si bosne
@samirosmanovic2583 жыл бұрын
Laka Ti zemlja Bosanska Generale!
@swami19133 жыл бұрын
Jovan Divjak se odrekao čina brigadnog generala Armije BiH: Ovo je pismo koje je 1997. godine uputio Aliji Izetbegoviću Među brojnim razlozima, Divjak je naveo i zločine u Grabovici, na Uzdolu i drugdje  Jovan Divjak, legendarni general Armije RBiH, koji je preminuo jučer u 84. godini, napisao je pismo 2. decembra 1997. godine Aliji Izetbegoviću, tada Predsjedavajućem Predsjedništva BiH, u kojem se odrekao čina brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, piše Fokus.ba. Ovo je njegovo pismo. Jovan Divjak Logavina 6 Sarajevo Sarajevo, 2.12.1997. Predsedavajućem Predsedništva BiH Gospodinu Izetbegoviću, Obaveštavam Vas da vraćam čin brigadnog generala AR BiH u koji ste me proizveli decembra 1993. godine. Razlozi: 1. Javno iznošenje sudskih dokumenata iz kojih se vidi da su pojedini pripadnici AR BiH brutalno ubijali civilno stranovništvo u Sarajevu, kao i svedočenje pojedinaca u zločinima koja su vršena u Grabovici, Uzdolu, Doljanima i dr. direktno dotiču moju savest i moral. Svedokom sam kako su vojne formacije JNA, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, paravojne jedinice bosanskih Srba i Vojska Republike Srpske ubijali, klali, silovali, palili i rušili sve što nije srpsko. O genocidu nad bošnjačkim narodom govorio sam na desetak međunarodnih skupova u Evropi i SAD i u preko pet stotina intervjua koje sam dao novinarima sa svih kontinenata. Kada sam govorio o blokadi Sarajeva iznosio sam podatke o poginulih oko deset hiljada i pet stotina građana i među njima oko hiljadu i šest stotina dece od snajperskih hitaca do granata najvećih kalibara. Za čitavo vreme agresije na Bosnu i Hercegovinu odbijao sam svaku pomisao da pripadnici AR BiH mogu učiniti zločin. Tako ste i Vi govorili, kao i ljudi iz političkog vrha, verske zajednice, komandnog vrha i dr. Pitam Vas, kako treba da reagujem kada npr. u sudskoj izjavi jednog od pripadnika AR BiH, koja je bila multinacionalnog i multireligijskog ustrojstva, pročitam sledeće: “…uveli u zemunicu snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako što je (navodi se ime) uzeo u obje ruke sablju, te je zabio u vrat Nikolića… a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi (navodi se ime) nožem odvojio glavu Nikoliću od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana”. Podsećam da sam Vam uputio 27. 05. 1993. godine pismenu ostavku na dužnost u Glavnom štabu Oružanih snaga zbog pojava u Sarajevu u kojima su ugroženi životi građana. Između ostalog izneti su podaci o maltretiranjima i ubistvima koja su se desila u zoni odgovornosti 10. bbr. Pozvali ste me na razgovor i povodom pisma rekli da moji podaci nisu u potpunosti tačni, ali ako su se i desili zločini; to će se utvrditi i poduzeti odgovarajuće mere. Nažalost do oktobra 1992. godine ne da nisu obustavljeni zločini, nego su se i uvećali. Isto tako, pismom sam reagovao zbog organizovanja dženaze Mušana Topalovića-Cace septembra 1996. godine. Tada ste odgovorili na pismo i između ostalog napisali: “Ti si Cacinu dženazu doživio kao antisrpsku, drugi kao antivladinu manifestaciju, a bilo je očigledno i jedno i drugo. Izgleda da to nisi zapazio.” Vi tako, a ja sam tu dženazu doživeo kao antibosanski čin. Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan način sankcionirali zločin koji je izvršen nad civilima u Sarajevu 1992. 1993. godine, pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralna obaveza da se ogradim od takvog ponašanja najodgovornijih lica u državi BiH, a u znak protesta odričem se čina brigadnog generala Armije BiH. 2. U zadnjih nekoliko meseci proizveli ste u čin brigadnog generala još nekoliko oficira AR BiH, odnosno Vojske Federacije BiH. Kao i u prethodnim slučajevima jedan broj oficira to nikako ne zaslužuju, jer ne poseduju vrhunske vojno stručne, moralne i ljudske kvalitete. Njihov odnos u odbrambeno-oslobodilačkom ratu nije takav da ih treba nagraditi generalskim činom. Naravno, to je samo moje mišljenje. Među njima ima i onih koji su “posedovali” privatne zatvore (treba pročitati izveštaj MKCK), kršili Ženevsku konvenciju HV o zaštiti žrtava rata i profitirali u ratu. Zato sam uveren da meni nije mesto na spisku sa takvim ličnostima. 3. Znam da ste upoznati sa postupkom u vezi novogodišnjeg (1996/1997) penzionisanja sedam generala Armije BiH čiji ste bili Vrhovni komandant. Ali, ne znam da li Vam je još u svežem sećanju: da sam dobrovoljno pristupio TO RBiH (mislim čak i na Vaš poziv!) pre mnogih koji sada rukovode Armijom; da sam bio aktivni učesnik događanja u Dobrovoljačkoj ulici dana 3. maja 1992. godine; da sam u najsudbonosnijim danima za odbranu Sarajeva od maja do septembra 1992. godine obilazio prve linije odbrane tri do četiri puta i pružao moralnu podršku starešinama i vojnicima; da sam predstavljao trn u oku srpskim nacionalistima jer sam ostao u “Alijinoj vojsci”; da ste me vodili u Njujork septembra 1992. godine i pokazivali kao “primer” multinacionalnosti AR BiH; da sam u petnaestak zemalja sveta govorio o agresiji na BiH, o genocidu, etnocidu, urbicidu, o čemu sam govorio i pred Haškim Tribunalom, a da me niko tome nije podučavao, i tako dalje i tome slično. Znam da Bosnu i svoje ideale nisam izdao niti prodao. Za sve to i drugo očekivao sam Vaš poziv - ljudsko hvala, na kraju vojničke karijere u Armiji. Za tri i po godine zvali ste me samo dva puta da tražite moje mišljenje u vezi sa odbrambeno-oslobodilačkim ratom! Znate da nikada nisam adekvatno angažovan u AR BiH s obzirom na posedovanje primernih vojno stručnih kvaliteta i sposobnosti. Ni danas nisam siguran da li ste mi ikada verovali!? U takvim okolnostima deplasirano je nositi zvanje brigadnog generala AR BiH. Ponosan sam što sam aprila 1992. doneo najvažniju životnu i jedino ispravnu odluka da se borim za Bosnu i Hercegovinu onako kako je to Platforma Predsjedništva RBiH trasirala. Za tu i takvu ideju boriću se do kraja života. Sebe i Bosnu nikada neću izdati. Sarajevo, 18. 11. 1997. godine
@samirosmanovic35483 жыл бұрын
U pravu si moj imenjače a i istog prezimena nek mu je laka bosanska zemlja pozdrav iz rijeke
@enisamujic5283 жыл бұрын
@@swami1913 Znamo mi i za Divjaka,i za šibera, za Sefera...kako i zašto su otišli.
@swami19133 жыл бұрын
@@enisamujic528 *otjerani. Jer se nisu slagali sa idejom da na 23%BiH treba praviti "Krijeposnu muslimansku državu".
@enisamujic5283 жыл бұрын
@@swami1913 Da bi ABiH bila jednonacionalna......kao i ta "krijeposna "......
@SA-bf4ud3 жыл бұрын
Neka ti je lahka zemlja bosanska generale. Ostao si u srcima građana ove zemlje. Ostao si u istoriji ove zemlje samo zato što si izabrao pravu stranu. Hvala za sve što si učinio za zemlju u kojoj nis čak ni rođen!
@swami19133 жыл бұрын
Jovan Divjak se odrekao čina brigadnog generala Armije BiH: Ovo je pismo koje je 1997. godine uputio Aliji Izetbegoviću Među brojnim razlozima, Divjak je naveo i zločine u Grabovici, na Uzdolu i drugdje  Jovan Divjak, legendarni general Armije RBiH, koji je preminuo jučer u 84. godini, napisao je pismo 2. decembra 1997. godine Aliji Izetbegoviću, tada Predsjedavajućem Predsjedništva BiH, u kojem se odrekao čina brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, piše Fokus.ba. Ovo je njegovo pismo. Jovan Divjak Logavina 6 Sarajevo Sarajevo, 2.12.1997. Predsedavajućem Predsedništva BiH Gospodinu Izetbegoviću, Obaveštavam Vas da vraćam čin brigadnog generala AR BiH u koji ste me proizveli decembra 1993. godine. Razlozi: 1. Javno iznošenje sudskih dokumenata iz kojih se vidi da su pojedini pripadnici AR BiH brutalno ubijali civilno stranovništvo u Sarajevu, kao i svedočenje pojedinaca u zločinima koja su vršena u Grabovici, Uzdolu, Doljanima i dr. direktno dotiču moju savest i moral. Svedokom sam kako su vojne formacije JNA, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, paravojne jedinice bosanskih Srba i Vojska Republike Srpske ubijali, klali, silovali, palili i rušili sve što nije srpsko. O genocidu nad bošnjačkim narodom govorio sam na desetak međunarodnih skupova u Evropi i SAD i u preko pet stotina intervjua koje sam dao novinarima sa svih kontinenata. Kada sam govorio o blokadi Sarajeva iznosio sam podatke o poginulih oko deset hiljada i pet stotina građana i među njima oko hiljadu i šest stotina dece od snajperskih hitaca do granata najvećih kalibara. Za čitavo vreme agresije na Bosnu i Hercegovinu odbijao sam svaku pomisao da pripadnici AR BiH mogu učiniti zločin. Tako ste i Vi govorili, kao i ljudi iz političkog vrha, verske zajednice, komandnog vrha i dr. Pitam Vas, kako treba da reagujem kada npr. u sudskoj izjavi jednog od pripadnika AR BiH, koja je bila multinacionalnog i multireligijskog ustrojstva, pročitam sledeće: “…uveli u zemunicu snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako što je (navodi se ime) uzeo u obje ruke sablju, te je zabio u vrat Nikolića… a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi (navodi se ime) nožem odvojio glavu Nikoliću od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana”. Podsećam da sam Vam uputio 27. 05. 1993. godine pismenu ostavku na dužnost u Glavnom štabu Oružanih snaga zbog pojava u Sarajevu u kojima su ugroženi životi građana. Između ostalog izneti su podaci o maltretiranjima i ubistvima koja su se desila u zoni odgovornosti 10. bbr. Pozvali ste me na razgovor i povodom pisma rekli da moji podaci nisu u potpunosti tačni, ali ako su se i desili zločini; to će se utvrditi i poduzeti odgovarajuće mere. Nažalost do oktobra 1992. godine ne da nisu obustavljeni zločini, nego su se i uvećali. Isto tako, pismom sam reagovao zbog organizovanja dženaze Mušana Topalovića-Cace septembra 1996. godine. Tada ste odgovorili na pismo i između ostalog napisali: “Ti si Cacinu dženazu doživio kao antisrpsku, drugi kao antivladinu manifestaciju, a bilo je očigledno i jedno i drugo. Izgleda da to nisi zapazio.” Vi tako, a ja sam tu dženazu doživeo kao antibosanski čin. Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan način sankcionirali zločin koji je izvršen nad civilima u Sarajevu 1992. 1993. godine, pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralna obaveza da se ogradim od takvog ponašanja najodgovornijih lica u državi BiH, a u znak protesta odričem se čina brigadnog generala Armije BiH. 2. U zadnjih nekoliko meseci proizveli ste u čin brigadnog generala još nekoliko oficira AR BiH, odnosno Vojske Federacije BiH. Kao i u prethodnim slučajevima jedan broj oficira to nikako ne zaslužuju, jer ne poseduju vrhunske vojno stručne, moralne i ljudske kvalitete. Njihov odnos u odbrambeno-oslobodilačkom ratu nije takav da ih treba nagraditi generalskim činom. Naravno, to je samo moje mišljenje. Među njima ima i onih koji su “posedovali” privatne zatvore (treba pročitati izveštaj MKCK), kršili Ženevsku konvenciju HV o zaštiti žrtava rata i profitirali u ratu. Zato sam uveren da meni nije mesto na spisku sa takvim ličnostima. 3. Znam da ste upoznati sa postupkom u vezi novogodišnjeg (1996/1997) penzionisanja sedam generala Armije BiH čiji ste bili Vrhovni komandant. Ali, ne znam da li Vam je još u svežem sećanju: da sam dobrovoljno pristupio TO RBiH (mislim čak i na Vaš poziv!) pre mnogih koji sada rukovode Armijom; da sam bio aktivni učesnik događanja u Dobrovoljačkoj ulici dana 3. maja 1992. godine; da sam u najsudbonosnijim danima za odbranu Sarajeva od maja do septembra 1992. godine obilazio prve linije odbrane tri do četiri puta i pružao moralnu podršku starešinama i vojnicima; da sam predstavljao trn u oku srpskim nacionalistima jer sam ostao u “Alijinoj vojsci”; da ste me vodili u Njujork septembra 1992. godine i pokazivali kao “primer” multinacionalnosti AR BiH; da sam u petnaestak zemalja sveta govorio o agresiji na BiH, o genocidu, etnocidu, urbicidu, o čemu sam govorio i pred Haškim Tribunalom, a da me niko tome nije podučavao, i tako dalje i tome slično. Znam da Bosnu i svoje ideale nisam izdao niti prodao. Za sve to i drugo očekivao sam Vaš poziv - ljudsko hvala, na kraju vojničke karijere u Armiji. Za tri i po godine zvali ste me samo dva puta da tražite moje mišljenje u vezi sa odbrambeno-oslobodilačkim ratom! Znate da nikada nisam adekvatno angažovan u AR BiH s obzirom na posedovanje primernih vojno stručnih kvaliteta i sposobnosti. Ni danas nisam siguran da li ste mi ikada verovali!? U takvim okolnostima deplasirano je nositi zvanje brigadnog generala AR BiH. Ponosan sam što sam aprila 1992. doneo najvažniju životnu i jedino ispravnu odluka da se borim za Bosnu i Hercegovinu onako kako je to Platforma Predsjedništva RBiH trasirala. Za tu i takvu ideju boriću se do kraja života. Sebe i Bosnu nikada neću izdati. Sarajevo, 18. 11. 1997. godine
@lyxclan27433 жыл бұрын
@@swami1913 Razguliii nisi interesantan 🐖
@swami19133 жыл бұрын
@@lyxclan2743 nek si ti babunčiću 🙉🙉🙊🙊
@amirbesic25573 жыл бұрын
Umiru heroji Bosne i Hercegovine Prevremeno .
