Рет қаралды 196,298
Иван Стамболић (Брезова код Ивањице, 5. новембар 1936 - Фрушка гора, 25. август 2000) је био српски политичар, високи функционер Савеза комуниста Србије и председник Председништва Србије у доба Социјалистичке Федеративне Републике Југославије.
Пошто су двојица од тројице старије браће отишла на факултет, Иван је у Раковици завршио индустријску школу а касније је уз рад дипломирао на Правном факултету Универзитета у Београду. Као КВ радник радио је у Фабрици резног алата и Фабрици „Цер" у Чачку и Индустрији мотора Раковица.
1965. године, постаје директор предузећа „Техногас" а његов заменик тада је био Слободан Милошевић, с којим се упознао за време студија и који ће му све време током каријере бити наследник на упражњеним фотељама.
1984. године, Стамболић постаје лидер Савеза комуниста Србије, а за свог наследника на месту лидера Градског комитета доводи Слободана Милошевића. У наредне две године