@matejozic78733 жыл бұрын
General Jovan Divjak je bio VALTER , a VALTER mora da brani svoj grad Sarajevo ! Počivaj u miru GENERALE.
@unke39843 жыл бұрын
TURCIN STAVI KRSTANSKO IME
@unke39843 жыл бұрын
POTURE NEMA OBRAZ
@fadab.54923 жыл бұрын
Tako je .
@unke39843 жыл бұрын
@@fadab.5492 ALAH GA KAZNIO UZEO ZENU I DECU... HAHAHA SLJAM
@fadab.54923 жыл бұрын
@@unke3984 Pa on uvidio damu i familija misli četnički i napustio ih ostk je na pravednoj strani vidio je da srbstvo nije ništa bez karaktera i morala i da im vjera ništa ne znači isto je na pravednoj strani sve dok to sebi ne priznate i uvidite bit ćete nesretni i mrzite čete sve i svakog.
@jasminaajdaslic75713 жыл бұрын
Svo postovanje generalu pocivaj u miru
@swami19133 жыл бұрын
Jovan Divjak se odrekao čina brigadnog generala Armije BiH: Ovo je pismo koje je 1997. godine uputio Aliji Izetbegoviću Među brojnim razlozima, Divjak je naveo i zločine u Grabovici, na Uzdolu i drugdje  Jovan Divjak, legendarni general Armije RBiH, koji je preminuo jučer u 84. godini, napisao je pismo 2. decembra 1997. godine Aliji Izetbegoviću, tada Predsjedavajućem Predsjedništva BiH, u kojem se odrekao čina brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, piše Fokus.ba. Ovo je njegovo pismo. Jovan Divjak Logavina 6 Sarajevo Sarajevo, 2.12.1997. Predsedavajućem Predsedništva BiH Gospodinu Izetbegoviću, Obaveštavam Vas da vraćam čin brigadnog generala AR BiH u koji ste me proizveli decembra 1993. godine. Razlozi: 1. Javno iznošenje sudskih dokumenata iz kojih se vidi da su pojedini pripadnici AR BiH brutalno ubijali civilno stranovništvo u Sarajevu, kao i svedočenje pojedinaca u zločinima koja su vršena u Grabovici, Uzdolu, Doljanima i dr. direktno dotiču moju savest i moral. Svedokom sam kako su vojne formacije JNA, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, paravojne jedinice bosanskih Srba i Vojska Republike Srpske ubijali, klali, silovali, palili i rušili sve što nije srpsko. O genocidu nad bošnjačkim narodom govorio sam na desetak međunarodnih skupova u Evropi i SAD i u preko pet stotina intervjua koje sam dao novinarima sa svih kontinenata. Kada sam govorio o blokadi Sarajeva iznosio sam podatke o poginulih oko deset hiljada i pet stotina građana i među njima oko hiljadu i šest stotina dece od snajperskih hitaca do granata najvećih kalibara. Za čitavo vreme agresije na Bosnu i Hercegovinu odbijao sam svaku pomisao da pripadnici AR BiH mogu učiniti zločin. Tako ste i Vi govorili, kao i ljudi iz političkog vrha, verske zajednice, komandnog vrha i dr. Pitam Vas, kako treba da reagujem kada npr. u sudskoj izjavi jednog od pripadnika AR BiH, koja je bila multinacionalnog i multireligijskog ustrojstva, pročitam sledeće: “…uveli u zemunicu snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako što je (navodi se ime) uzeo u obje ruke sablju, te je zabio u vrat Nikolića… a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi (navodi se ime) nožem odvojio glavu Nikoliću od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana”. Podsećam da sam Vam uputio 27. 05. 1993. godine pismenu ostavku na dužnost u Glavnom štabu Oružanih snaga zbog pojava u Sarajevu u kojima su ugroženi životi građana. Između ostalog izneti su podaci o maltretiranjima i ubistvima koja su se desila u zoni odgovornosti 10. bbr. Pozvali ste me na razgovor i povodom pisma rekli da moji podaci nisu u potpunosti tačni, ali ako su se i desili zločini; to će se utvrditi i poduzeti odgovarajuće mere. Nažalost do oktobra 1992. godine ne da nisu obustavljeni zločini, nego su se i uvećali. Isto tako, pismom sam reagovao zbog organizovanja dženaze Mušana Topalovića-Cace septembra 1996. godine. Tada ste odgovorili na pismo i između ostalog napisali: “Ti si Cacinu dženazu doživio kao antisrpsku, drugi kao antivladinu manifestaciju, a bilo je očigledno i jedno i drugo. Izgleda da to nisi zapazio.” Vi tako, a ja sam tu dženazu doživeo kao antibosanski čin. Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan način sankcionirali zločin koji je izvršen nad civilima u Sarajevu 1992. 1993. godine, pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralna obaveza da se ogradim od takvog ponašanja najodgovornijih lica u državi BiH, a u znak protesta odričem se čina brigadnog generala Armije BiH. 2. U zadnjih nekoliko meseci proizveli ste u čin brigadnog generala još nekoliko oficira AR BiH, odnosno Vojske Federacije BiH. Kao i u prethodnim slučajevima jedan broj oficira to nikako ne zaslužuju, jer ne poseduju vrhunske vojno stručne, moralne i ljudske kvalitete. Njihov odnos u odbrambeno-oslobodilačkom ratu nije takav da ih treba nagraditi generalskim činom. Naravno, to je samo moje mišljenje. Među njima ima i onih koji su “posedovali” privatne zatvore (treba pročitati izveštaj MKCK), kršili Ženevsku konvenciju HV o zaštiti žrtava rata i profitirali u ratu. Zato sam uveren da meni nije mesto na spisku sa takvim ličnostima. 3. Znam da ste upoznati sa postupkom u vezi novogodišnjeg (1996/1997) penzionisanja sedam generala Armije BiH čiji ste bili Vrhovni komandant. Ali, ne znam da li Vam je još u svežem sećanju: da sam dobrovoljno pristupio TO RBiH (mislim čak i na Vaš poziv!) pre mnogih koji sada rukovode Armijom; da sam bio aktivni učesnik događanja u Dobrovoljačkoj ulici dana 3. maja 1992. godine; da sam u najsudbonosnijim danima za odbranu Sarajeva od maja do septembra 1992. godine obilazio prve linije odbrane tri do četiri puta i pružao moralnu podršku starešinama i vojnicima; da sam predstavljao trn u oku srpskim nacionalistima jer sam ostao u “Alijinoj vojsci”; da ste me vodili u Njujork septembra 1992. godine i pokazivali kao “primer” multinacionalnosti AR BiH; da sam u petnaestak zemalja sveta govorio o agresiji na BiH, o genocidu, etnocidu, urbicidu, o čemu sam govorio i pred Haškim Tribunalom, a da me niko tome nije podučavao, i tako dalje i tome slično. Znam da Bosnu i svoje ideale nisam izdao niti prodao. Za sve to i drugo očekivao sam Vaš poziv - ljudsko hvala, na kraju vojničke karijere u Armiji. Za tri i po godine zvali ste me samo dva puta da tražite moje mišljenje u vezi sa odbrambeno-oslobodilačkim ratom! Znate da nikada nisam adekvatno angažovan u AR BiH s obzirom na posedovanje primernih vojno stručnih kvaliteta i sposobnosti. Ni danas nisam siguran da li ste mi ikada verovali!? U takvim okolnostima deplasirano je nositi zvanje brigadnog generala AR BiH. Ponosan sam što sam aprila 1992. doneo najvažniju životnu i jedino ispravnu odluka da se borim za Bosnu i Hercegovinu onako kako je to Platforma Predsjedništva RBiH trasirala. Za tu i takvu ideju boriću se do kraja života. Sebe i Bosnu nikada neću izdati. Sarajevo, 18. 11. 1997. godine
@mediamedix38383 жыл бұрын
.. divljak je bio srbin koji je ubijao srbe radi muslimana..zar je to tako tesko priznati???
@penzioner55013 жыл бұрын
@@mediamedix3838 Ratko Mladic je ubio puno Srba u Sarajevu on je zlocinac monstrum
@jasminaajdaslic75713 жыл бұрын
@@mediamedix3838 ko si covjece pokazi se mani glupe ideiologije i mrznje Jovan je covjek a sta si ti
@melebahovic6713 жыл бұрын
@@mediamedix3838 Bilo je i muslimana koji su bili na vasoj strani
@EM-cg5xq3 жыл бұрын
Pocivaj u miru Veliki covjece 💔Uvijek ces biti u nasim srcima
@jackreacher1898 ай бұрын
Znamo dobro ko je bio general, osuđen za trgovinu oružjem sa Hrvatima....tesko mu bilo zauvek...I nek trune polako pod tom muslimanskom ilovacom..
@thomase.46693 жыл бұрын
Neka mu je lahka zemlja BOSANSKA HVALA MU ZA SVE I VJECNI SPOKOJ !
@jackreacher1898 ай бұрын
Znamo dobro ko je bio general, osuđen za trgovinu oružjem sa Hrvatima....tesko mu bilo zauvek...I nek trune polako pod tom muslimanskom ilovacom..
@MG-wr1yq3 жыл бұрын
Počivaj u miru Generale...raja te nikad neće zaboraviti...
@НиколаТесла-ю7т3 жыл бұрын
kzbin.info/www/bejne/d3SnoJqiaZ18oM0
@nirvanaademovic56393 жыл бұрын
Jovan Divjak, mir vjecni ♥️
@eldinhabibovic13803 жыл бұрын
@@НиколаТесла-ю7т Nečiji heroji žive mirno i lijepo poslije rata, pa poslije dostojanstveno i gospodski presele na onaj svijet, a nečiji heroji krepucnu u HAGU na federima od starog kreveta ili na betonu u ćeliji. Pametnom dosta
@nirvanaademovic56393 жыл бұрын
@@Nuser-eg1ow5r Jovan Divjak instifucija, poz.🌹🍀
@swami19133 жыл бұрын
Jovan Divjak se odrekao čina brigadnog generala Armije BiH: Ovo je pismo koje je 1997. godine uputio Aliji Izetbegoviću Među brojnim razlozima, Divjak je naveo i zločine u Grabovici, na Uzdolu i drugdje  Jovan Divjak, legendarni general Armije RBiH, koji je preminuo jučer u 84. godini, napisao je pismo 2. decembra 1997. godine Aliji Izetbegoviću, tada Predsjedavajućem Predsjedništva BiH, u kojem se odrekao čina brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, piše Fokus.ba. Ovo je njegovo pismo. Jovan Divjak Logavina 6 Sarajevo Sarajevo, 2.12.1997. Predsedavajućem Predsedništva BiH Gospodinu Izetbegoviću, Obaveštavam Vas da vraćam čin brigadnog generala AR BiH u koji ste me proizveli decembra 1993. godine. Razlozi: 1. Javno iznošenje sudskih dokumenata iz kojih se vidi da su pojedini pripadnici AR BiH brutalno ubijali civilno stranovništvo u Sarajevu, kao i svedočenje pojedinaca u zločinima koja su vršena u Grabovici, Uzdolu, Doljanima i dr. direktno dotiču moju savest i moral. Svedokom sam kako su vojne formacije JNA, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, paravojne jedinice bosanskih Srba i Vojska Republike Srpske ubijali, klali, silovali, palili i rušili sve što nije srpsko. O genocidu nad bošnjačkim narodom govorio sam na desetak međunarodnih skupova u Evropi i SAD i u preko pet stotina intervjua koje sam dao novinarima sa svih kontinenata. Kada sam govorio o blokadi Sarajeva iznosio sam podatke o poginulih oko deset hiljada i pet stotina građana i među njima oko hiljadu i šest stotina dece od snajperskih hitaca do granata najvećih kalibara. Za čitavo vreme agresije na Bosnu i Hercegovinu odbijao sam svaku pomisao da pripadnici AR BiH mogu učiniti zločin. Tako ste i Vi govorili, kao i ljudi iz političkog vrha, verske zajednice, komandnog vrha i dr. Pitam Vas, kako treba da reagujem kada npr. u sudskoj izjavi jednog od pripadnika AR BiH, koja je bila multinacionalnog i multireligijskog ustrojstva, pročitam sledeće: “…uveli u zemunicu snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako što je (navodi se ime) uzeo u obje ruke sablju, te je zabio u vrat Nikolića… a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi (navodi se ime) nožem odvojio glavu Nikoliću od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana”. Podsećam da sam Vam uputio 27. 05. 1993. godine pismenu ostavku na dužnost u Glavnom štabu Oružanih snaga zbog pojava u Sarajevu u kojima su ugroženi životi građana. Između ostalog izneti su podaci o maltretiranjima i ubistvima koja su se desila u zoni odgovornosti 10. bbr. Pozvali ste me na razgovor i povodom pisma rekli da moji podaci nisu u potpunosti tačni, ali ako su se i desili zločini; to će se utvrditi i poduzeti odgovarajuće mere. Nažalost do oktobra 1992. godine ne da nisu obustavljeni zločini, nego su se i uvećali. Isto tako, pismom sam reagovao zbog organizovanja dženaze Mušana Topalovića-Cace septembra 1996. godine. Tada ste odgovorili na pismo i između ostalog napisali: “Ti si Cacinu dženazu doživio kao antisrpsku, drugi kao antivladinu manifestaciju, a bilo je očigledno i jedno i drugo. Izgleda da to nisi zapazio.” Vi tako, a ja sam tu dženazu doživeo kao antibosanski čin. Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan način sankcionirali zločin koji je izvršen nad civilima u Sarajevu 1992. 1993. godine, pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralna obaveza da se ogradim od takvog ponašanja najodgovornijih lica u državi BiH, a u znak protesta odričem se čina brigadnog generala Armije BiH. 2. U zadnjih nekoliko meseci proizveli ste u čin brigadnog generala još nekoliko oficira AR BiH, odnosno Vojske Federacije BiH. Kao i u prethodnim slučajevima jedan broj oficira to nikako ne zaslužuju, jer ne poseduju vrhunske vojno stručne, moralne i ljudske kvalitete. Njihov odnos u odbrambeno-oslobodilačkom ratu nije takav da ih treba nagraditi generalskim činom. Naravno, to je samo moje mišljenje. Među njima ima i onih koji su “posedovali” privatne zatvore (treba pročitati izveštaj MKCK), kršili Ženevsku konvenciju HV o zaštiti žrtava rata i profitirali u ratu. Zato sam uveren da meni nije mesto na spisku sa takvim ličnostima. 3. Znam da ste upoznati sa postupkom u vezi novogodišnjeg (1996/1997) penzionisanja sedam generala Armije BiH čiji ste bili Vrhovni komandant. Ali, ne znam da li Vam je još u svežem sećanju: da sam dobrovoljno pristupio TO RBiH (mislim čak i na Vaš poziv!) pre mnogih koji sada rukovode Armijom; da sam bio aktivni učesnik događanja u Dobrovoljačkoj ulici dana 3. maja 1992. godine; da sam u najsudbonosnijim danima za odbranu Sarajeva od maja do septembra 1992. godine obilazio prve linije odbrane tri do četiri puta i pružao moralnu podršku starešinama i vojnicima; da sam predstavljao trn u oku srpskim nacionalistima jer sam ostao u “Alijinoj vojsci”; da ste me vodili u Njujork septembra 1992. godine i pokazivali kao “primer” multinacionalnosti AR BiH; da sam u petnaestak zemalja sveta govorio o agresiji na BiH, o genocidu, etnocidu, urbicidu, o čemu sam govorio i pred Haškim Tribunalom, a da me niko tome nije podučavao, i tako dalje i tome slično. Znam da Bosnu i svoje ideale nisam izdao niti prodao. Za sve to i drugo očekivao sam Vaš poziv - ljudsko hvala, na kraju vojničke karijere u Armiji. Za tri i po godine zvali ste me samo dva puta da tražite moje mišljenje u vezi sa odbrambeno-oslobodilačkim ratom! Znate da nikada nisam adekvatno angažovan u AR BiH s obzirom na posedovanje primernih vojno stručnih kvaliteta i sposobnosti. Ni danas nisam siguran da li ste mi ikada verovali!? U takvim okolnostima deplasirano je nositi zvanje brigadnog generala AR BiH. Ponosan sam što sam aprila 1992. doneo najvažniju životnu i jedino ispravnu odluka da se borim za Bosnu i Hercegovinu onako kako je to Platforma Predsjedništva RBiH trasirala. Za tu i takvu ideju boriću se do kraja života. Sebe i Bosnu nikada neću izdati. Sarajevo, 18. 11. 1997. godine
@maidpalalic13073 жыл бұрын
Neka ti je vječna slava i hvala GENERALE....
@senadakerek6693 жыл бұрын
Legende ne umiru!!!!!!!! Neka ti je laka zemla NASA Bosanska!!!!! Allah ti raj podario!!!!
@TankaNafaka-hz7xu3 жыл бұрын
Jedan od velikih Lavova, oficir, vojnik, humanitarac, ukratko zivotni put Ljudine Jove Divjaka se ugasio. Znali smo se iz doba kad je « grmilo » i nikad nije sageo glavu. Tesko je naci rijec, koliko zalim za Njim jer smo svasta pregrmilo skupa. Naravno, zelim poslati saucesce porodici Jove Divjaka i ovim putem. Hvala Senade da si nam omogucio.
@ljiljamakivic5673 жыл бұрын
Hvala bogu umro ratni zlocinac nek mu je teska srpska zemlja
@jackreacher1898 ай бұрын
Znamo dobro ko je bio general, osuđen za trgovinu oružjem sa Hrvatima....tesko mu bilo zauvek...I nek trune polako pod tom muslimanskom ilovacom..
@royjonesjr93773 жыл бұрын
Gospodaru moj nagradi ovog Čovjeka Dženetom jel Borio se na strani dobra...
@BB-fv2kc3 жыл бұрын
Divan covjek licno mi je pomogao dok sam dijete bio ! Velicina, ljudina za svu djecu poginulih boraca i sehida ! Mnogi su zivote dali a nas samo on nije zaboravio on se borio za svu djecu bez roditelja ! Laka ti crna zemlja ! Za takve ljude i raj je malo !
@nirvanaademovic56393 жыл бұрын
Danas sam gledala par sad vec odraslih ljudi kojima je pok. Divjak pomogao da se skoluju ,da postanu ljudi
@BB-fv2kc3 жыл бұрын
@@nirvanaademovic5639 jedan sam od te dijece, a trenutno sam u Californiji zivim i radim ! Bio je covjek koji nije gledao na vjeru ni naciju nego kakav si covjek ! Humanista !
@nirvanaademovic56393 жыл бұрын
@@BB-fv2kc Cuvaj uspomenu na naseg pok. generala, puno srece u zivotu, 🌹
@njegosveliki6323 жыл бұрын
@@BB-fv2kc zato je.organizovao pokolj dece visenacionalnog sastava na redovnom odsluzenju vojnog roka u Dobrovoljackoj I na jos mesta!
@BB-fv2kc3 жыл бұрын
@@njegosveliki632 ti pojma o zivotu nemas ! Dobro si informisan !
@robloxspiderman98603 жыл бұрын
Vrata raja su otvorena za tebe generale hvala ti za sve
@GB-vs7hj3 жыл бұрын
Nece moci u raj On ce da GORI U VJECNOM PAKLU
@penzioner55013 жыл бұрын
@@GB-vs7hj tebe je Bog dovoljno kaznio mozgic imas velicune Aspirina
@melebahovic6713 жыл бұрын
@@GB-vs7hj Hoce zato sto je klao silovo granatiro jedan grad u okruzenju masovne grobnice naredzivo pa primarne .Covjek nije okrvarijo svoje ruke Stao je na strani nejakih na strani pravde Zasluge su ogromne njegove.Gospodaru prosiri mu kabur i uvedi ga u dzennetske basce . A Zlikovcima stisni Kabur da im Rebra kroz Rebra prodzu .
@yaskoyasko34563 жыл бұрын
Počivaj u miru miru Generale 😢😢😢
@swami19133 жыл бұрын
Jovan Divjak se odrekao čina brigadnog generala Armije BiH: Ovo je pismo koje je 1997. godine uputio Aliji Izetbegoviću Među brojnim razlozima, Divjak je naveo i zločine u Grabovici, na Uzdolu i drugdje  Jovan Divjak, legendarni general Armije RBiH, koji je preminuo jučer u 84. godini, napisao je pismo 2. decembra 1997. godine Aliji Izetbegoviću, tada Predsjedavajućem Predsjedništva BiH, u kojem se odrekao čina brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, piše Fokus.ba. Ovo je njegovo pismo. Jovan Divjak Logavina 6 Sarajevo Sarajevo, 2.12.1997. Predsedavajućem Predsedništva BiH Gospodinu Izetbegoviću, Obaveštavam Vas da vraćam čin brigadnog generala AR BiH u koji ste me proizveli decembra 1993. godine. Razlozi: 1. Javno iznošenje sudskih dokumenata iz kojih se vidi da su pojedini pripadnici AR BiH brutalno ubijali civilno stranovništvo u Sarajevu, kao i svedočenje pojedinaca u zločinima koja su vršena u Grabovici, Uzdolu, Doljanima i dr. direktno dotiču moju savest i moral. Svedokom sam kako su vojne formacije JNA, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, paravojne jedinice bosanskih Srba i Vojska Republike Srpske ubijali, klali, silovali, palili i rušili sve što nije srpsko. O genocidu nad bošnjačkim narodom govorio sam na desetak međunarodnih skupova u Evropi i SAD i u preko pet stotina intervjua koje sam dao novinarima sa svih kontinenata. Kada sam govorio o blokadi Sarajeva iznosio sam podatke o poginulih oko deset hiljada i pet stotina građana i među njima oko hiljadu i šest stotina dece od snajperskih hitaca do granata najvećih kalibara. Za čitavo vreme agresije na Bosnu i Hercegovinu odbijao sam svaku pomisao da pripadnici AR BiH mogu učiniti zločin. Tako ste i Vi govorili, kao i ljudi iz političkog vrha, verske zajednice, komandnog vrha i dr. Pitam Vas, kako treba da reagujem kada npr. u sudskoj izjavi jednog od pripadnika AR BiH, koja je bila multinacionalnog i multireligijskog ustrojstva, pročitam sledeće: “…uveli u zemunicu snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako što je (navodi se ime) uzeo u obje ruke sablju, te je zabio u vrat Nikolića… a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi (navodi se ime) nožem odvojio glavu Nikoliću od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana”. Podsećam da sam Vam uputio 27. 05. 1993. godine pismenu ostavku na dužnost u Glavnom štabu Oružanih snaga zbog pojava u Sarajevu u kojima su ugroženi životi građana. Između ostalog izneti su podaci o maltretiranjima i ubistvima koja su se desila u zoni odgovornosti 10. bbr. Pozvali ste me na razgovor i povodom pisma rekli da moji podaci nisu u potpunosti tačni, ali ako su se i desili zločini; to će se utvrditi i poduzeti odgovarajuće mere. Nažalost do oktobra 1992. godine ne da nisu obustavljeni zločini, nego su se i uvećali. Isto tako, pismom sam reagovao zbog organizovanja dženaze Mušana Topalovića-Cace septembra 1996. godine. Tada ste odgovorili na pismo i između ostalog napisali: “Ti si Cacinu dženazu doživio kao antisrpsku, drugi kao antivladinu manifestaciju, a bilo je očigledno i jedno i drugo. Izgleda da to nisi zapazio.” Vi tako, a ja sam tu dženazu doživeo kao antibosanski čin. Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan način sankcionirali zločin koji je izvršen nad civilima u Sarajevu 1992. 1993. godine, pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralna obaveza da se ogradim od takvog ponašanja najodgovornijih lica u državi BiH, a u znak protesta odričem se čina brigadnog generala Armije BiH. 2. U zadnjih nekoliko meseci proizveli ste u čin brigadnog generala još nekoliko oficira AR BiH, odnosno Vojske Federacije BiH. Kao i u prethodnim slučajevima jedan broj oficira to nikako ne zaslužuju, jer ne poseduju vrhunske vojno stručne, moralne i ljudske kvalitete. Njihov odnos u odbrambeno-oslobodilačkom ratu nije takav da ih treba nagraditi generalskim činom. Naravno, to je samo moje mišljenje. Među njima ima i onih koji su “posedovali” privatne zatvore (treba pročitati izveštaj MKCK), kršili Ženevsku konvenciju HV o zaštiti žrtava rata i profitirali u ratu. Zato sam uveren da meni nije mesto na spisku sa takvim ličnostima. 3. Znam da ste upoznati sa postupkom u vezi novogodišnjeg (1996/1997) penzionisanja sedam generala Armije BiH čiji ste bili Vrhovni komandant. Ali, ne znam da li Vam je još u svežem sećanju: da sam dobrovoljno pristupio TO RBiH (mislim čak i na Vaš poziv!) pre mnogih koji sada rukovode Armijom; da sam bio aktivni učesnik događanja u Dobrovoljačkoj ulici dana 3. maja 1992. godine; da sam u najsudbonosnijim danima za odbranu Sarajeva od maja do septembra 1992. godine obilazio prve linije odbrane tri do četiri puta i pružao moralnu podršku starešinama i vojnicima; da sam predstavljao trn u oku srpskim nacionalistima jer sam ostao u “Alijinoj vojsci”; da ste me vodili u Njujork septembra 1992. godine i pokazivali kao “primer” multinacionalnosti AR BiH; da sam u petnaestak zemalja sveta govorio o agresiji na BiH, o genocidu, etnocidu, urbicidu, o čemu sam govorio i pred Haškim Tribunalom, a da me niko tome nije podučavao, i tako dalje i tome slično. Znam da Bosnu i svoje ideale nisam izdao niti prodao. Za sve to i drugo očekivao sam Vaš poziv - ljudsko hvala, na kraju vojničke karijere u Armiji. Za tri i po godine zvali ste me samo dva puta da tražite moje mišljenje u vezi sa odbrambeno-oslobodilačkim ratom! Znate da nikada nisam adekvatno angažovan u AR BiH s obzirom na posedovanje primernih vojno stručnih kvaliteta i sposobnosti. Ni danas nisam siguran da li ste mi ikada verovali!? U takvim okolnostima deplasirano je nositi zvanje brigadnog generala AR BiH. Ponosan sam što sam aprila 1992. doneo najvažniju životnu i jedino ispravnu odluka da se borim za Bosnu i Hercegovinu onako kako je to Platforma Predsjedništva RBiH trasirala. Za tu i takvu ideju boriću se do kraja života. Sebe i Bosnu nikada neću izdati. Sarajevo, 18. 11. 1997. godine
@edibih24943 жыл бұрын
Volim i voljeću te generale ljiljan BiH
@fajkohodzic45643 жыл бұрын
Hvala vam za sve generale. Počivaj u miru božjem bosanski sine.
@semsamatanovic52963 жыл бұрын
Koji covjek pa svaka mu cast...
@fikretahusidic88773 жыл бұрын
Neka je vjecna slava i hvala, istinskom heroju, velikom generalu Jovanu Divjaku. Sretni smo i ponosni sto smo Vas imali. I to je dokaz da dobri i rjetki ljudi ostavljaju trag u istoriji jedne zemlje i to na svijetloj stranici. Pocivaj u miru Generale Divjak. Amin.
@ZAVICAJNEPRICE3 жыл бұрын
Pokoj ti duši Generale,ponosni smo jer si ostao dostojanstven i u najgorim trenucima. Vazno je da si covjek,a ne koje si nacionalnosti,to si ti predstavljao i borio se za svoj grad i drzavu. HVALA TI VELIKA
@jackreacher1898 ай бұрын
Znamo dobro ko je bio general, osuđen za trgovinu oružjem sa Hrvatima....tesko mu bilo zauvek...I nek trune polako pod tom muslimanskom ilovacom..
@eldinhabibovic13803 жыл бұрын
Neka ti je vječna slava i hvala, veliki generalu Divjak ! Borio si se i izborio za BiH, sada možeš mirno spavat u svojoj zemlji
@Spanac83 жыл бұрын
Lahka ti zemlja bosanska Generale.
@dordekatic64843 жыл бұрын
Kakav je ovo ratni huckac
@Maleni2293 жыл бұрын
@@dordekatic6484 Svaka mu je riječ istinita a vas to boli i boliće vas dok je naše Bosne i Hercegovine.Lp.
@Spanac83 жыл бұрын
Ovo mogu samo posteni i casni ljudi,biti rodjen u Beogradu ,a braniti Sarajevo,znaci samo jedno ,stati na stranu pravde i braniti ideale u koje se klela JNA a preko noci ih pogazila i stavila se na stranu jednog naroda. Jos jednom lahka ti zemlja Generale.
@melebahovic6713 жыл бұрын
@@Spanac8 Tako je
@nevenkakatusa39323 жыл бұрын
JOVAN DIVJAK, BOSNO NEMOJTE NIKAD ZABORAVITI OVOG HEROJA, KOLIKO ZNAM ON JE SRBIN, ALI BORIO SE NA STRANI PRAVDE , DA JE BILO I MALO LJUCKOSTI OVO SE NIKAD NEBI DOGODILO. VOLIM I POŠTUJEM SVAKOG ČOVJEKA, AL ČOVJEKA MA KO GOD DA JESTE, NEKA MU JE LAKA ZEMLJA. MOJE SA UČEŠĆE OBITELJI. JA SAM IZ HRVATSKE NAKLON DO ZEMLJE ČASNI ČOVJEČE..
@behiretamayer77143 жыл бұрын
Pocivaj u miru bozijem porodici saucesce
@elkanzilkan7533 жыл бұрын
Genarale hvala na svemu ti si nas heroj,a ulicu moras dobiti u Sarajevu i u svakom gradu u Bosni i Hercegovini cak i u Banja Luci neka ti je laka zemlja heroju nas.
@urablum14063 жыл бұрын
Hvala vam za ovaj prilog! Još jednom je ljubav dokazala da se puno što može riješit, u srcu i duši...čovjek ostati!! ❤❤
@azrazeidan38453 жыл бұрын
Zauvijek ostajete u lijepom sjecanju Generale ❤️ Neka vam je lahka zemlja Bosanska. Pokoj vam dusi 🌹
@izetamiramilak26973 жыл бұрын
💔😭 Bas tuzno sjecanje RESPEKT DIVNOM COVJEKU ❤ NEKA POCIVA U MIRU BOZIJEM 🙏
@mediamedix38383 жыл бұрын
...pa nije on bio uz bosnajke sto je volio..jbga...1991 je planirao da se na brzinu obogati pa je krao puske i municiju iz kasarne u novom travniku i prodaval sda...prodavao bi on svakome..ali u travniku je pare imao samo sda..kada je jna otkrila sta radi on je utekao u sarajevo gdje ga je sda skrivala..ali i uzela mu sve pare koje je dobio za oruzje..pusku je prodavao za 1000 a metak za1 marku...on je dao pare ali je preko noci od kapetana postao general...i vise nije bilo nazad...
@swami19133 жыл бұрын
Jovan Divjak se odrekao čina brigadnog generala Armije BiH: Ovo je pismo koje je 1997. godine uputio Aliji Izetbegoviću Među brojnim razlozima, Divjak je naveo i zločine u Grabovici, na Uzdolu i drugdje  Jovan Divjak, legendarni general Armije RBiH, koji je preminuo jučer u 84. godini, napisao je pismo 2. decembra 1997. godine Aliji Izetbegoviću, tada Predsjedavajućem Predsjedništva BiH, u kojem se odrekao čina brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, piše Fokus.ba. Ovo je njegovo pismo. Jovan Divjak Logavina 6 Sarajevo Sarajevo, 2.12.1997. Predsedavajućem Predsedništva BiH Gospodinu Izetbegoviću, Obaveštavam Vas da vraćam čin brigadnog generala AR BiH u koji ste me proizveli decembra 1993. godine. Razlozi: 1. Javno iznošenje sudskih dokumenata iz kojih se vidi da su pojedini pripadnici AR BiH brutalno ubijali civilno stranovništvo u Sarajevu, kao i svedočenje pojedinaca u zločinima koja su vršena u Grabovici, Uzdolu, Doljanima i dr. direktno dotiču moju savest i moral. Svedokom sam kako su vojne formacije JNA, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, paravojne jedinice bosanskih Srba i Vojska Republike Srpske ubijali, klali, silovali, palili i rušili sve što nije srpsko. O genocidu nad bošnjačkim narodom govorio sam na desetak međunarodnih skupova u Evropi i SAD i u preko pet stotina intervjua koje sam dao novinarima sa svih kontinenata. Kada sam govorio o blokadi Sarajeva iznosio sam podatke o poginulih oko deset hiljada i pet stotina građana i među njima oko hiljadu i šest stotina dece od snajperskih hitaca do granata najvećih kalibara. Za čitavo vreme agresije na Bosnu i Hercegovinu odbijao sam svaku pomisao da pripadnici AR BiH mogu učiniti zločin. Tako ste i Vi govorili, kao i ljudi iz političkog vrha, verske zajednice, komandnog vrha i dr. Pitam Vas, kako treba da reagujem kada npr. u sudskoj izjavi jednog od pripadnika AR BiH, koja je bila multinacionalnog i multireligijskog ustrojstva, pročitam sledeće: “…uveli u zemunicu snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako što je (navodi se ime) uzeo u obje ruke sablju, te je zabio u vrat Nikolića… a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi (navodi se ime) nožem odvojio glavu Nikoliću od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana”. Podsećam da sam Vam uputio 27. 05. 1993. godine pismenu ostavku na dužnost u Glavnom štabu Oružanih snaga zbog pojava u Sarajevu u kojima su ugroženi životi građana. Između ostalog izneti su podaci o maltretiranjima i ubistvima koja su se desila u zoni odgovornosti 10. bbr. Pozvali ste me na razgovor i povodom pisma rekli da moji podaci nisu u potpunosti tačni, ali ako su se i desili zločini; to će se utvrditi i poduzeti odgovarajuće mere. Nažalost do oktobra 1992. godine ne da nisu obustavljeni zločini, nego su se i uvećali. Isto tako, pismom sam reagovao zbog organizovanja dženaze Mušana Topalovića-Cace septembra 1996. godine. Tada ste odgovorili na pismo i između ostalog napisali: “Ti si Cacinu dženazu doživio kao antisrpsku, drugi kao antivladinu manifestaciju, a bilo je očigledno i jedno i drugo. Izgleda da to nisi zapazio.” Vi tako, a ja sam tu dženazu doživeo kao antibosanski čin. Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan način sankcionirali zločin koji je izvršen nad civilima u Sarajevu 1992. 1993. godine, pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralna obaveza da se ogradim od takvog ponašanja najodgovornijih lica u državi BiH, a u znak protesta odričem se čina brigadnog generala Armije BiH. 2. U zadnjih nekoliko meseci proizveli ste u čin brigadnog generala još nekoliko oficira AR BiH, odnosno Vojske Federacije BiH. Kao i u prethodnim slučajevima jedan broj oficira to nikako ne zaslužuju, jer ne poseduju vrhunske vojno stručne, moralne i ljudske kvalitete. Njihov odnos u odbrambeno-oslobodilačkom ratu nije takav da ih treba nagraditi generalskim činom. Naravno, to je samo moje mišljenje. Među njima ima i onih koji su “posedovali” privatne zatvore (treba pročitati izveštaj MKCK), kršili Ženevsku konvenciju HV o zaštiti žrtava rata i profitirali u ratu. Zato sam uveren da meni nije mesto na spisku sa takvim ličnostima. 3. Znam da ste upoznati sa postupkom u vezi novogodišnjeg (1996/1997) penzionisanja sedam generala Armije BiH čiji ste bili Vrhovni komandant. Ali, ne znam da li Vam je još u svežem sećanju: da sam dobrovoljno pristupio TO RBiH (mislim čak i na Vaš poziv!) pre mnogih koji sada rukovode Armijom; da sam bio aktivni učesnik događanja u Dobrovoljačkoj ulici dana 3. maja 1992. godine; da sam u najsudbonosnijim danima za odbranu Sarajeva od maja do septembra 1992. godine obilazio prve linije odbrane tri do četiri puta i pružao moralnu podršku starešinama i vojnicima; da sam predstavljao trn u oku srpskim nacionalistima jer sam ostao u “Alijinoj vojsci”; da ste me vodili u Njujork septembra 1992. godine i pokazivali kao “primer” multinacionalnosti AR BiH; da sam u petnaestak zemalja sveta govorio o agresiji na BiH, o genocidu, etnocidu, urbicidu, o čemu sam govorio i pred Haškim Tribunalom, a da me niko tome nije podučavao, i tako dalje i tome slično. Znam da Bosnu i svoje ideale nisam izdao niti prodao. Za sve to i drugo očekivao sam Vaš poziv - ljudsko hvala, na kraju vojničke karijere u Armiji. Za tri i po godine zvali ste me samo dva puta da tražite moje mišljenje u vezi sa odbrambeno-oslobodilačkim ratom! Znate da nikada nisam adekvatno angažovan u AR BiH s obzirom na posedovanje primernih vojno stručnih kvaliteta i sposobnosti. Ni danas nisam siguran da li ste mi ikada verovali!? U takvim okolnostima deplasirano je nositi zvanje brigadnog generala AR BiH. Ponosan sam što sam aprila 1992. doneo najvažniju životnu i jedino ispravnu odluka da se borim za Bosnu i Hercegovinu onako kako je to Platforma Predsjedništva RBiH trasirala. Za tu i takvu ideju boriću se do kraja života. Sebe i Bosnu nikada neću izdati. Sarajevo, 18. 11. 1997. godine
@elkanzilkan7533 жыл бұрын
@@mediamedix3838 neka je i dao je krao on je nas heroj stao u odbranu grada drzave generale vjeca slava
@njegosveliki6323 жыл бұрын
@@mediamedix3838 tako,tako!
@jackreacher1898 ай бұрын
niste ga poznavali...Znamo dobro ko je bio general, osuđen za trgovinu oružjem sa Hrvatima....tesko mu bilo zauvek...I nek trune polako pod tom muslimanskom ilovacom..
@dzemoredzic78153 жыл бұрын
Pocivaj u miru veliki covjece😥
@jackreacher1898 ай бұрын
Znamo dobro ko je bio general, osuđen za trgovinu oružjem sa Hrvatima....tesko mu bilo zauvek...I nek trune polako pod tom muslimanskom ilovacom..
@jackreacher1898 ай бұрын
Znamo dobro ko je bio general, osuđen za trgovinu oružjem sa Hrvatima....tesko mu bilo zauvek...I nek trune polako pod tom muslimanskom ilovacom..
@hajrudinkorac51663 жыл бұрын
Pocivaj U Miru ljudino
@podrzimomirniraspadbih75543 жыл бұрын
Od kad to ratni zločinci i psihopate počivaju mirno?
@eldinhabibovic13803 жыл бұрын
@@podrzimomirniraspadbih7554 Pa neće sigurno počivat kao Mladić i Karadžić
@kolobara083 жыл бұрын
Neka ti je laka gruda bosanska generale Divjak, ti si uistinu bio div jak. Kada je bilo najteze, ti si bio najbolji i branio cast nevinog i istine, hvala ti na svemu. Sada pocivaj u zemlji bosanskoj i molim Gospodara da te obaspe Svojim blagoslovom i da uzivas u Njegovim blagodatima... amin!
@swami19133 жыл бұрын
Jovan Divjak se odrekao čina brigadnog generala Armije BiH: Ovo je pismo koje je 1997. godine uputio Aliji Izetbegoviću Među brojnim razlozima, Divjak je naveo i zločine u Grabovici, na Uzdolu i drugdje  Jovan Divjak, legendarni general Armije RBiH, koji je preminuo jučer u 84. godini, napisao je pismo 2. decembra 1997. godine Aliji Izetbegoviću, tada Predsjedavajućem Predsjedništva BiH, u kojem se odrekao čina brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, piše Fokus.ba. Ovo je njegovo pismo. Jovan Divjak Logavina 6 Sarajevo Sarajevo, 2.12.1997. Predsedavajućem Predsedništva BiH Gospodinu Izetbegoviću, Obaveštavam Vas da vraćam čin brigadnog generala AR BiH u koji ste me proizveli decembra 1993. godine. Razlozi: 1. Javno iznošenje sudskih dokumenata iz kojih se vidi da su pojedini pripadnici AR BiH brutalno ubijali civilno stranovništvo u Sarajevu, kao i svedočenje pojedinaca u zločinima koja su vršena u Grabovici, Uzdolu, Doljanima i dr. direktno dotiču moju savest i moral. Svedokom sam kako su vojne formacije JNA, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, paravojne jedinice bosanskih Srba i Vojska Republike Srpske ubijali, klali, silovali, palili i rušili sve što nije srpsko. O genocidu nad bošnjačkim narodom govorio sam na desetak međunarodnih skupova u Evropi i SAD i u preko pet stotina intervjua koje sam dao novinarima sa svih kontinenata. Kada sam govorio o blokadi Sarajeva iznosio sam podatke o poginulih oko deset hiljada i pet stotina građana i među njima oko hiljadu i šest stotina dece od snajperskih hitaca do granata najvećih kalibara. Za čitavo vreme agresije na Bosnu i Hercegovinu odbijao sam svaku pomisao da pripadnici AR BiH mogu učiniti zločin. Tako ste i Vi govorili, kao i ljudi iz političkog vrha, verske zajednice, komandnog vrha i dr. Pitam Vas, kako treba da reagujem kada npr. u sudskoj izjavi jednog od pripadnika AR BiH, koja je bila multinacionalnog i multireligijskog ustrojstva, pročitam sledeće: “…uveli u zemunicu snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako što je (navodi se ime) uzeo u obje ruke sablju, te je zabio u vrat Nikolića… a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi (navodi se ime) nožem odvojio glavu Nikoliću od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana”. Podsećam da sam Vam uputio 27. 05. 1993. godine pismenu ostavku na dužnost u Glavnom štabu Oružanih snaga zbog pojava u Sarajevu u kojima su ugroženi životi građana. Između ostalog izneti su podaci o maltretiranjima i ubistvima koja su se desila u zoni odgovornosti 10. bbr. Pozvali ste me na razgovor i povodom pisma rekli da moji podaci nisu u potpunosti tačni, ali ako su se i desili zločini; to će se utvrditi i poduzeti odgovarajuće mere. Nažalost do oktobra 1992. godine ne da nisu obustavljeni zločini, nego su se i uvećali. Isto tako, pismom sam reagovao zbog organizovanja dženaze Mušana Topalovića-Cace septembra 1996. godine. Tada ste odgovorili na pismo i između ostalog napisali: “Ti si Cacinu dženazu doživio kao antisrpsku, drugi kao antivladinu manifestaciju, a bilo je očigledno i jedno i drugo. Izgleda da to nisi zapazio.” Vi tako, a ja sam tu dženazu doživeo kao antibosanski čin. Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan način sankcionirali zločin koji je izvršen nad civilima u Sarajevu 1992. 1993. godine, pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralna obaveza da se ogradim od takvog ponašanja najodgovornijih lica u državi BiH, a u znak protesta odričem se čina brigadnog generala Armije BiH. 2. U zadnjih nekoliko meseci proizveli ste u čin brigadnog generala još nekoliko oficira AR BiH, odnosno Vojske Federacije BiH. Kao i u prethodnim slučajevima jedan broj oficira to nikako ne zaslužuju, jer ne poseduju vrhunske vojno stručne, moralne i ljudske kvalitete. Njihov odnos u odbrambeno-oslobodilačkom ratu nije takav da ih treba nagraditi generalskim činom. Naravno, to je samo moje mišljenje. Među njima ima i onih koji su “posedovali” privatne zatvore (treba pročitati izveštaj MKCK), kršili Ženevsku konvenciju HV o zaštiti žrtava rata i profitirali u ratu. Zato sam uveren da meni nije mesto na spisku sa takvim ličnostima. 3. Znam da ste upoznati sa postupkom u vezi novogodišnjeg (1996/1997) penzionisanja sedam generala Armije BiH čiji ste bili Vrhovni komandant. Ali, ne znam da li Vam je još u svežem sećanju: da sam dobrovoljno pristupio TO RBiH (mislim čak i na Vaš poziv!) pre mnogih koji sada rukovode Armijom; da sam bio aktivni učesnik događanja u Dobrovoljačkoj ulici dana 3. maja 1992. godine; da sam u najsudbonosnijim danima za odbranu Sarajeva od maja do septembra 1992. godine obilazio prve linije odbrane tri do četiri puta i pružao moralnu podršku starešinama i vojnicima; da sam predstavljao trn u oku srpskim nacionalistima jer sam ostao u “Alijinoj vojsci”; da ste me vodili u Njujork septembra 1992. godine i pokazivali kao “primer” multinacionalnosti AR BiH; da sam u petnaestak zemalja sveta govorio o agresiji na BiH, o genocidu, etnocidu, urbicidu, o čemu sam govorio i pred Haškim Tribunalom, a da me niko tome nije podučavao, i tako dalje i tome slično. Znam da Bosnu i svoje ideale nisam izdao niti prodao. Za sve to i drugo očekivao sam Vaš poziv - ljudsko hvala, na kraju vojničke karijere u Armiji. Za tri i po godine zvali ste me samo dva puta da tražite moje mišljenje u vezi sa odbrambeno-oslobodilačkim ratom! Znate da nikada nisam adekvatno angažovan u AR BiH s obzirom na posedovanje primernih vojno stručnih kvaliteta i sposobnosti. Ni danas nisam siguran da li ste mi ikada verovali!? U takvim okolnostima deplasirano je nositi zvanje brigadnog generala AR BiH. Ponosan sam što sam aprila 1992. doneo najvažniju životnu i jedino ispravnu odluka da se borim za Bosnu i Hercegovinu onako kako je to Platforma Predsjedništva RBiH trasirala. Za tu i takvu ideju boriću se do kraja života. Sebe i Bosnu nikada neću izdati. Sarajevo, 18. 11. 1997. godine
@swami19133 жыл бұрын
@@Nuser-eg1ow5r laka mu zemlja bosanska, ali odrekao se čina generala.
@jovic26813 жыл бұрын
HVALA GENERALE NASA SUCUT OBITELJI DIVJAK
@171Mirza3 жыл бұрын
Sarajevo nije palo, Bosna nije pala! Trn u oku mnogima.
@НиколаТесла-ю7т3 жыл бұрын
kzbin.info/www/bejne/d3SnoJqiaZ18oM0
@mislimrealno42513 жыл бұрын
@@НиколаТесла-ю7т boli nas....da nije JNA stala na stranu jednog naroda '"srpskog'"""""....ne bi ni bilo rata...😘🙋♂️🙋♀️
@fadab.54923 жыл бұрын
🙌🇧🇦👏♥️♥️♥️♥️🍸🇧🇦
@swami19133 жыл бұрын
Jovan Divjak se odrekao čina brigadnog generala Armije BiH: Ovo je pismo koje je 1997. godine uputio Aliji Izetbegoviću Među brojnim razlozima, Divjak je naveo i zločine u Grabovici, na Uzdolu i drugdje  Jovan Divjak, legendarni general Armije RBiH, koji je preminuo jučer u 84. godini, napisao je pismo 2. decembra 1997. godine Aliji Izetbegoviću, tada Predsjedavajućem Predsjedništva BiH, u kojem se odrekao čina brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, piše Fokus.ba. Ovo je njegovo pismo. Jovan Divjak Logavina 6 Sarajevo Sarajevo, 2.12.1997. Predsedavajućem Predsedništva BiH Gospodinu Izetbegoviću, Obaveštavam Vas da vraćam čin brigadnog generala AR BiH u koji ste me proizveli decembra 1993. godine. Razlozi: 1. Javno iznošenje sudskih dokumenata iz kojih se vidi da su pojedini pripadnici AR BiH brutalno ubijali civilno stranovništvo u Sarajevu, kao i svedočenje pojedinaca u zločinima koja su vršena u Grabovici, Uzdolu, Doljanima i dr. direktno dotiču moju savest i moral. Svedokom sam kako su vojne formacije JNA, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, paravojne jedinice bosanskih Srba i Vojska Republike Srpske ubijali, klali, silovali, palili i rušili sve što nije srpsko. O genocidu nad bošnjačkim narodom govorio sam na desetak međunarodnih skupova u Evropi i SAD i u preko pet stotina intervjua koje sam dao novinarima sa svih kontinenata. Kada sam govorio o blokadi Sarajeva iznosio sam podatke o poginulih oko deset hiljada i pet stotina građana i među njima oko hiljadu i šest stotina dece od snajperskih hitaca do granata najvećih kalibara. Za čitavo vreme agresije na Bosnu i Hercegovinu odbijao sam svaku pomisao da pripadnici AR BiH mogu učiniti zločin. Tako ste i Vi govorili, kao i ljudi iz političkog vrha, verske zajednice, komandnog vrha i dr. Pitam Vas, kako treba da reagujem kada npr. u sudskoj izjavi jednog od pripadnika AR BiH, koja je bila multinacionalnog i multireligijskog ustrojstva, pročitam sledeće: “…uveli u zemunicu snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako što je (navodi se ime) uzeo u obje ruke sablju, te je zabio u vrat Nikolića… a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi (navodi se ime) nožem odvojio glavu Nikoliću od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana”. Podsećam da sam Vam uputio 27. 05. 1993. godine pismenu ostavku na dužnost u Glavnom štabu Oružanih snaga zbog pojava u Sarajevu u kojima su ugroženi životi građana. Između ostalog izneti su podaci o maltretiranjima i ubistvima koja su se desila u zoni odgovornosti 10. bbr. Pozvali ste me na razgovor i povodom pisma rekli da moji podaci nisu u potpunosti tačni, ali ako su se i desili zločini; to će se utvrditi i poduzeti odgovarajuće mere. Nažalost do oktobra 1992. godine ne da nisu obustavljeni zločini, nego su se i uvećali. Isto tako, pismom sam reagovao zbog organizovanja dženaze Mušana Topalovića-Cace septembra 1996. godine. Tada ste odgovorili na pismo i između ostalog napisali: “Ti si Cacinu dženazu doživio kao antisrpsku, drugi kao antivladinu manifestaciju, a bilo je očigledno i jedno i drugo. Izgleda da to nisi zapazio.” Vi tako, a ja sam tu dženazu doživeo kao antibosanski čin. Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan način sankcionirali zločin koji je izvršen nad civilima u Sarajevu 1992. 1993. godine, pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralna obaveza da se ogradim od takvog ponašanja najodgovornijih lica u državi BiH, a u znak protesta odričem se čina brigadnog generala Armije BiH. 2. U zadnjih nekoliko meseci proizveli ste u čin brigadnog generala još nekoliko oficira AR BiH, odnosno Vojske Federacije BiH. Kao i u prethodnim slučajevima jedan broj oficira to nikako ne zaslužuju, jer ne poseduju vrhunske vojno stručne, moralne i ljudske kvalitete. Njihov odnos u odbrambeno-oslobodilačkom ratu nije takav da ih treba nagraditi generalskim činom. Naravno, to je samo moje mišljenje. Među njima ima i onih koji su “posedovali” privatne zatvore (treba pročitati izveštaj MKCK), kršili Ženevsku konvenciju HV o zaštiti žrtava rata i profitirali u ratu. Zato sam uveren da meni nije mesto na spisku sa takvim ličnostima. 3. Znam da ste upoznati sa postupkom u vezi novogodišnjeg (1996/1997) penzionisanja sedam generala Armije BiH čiji ste bili Vrhovni komandant. Ali, ne znam da li Vam je još u svežem sećanju: da sam dobrovoljno pristupio TO RBiH (mislim čak i na Vaš poziv!) pre mnogih koji sada rukovode Armijom; da sam bio aktivni učesnik događanja u Dobrovoljačkoj ulici dana 3. maja 1992. godine; da sam u najsudbonosnijim danima za odbranu Sarajeva od maja do septembra 1992. godine obilazio prve linije odbrane tri do četiri puta i pružao moralnu podršku starešinama i vojnicima; da sam predstavljao trn u oku srpskim nacionalistima jer sam ostao u “Alijinoj vojsci”; da ste me vodili u Njujork septembra 1992. godine i pokazivali kao “primer” multinacionalnosti AR BiH; da sam u petnaestak zemalja sveta govorio o agresiji na BiH, o genocidu, etnocidu, urbicidu, o čemu sam govorio i pred Haškim Tribunalom, a da me niko tome nije podučavao, i tako dalje i tome slično. Znam da Bosnu i svoje ideale nisam izdao niti prodao. Za sve to i drugo očekivao sam Vaš poziv - ljudsko hvala, na kraju vojničke karijere u Armiji. Za tri i po godine zvali ste me samo dva puta da tražite moje mišljenje u vezi sa odbrambeno-oslobodilačkim ratom! Znate da nikada nisam adekvatno angažovan u AR BiH s obzirom na posedovanje primernih vojno stručnih kvaliteta i sposobnosti. Ni danas nisam siguran da li ste mi ikada verovali!? U takvim okolnostima deplasirano je nositi zvanje brigadnog generala AR BiH. Ponosan sam što sam aprila 1992. doneo najvažniju životnu i jedino ispravnu odluka da se borim za Bosnu i Hercegovinu onako kako je to Platforma Predsjedništva RBiH trasirala. Za tu i takvu ideju boriću se do kraja života. Sebe i Bosnu nikada neću izdati. Sarajevo, 18. 11. 1997. godine
@stevoradoja13033 жыл бұрын
@@mislimrealno4251 Da vi niste napali JNA nebi bilo rata, izrodi lazljivi.
@Teskantawa3 жыл бұрын
Veliki Čovjek, tvoje ime će zauvijek ostati u našim srcima....
@mediamedix38383 жыл бұрын
...bio je na alahovom putu...sehid
@Teskantawa3 жыл бұрын
@@mediamedix3838 da
@zarabrodar3 жыл бұрын
Hvala ti Veliki Čovjece na svemu.Bog te uveo u rajske dvore.Zauvjek čemo te pamtiti Poštovani Generale Divjak.
@mediamedix38383 жыл бұрын
...bio je na alahovom putu...sehid
@samiranurkanovic18793 жыл бұрын
R.I.P. Ostaješ veliki čovjek za nas dok smo živi 🥲
@republikasrpska923 жыл бұрын
kzbin.info/www/bejne/j6Dbp5WVj8d4nbc
@Ljuljuljua3 жыл бұрын
Lahka ti crna zemlja..💐🥀 GENERALE !!! tvoja zemlja BOSANSKA. Ponosu Bosanske Krupe🇧🇦😪😪
@alencehajic46033 жыл бұрын
Pocivaj u miru Generale Divjak, ostaješ u nasim srcima! Pravi si Bosanac i Hercegovac i hvala ti na svemu!!!
@ermindidovic18393 жыл бұрын
Počivaj u miru božijem generale!!!
@semirbasic91983 жыл бұрын
Aj Allahami suza mi je krenula..imao sam 10 god kad je poceo rat i bio sam u Pofalicima..da ti se Allah dz.s.smiluje nas generale i lahka ti crna bosanska zemljaa..ako treba mi cemo opet braniti zbog dusmana i "DOMACIH"izdajnika🤲⚘⚜⚜⚜⚜⚜
@swami19133 жыл бұрын
Jovan Divjak se odrekao čina brigadnog generala Armije BiH: Ovo je pismo koje je 1997. godine uputio Aliji Izetbegoviću Među brojnim razlozima, Divjak je naveo i zločine u Grabovici, na Uzdolu i drugdje  Jovan Divjak, legendarni general Armije RBiH, koji je preminuo jučer u 84. godini, napisao je pismo 2. decembra 1997. godine Aliji Izetbegoviću, tada Predsjedavajućem Predsjedništva BiH, u kojem se odrekao čina brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, piše Fokus.ba. Ovo je njegovo pismo. Jovan Divjak Logavina 6 Sarajevo Sarajevo, 2.12.1997. Predsedavajućem Predsedništva BiH Gospodinu Izetbegoviću, Obaveštavam Vas da vraćam čin brigadnog generala AR BiH u koji ste me proizveli decembra 1993. godine. Razlozi: 1. Javno iznošenje sudskih dokumenata iz kojih se vidi da su pojedini pripadnici AR BiH brutalno ubijali civilno stranovništvo u Sarajevu, kao i svedočenje pojedinaca u zločinima koja su vršena u Grabovici, Uzdolu, Doljanima i dr. direktno dotiču moju savest i moral. Svedokom sam kako su vojne formacije JNA, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, paravojne jedinice bosanskih Srba i Vojska Republike Srpske ubijali, klali, silovali, palili i rušili sve što nije srpsko. O genocidu nad bošnjačkim narodom govorio sam na desetak međunarodnih skupova u Evropi i SAD i u preko pet stotina intervjua koje sam dao novinarima sa svih kontinenata. Kada sam govorio o blokadi Sarajeva iznosio sam podatke o poginulih oko deset hiljada i pet stotina građana i među njima oko hiljadu i šest stotina dece od snajperskih hitaca do granata najvećih kalibara. Za čitavo vreme agresije na Bosnu i Hercegovinu odbijao sam svaku pomisao da pripadnici AR BiH mogu učiniti zločin. Tako ste i Vi govorili, kao i ljudi iz političkog vrha, verske zajednice, komandnog vrha i dr. Pitam Vas, kako treba da reagujem kada npr. u sudskoj izjavi jednog od pripadnika AR BiH, koja je bila multinacionalnog i multireligijskog ustrojstva, pročitam sledeće: “…uveli u zemunicu snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako što je (navodi se ime) uzeo u obje ruke sablju, te je zabio u vrat Nikolića… a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi (navodi se ime) nožem odvojio glavu Nikoliću od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana”. Podsećam da sam Vam uputio 27. 05. 1993. godine pismenu ostavku na dužnost u Glavnom štabu Oružanih snaga zbog pojava u Sarajevu u kojima su ugroženi životi građana. Između ostalog izneti su podaci o maltretiranjima i ubistvima koja su se desila u zoni odgovornosti 10. bbr. Pozvali ste me na razgovor i povodom pisma rekli da moji podaci nisu u potpunosti tačni, ali ako su se i desili zločini; to će se utvrditi i poduzeti odgovarajuće mere. Nažalost do oktobra 1992. godine ne da nisu obustavljeni zločini, nego su se i uvećali. Isto tako, pismom sam reagovao zbog organizovanja dženaze Mušana Topalovića-Cace septembra 1996. godine. Tada ste odgovorili na pismo i između ostalog napisali: “Ti si Cacinu dženazu doživio kao antisrpsku, drugi kao antivladinu manifestaciju, a bilo je očigledno i jedno i drugo. Izgleda da to nisi zapazio.” Vi tako, a ja sam tu dženazu doživeo kao antibosanski čin. Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan način sankcionirali zločin koji je izvršen nad civilima u Sarajevu 1992. 1993. godine, pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralna obaveza da se ogradim od takvog ponašanja najodgovornijih lica u državi BiH, a u znak protesta odričem se čina brigadnog generala Armije BiH. 2. U zadnjih nekoliko meseci proizveli ste u čin brigadnog generala još nekoliko oficira AR BiH, odnosno Vojske Federacije BiH. Kao i u prethodnim slučajevima jedan broj oficira to nikako ne zaslužuju, jer ne poseduju vrhunske vojno stručne, moralne i ljudske kvalitete. Njihov odnos u odbrambeno-oslobodilačkom ratu nije takav da ih treba nagraditi generalskim činom. Naravno, to je samo moje mišljenje. Među njima ima i onih koji su “posedovali” privatne zatvore (treba pročitati izveštaj MKCK), kršili Ženevsku konvenciju HV o zaštiti žrtava rata i profitirali u ratu. Zato sam uveren da meni nije mesto na spisku sa takvim ličnostima. 3. Znam da ste upoznati sa postupkom u vezi novogodišnjeg (1996/1997) penzionisanja sedam generala Armije BiH čiji ste bili Vrhovni komandant. Ali, ne znam da li Vam je još u svežem sećanju: da sam dobrovoljno pristupio TO RBiH (mislim čak i na Vaš poziv!) pre mnogih koji sada rukovode Armijom; da sam bio aktivni učesnik događanja u Dobrovoljačkoj ulici dana 3. maja 1992. godine; da sam u najsudbonosnijim danima za odbranu Sarajeva od maja do septembra 1992. godine obilazio prve linije odbrane tri do četiri puta i pružao moralnu podršku starešinama i vojnicima; da sam predstavljao trn u oku srpskim nacionalistima jer sam ostao u “Alijinoj vojsci”; da ste me vodili u Njujork septembra 1992. godine i pokazivali kao “primer” multinacionalnosti AR BiH; da sam u petnaestak zemalja sveta govorio o agresiji na BiH, o genocidu, etnocidu, urbicidu, o čemu sam govorio i pred Haškim Tribunalom, a da me niko tome nije podučavao, i tako dalje i tome slično. Znam da Bosnu i svoje ideale nisam izdao niti prodao. Za sve to i drugo očekivao sam Vaš poziv - ljudsko hvala, na kraju vojničke karijere u Armiji. Za tri i po godine zvali ste me samo dva puta da tražite moje mišljenje u vezi sa odbrambeno-oslobodilačkim ratom! Znate da nikada nisam adekvatno angažovan u AR BiH s obzirom na posedovanje primernih vojno stručnih kvaliteta i sposobnosti. Ni danas nisam siguran da li ste mi ikada verovali!? U takvim okolnostima deplasirano je nositi zvanje brigadnog generala AR BiH. Ponosan sam što sam aprila 1992. doneo najvažniju životnu i jedino ispravnu odluka da se borim za Bosnu i Hercegovinu onako kako je to Platforma Predsjedništva RBiH trasirala. Za tu i takvu ideju boriću se do kraja života. Sebe i Bosnu nikada neću izdati. Sarajevo, 18. 11. 1997. godine
@hakala20223 жыл бұрын
@@swami1913 jel ti zao mame
@swami19133 жыл бұрын
@@hakala2022 tvoje da, jer sam je gruho do iznemoglosti.
@melebahovic6713 жыл бұрын
Dobro je dok nas ima sa ovakim razmisljanjem ovi zadnji su mi najgori Selam za tebe Basicu
@semirbasic91983 жыл бұрын
@@melebahovic671 We alejkumusselam brate..ma ne sikiraju mene takvi vjeruj mi a svakako nam je svima umirati.Sellam iz seher Sarajeva💚⚜
@azrasadikovic113 жыл бұрын
Generale,laka ti bosanska zemlja.Pocivaj u miru ljudino!
@swami19133 жыл бұрын
Jovan Divjak se odrekao čina brigadnog generala Armije BiH: Ovo je pismo koje je 1997. godine uputio Aliji Izetbegoviću Među brojnim razlozima, Divjak je naveo i zločine u Grabovici, na Uzdolu i drugdje  Jovan Divjak, legendarni general Armije RBiH, koji je preminuo jučer u 84. godini, napisao je pismo 2. decembra 1997. godine Aliji Izetbegoviću, tada Predsjedavajućem Predsjedništva BiH, u kojem se odrekao čina brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, piše Fokus.ba. Ovo je njegovo pismo. Jovan Divjak Logavina 6 Sarajevo Sarajevo, 2.12.1997. Predsedavajućem Predsedništva BiH Gospodinu Izetbegoviću, Obaveštavam Vas da vraćam čin brigadnog generala AR BiH u koji ste me proizveli decembra 1993. godine. Razlozi: 1. Javno iznošenje sudskih dokumenata iz kojih se vidi da su pojedini pripadnici AR BiH brutalno ubijali civilno stranovništvo u Sarajevu, kao i svedočenje pojedinaca u zločinima koja su vršena u Grabovici, Uzdolu, Doljanima i dr. direktno dotiču moju savest i moral. Svedokom sam kako su vojne formacije JNA, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, paravojne jedinice bosanskih Srba i Vojska Republike Srpske ubijali, klali, silovali, palili i rušili sve što nije srpsko. O genocidu nad bošnjačkim narodom govorio sam na desetak međunarodnih skupova u Evropi i SAD i u preko pet stotina intervjua koje sam dao novinarima sa svih kontinenata. Kada sam govorio o blokadi Sarajeva iznosio sam podatke o poginulih oko deset hiljada i pet stotina građana i među njima oko hiljadu i šest stotina dece od snajperskih hitaca do granata najvećih kalibara. Za čitavo vreme agresije na Bosnu i Hercegovinu odbijao sam svaku pomisao da pripadnici AR BiH mogu učiniti zločin. Tako ste i Vi govorili, kao i ljudi iz političkog vrha, verske zajednice, komandnog vrha i dr. Pitam Vas, kako treba da reagujem kada npr. u sudskoj izjavi jednog od pripadnika AR BiH, koja je bila multinacionalnog i multireligijskog ustrojstva, pročitam sledeće: “…uveli u zemunicu snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako što je (navodi se ime) uzeo u obje ruke sablju, te je zabio u vrat Nikolića… a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi (navodi se ime) nožem odvojio glavu Nikoliću od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana”. Podsećam da sam Vam uputio 27. 05. 1993. godine pismenu ostavku na dužnost u Glavnom štabu Oružanih snaga zbog pojava u Sarajevu u kojima su ugroženi životi građana. Između ostalog izneti su podaci o maltretiranjima i ubistvima koja su se desila u zoni odgovornosti 10. bbr. Pozvali ste me na razgovor i povodom pisma rekli da moji podaci nisu u potpunosti tačni, ali ako su se i desili zločini; to će se utvrditi i poduzeti odgovarajuće mere. Nažalost do oktobra 1992. godine ne da nisu obustavljeni zločini, nego su se i uvećali. Isto tako, pismom sam reagovao zbog organizovanja dženaze Mušana Topalovića-Cace septembra 1996. godine. Tada ste odgovorili na pismo i između ostalog napisali: “Ti si Cacinu dženazu doživio kao antisrpsku, drugi kao antivladinu manifestaciju, a bilo je očigledno i jedno i drugo. Izgleda da to nisi zapazio.” Vi tako, a ja sam tu dženazu doživeo kao antibosanski čin. Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan način sankcionirali zločin koji je izvršen nad civilima u Sarajevu 1992. 1993. godine, pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralna obaveza da se ogradim od takvog ponašanja najodgovornijih lica u državi BiH, a u znak protesta odričem se čina brigadnog generala Armije BiH. 2. U zadnjih nekoliko meseci proizveli ste u čin brigadnog generala još nekoliko oficira AR BiH, odnosno Vojske Federacije BiH. Kao i u prethodnim slučajevima jedan broj oficira to nikako ne zaslužuju, jer ne poseduju vrhunske vojno stručne, moralne i ljudske kvalitete. Njihov odnos u odbrambeno-oslobodilačkom ratu nije takav da ih treba nagraditi generalskim činom. Naravno, to je samo moje mišljenje. Među njima ima i onih koji su “posedovali” privatne zatvore (treba pročitati izveštaj MKCK), kršili Ženevsku konvenciju HV o zaštiti žrtava rata i profitirali u ratu. Zato sam uveren da meni nije mesto na spisku sa takvim ličnostima. 3. Znam da ste upoznati sa postupkom u vezi novogodišnjeg (1996/1997) penzionisanja sedam generala Armije BiH čiji ste bili Vrhovni komandant. Ali, ne znam da li Vam je još u svežem sećanju: da sam dobrovoljno pristupio TO RBiH (mislim čak i na Vaš poziv!) pre mnogih koji sada rukovode Armijom; da sam bio aktivni učesnik događanja u Dobrovoljačkoj ulici dana 3. maja 1992. godine; da sam u najsudbonosnijim danima za odbranu Sarajeva od maja do septembra 1992. godine obilazio prve linije odbrane tri do četiri puta i pružao moralnu podršku starešinama i vojnicima; da sam predstavljao trn u oku srpskim nacionalistima jer sam ostao u “Alijinoj vojsci”; da ste me vodili u Njujork septembra 1992. godine i pokazivali kao “primer” multinacionalnosti AR BiH; da sam u petnaestak zemalja sveta govorio o agresiji na BiH, o genocidu, etnocidu, urbicidu, o čemu sam govorio i pred Haškim Tribunalom, a da me niko tome nije podučavao, i tako dalje i tome slično. Znam da Bosnu i svoje ideale nisam izdao niti prodao. Za sve to i drugo očekivao sam Vaš poziv - ljudsko hvala, na kraju vojničke karijere u Armiji. Za tri i po godine zvali ste me samo dva puta da tražite moje mišljenje u vezi sa odbrambeno-oslobodilačkim ratom! Znate da nikada nisam adekvatno angažovan u AR BiH s obzirom na posedovanje primernih vojno stručnih kvaliteta i sposobnosti. Ni danas nisam siguran da li ste mi ikada verovali!? U takvim okolnostima deplasirano je nositi zvanje brigadnog generala AR BiH. Ponosan sam što sam aprila 1992. doneo najvažniju životnu i jedino ispravnu odluka da se borim za Bosnu i Hercegovinu onako kako je to Platforma Predsjedništva RBiH trasirala. Za tu i takvu ideju boriću se do kraja života. Sebe i Bosnu nikada neću izdati. Sarajevo, 18. 11. 1997. godine
@kimbasinger98593 жыл бұрын
😭💔
@sakinovak51973 жыл бұрын
Generale....pokoj dusi i lahka ti zemlja bosanska......ZAUVIJEK U SRCIMA.....
@snjezanabajric3 жыл бұрын
Imala sam tu cast da budem sa generalom u centru vojnih skola.kako je tada bio veliki covjek i humanista takav je ostao do kraja.vjecni mir mu zelim i laka mu crna zemlja.velikom covjeku
@republikasrpska923 жыл бұрын
Sigurno si bila čistačica u toj školi kad nisi naučila pisati😂😂😂 kzbin.info/www/bejne/j6Dbp5WVj8d4nbc
@snjezanabajric3 жыл бұрын
@@republikasrpska92 na zalost tvoju nisam.a i nije to tvoja briga
@republikasrpska923 жыл бұрын
@@snjezanabajric 😂😂😂😂
@snjezanabajric3 жыл бұрын
@@republikasrpska92 ako ti nekada zatreba pomoc u Minhenu u bolnici obrat se ima nas puno sto smo pobjegli zbog takvih ko ti glavom bez obzira.i nikada se pokajali nismo.neka ti je sretno drzi se svog misljenja
@melebahovic6713 жыл бұрын
@@snjezanabajric 👏👏👏👏👏👍👍👍👍
@srecasrecica48993 жыл бұрын
Da ti dragi Allah podari vječni Dženet. Tužno, pretužno. Nadamo se da će jena ulica u BiH dobiti tvoje ime.
@darinkotopic10723 жыл бұрын
KAD BI NAS BAR ,POLA RAZMISLJALO ,O KOMSIJAMA ,SUSJEDIMA,SKOLSKIM KOLEGAMA POZNANICIMA , DA NE SLUSAMO MEDIJE ,STRANKE !RAZMISLJANJE JEDNOG COVJEKA KOI JE RODJEN U BIH,ZASTO STO NAM JE TREBALO?A STA IMAMO SAD?HVALA TI SENADE!!NISI NOVINAR OD CENZURE,HVALA ,POOO!!!!
@zlattaho19543 жыл бұрын
Neka tvoj zivot ostane svetionica buducoj generaciji 🙏🏼😍🌷
@fatimazaimovic47313 жыл бұрын
Gledam naseg jovu i placem zar se moze rodit takav covjek neka mu je lahka zemlja
@havajasuleta48083 жыл бұрын
Počivaj u miru veliki Čovječe, za dobronamjerne ćeš uvijek živjeti i biti ponos svima koji su te poznavali.
@edinmehakovic3 жыл бұрын
Ko nije zaplakao nema duše :-(
@nedk32593 жыл бұрын
General NIJE I NECE NIKAD OTICI ON JE TU SA NAMA U NASIM MISLIMA I SRCIMA 💕💕💕💕💕
@carminaburana92183 жыл бұрын
Tako tiho ode...A takva ljudska gromada....Casni,veliki,odani,skromni, pamtice te narod po dobru,po SRCU KO TREBEVIC VELIKOM!
@elagerber53823 жыл бұрын
Za razliku od Bakira i drugih, koji samo za praznike General je jedini koji je redovno viđen na groblju Kovači obilazeći grobove svojih boraca koji su živote dali za slobodu Sarajeva.. Dobrovoljačka treba nositi ime Generala Jovana Divjaka.
@perazdera34513 жыл бұрын
On je bio na tom groblju da okaje svoje grehe.
@EmirBerlin3 жыл бұрын
@@perazdera3451 Jeste,jeste...mislim da tada nije urlao na motorolu rijecima"TUCI "VELUSICE,TAMO NEMA SRPSKOG ZIVLJA"....to je ta razlika u generalima...
@merimeri56133 жыл бұрын
Pokoj ti dusi gos Divljak🙏🙏🙏🙏😥
@zikiziki45313 жыл бұрын
SARAJEVO grad heroja JOVAN JE MNOGO DOPRINJEO svojom dobrotom i postenjem pokoj mu dusi neka ga cuvaju andjeli saucesce porodici sarajka
@zikiziki45313 жыл бұрын
hvala sarajka
@erminahadzic73133 жыл бұрын
Ljudino, generale.. Počivaj u miru. Zaslužijo si raj. Neka ti je lahka crna zemlja bosanska 😔
@edibih24943 жыл бұрын
Počivaj u miru božjem familiji saučešće dragi Bog je lagendi spremijo ljepo mjesto Dženet sa našim šehidima el fatiha
@melebahovic6713 жыл бұрын
👍👍👍👍👍👍
@samojauvjek62043 жыл бұрын
veliko postovanje za generala i laka mu zemja bosanska koju je toliko postovao i cjenio i ostao covjek u vremenu gdjesu vecinom njegovi drugovi oblacili cernicke uniforme stavljali fantomke i kretali na dojucerasnje komsije a istna je samo jedna
@sanjas84803 жыл бұрын
A koja te u znak zahvalnosti poslala u zatvor u Konjicu i poslala u penziju nakon rata....počivaj u miru!
@samojauvjek62043 жыл бұрын
@@sanjas8480 penziju je svakako zasluzio a zatvor nikada nije on zatvaran nigdje nije lezao toje tipicna prica agresorska
@sanjas84803 жыл бұрын
@@samojauvjek6204 ma naravno da nije bio zatvoren u Konjicu...hahahaha
@fuadm52553 жыл бұрын
R.I.P. generale, veliki covjece
@bosnaexpres77303 жыл бұрын
Za sve velika Hvalva🙏🙏 Bog date nagradi za sve !!!
@emilcph3 жыл бұрын
Nepismenost na nivou.
@draganristic73153 жыл бұрын
KAKO STE ODBRANILI SA USTASAMA....ILI STE BILI NJIHOVO CVIJECE
@njegosveliki6323 жыл бұрын
Njihovo cvijece,ali procentualno ih je vise bilo u nacistickim formacijama,nego 'rvata!!
@kresimirsljerac3 жыл бұрын
veliki covjece pocivaj u miru
@Smaijil.Akovljanin3 жыл бұрын
Legende ne umiru !
3 жыл бұрын
I ajde ti nemoj pustit suzu ajde ti nemoj osjetit trnce kroz tijelo ajde ti nemoj de samo nemoj ako smijes .... da smo bogdom naučili nesto iz svega ovoga, al izgleda nismo ....bar je 💙 čelik 👊🏼💪🏼
@mirhambenzema68643 жыл бұрын
nek ti dragi Bpg podari raj . Puno si uradio za ovu napacenu drzavu i ovaj narod .
@kokoskokoss61483 жыл бұрын
HVALA WALTERE❤
@senadbasic83423 жыл бұрын
Vjecna ti slava veliki generale,iveliki ccovjece.BIH te nikada nece i nesmije zaboraviti.
@sanci2107743 жыл бұрын
Pocivaj u miru dobri covjece 😔
@milaperkovic65503 жыл бұрын
Najinteligentniji, najmarkantniji, najobrazovaniji, ugodan novinar je baš ovaj, Senad. Šteta što ga ovakvog Hrvatska nema
@muhamedali49893 жыл бұрын
Da je pao 5 korpus sve bi palo...!
@mensudmahmutagic10193 жыл бұрын
Velik pozdrav za sve narode dobre i iskrene duše poštene.Od srca velikoga od duše za covjeka na kojeg se trebaju svi ogledati.COVJEK SRCE BOSNE I CIJELOG NARODA.JOVAN DIVIJAK OD SRCA POZDRAVLJEN 💗Od srca mi suze idu.
@harishadziavdagic33853 жыл бұрын
Dragi Tata Jovo, kako smo te nesebično zvali.Jer uistinu su to bio nama svima.Sjecam se svih savjeta,svih uputa i spuštanja naših adrenalina protkanih glupom mladošću i ludom hrabrošću. Generale hvala ti za sve,hvala ti za naše živote u ime svih nas.Veliki čovječe vječno ćeš živjeti u mom srcu.Slava ti vječna ljiljane naš.
@republikasrpska923 жыл бұрын
kzbin.info/www/bejne/j6Dbp5WVj8d4nbc
@dzevadherdic25803 жыл бұрын
Pocivaj u miru LEGENDO neka ti je vjecna slava i Veliko HVALA
@azralizde90923 жыл бұрын
Pocivaj u miru veliki covjece
@nermintafro90703 жыл бұрын
Veliki patriota,ljudina i laf.Sarajevo te nikad zaboraviti nece.Pokoj dusi i laka ti ova zemlja bila Bosanska,a porodici iskreno saucesce.
@esmaesma40223 жыл бұрын
Dobar covek bio i neka mu je laka zemlja pocivaj u miru generale
@Foryou-vt8ig3 жыл бұрын
Senade velicino Bosanska kako di ovo prkazao to samo moze Bosna Pokoj dusi velikog covjeka oci su mi pune suza
@sefikadedicpahulja42063 жыл бұрын
Jovan Divljaka ljudska gromado počivaju u miru Božjem nama ostaje da vas pamtimo po vašoj dobroti i nikad Nezaboravimo👈💔🙏✋👍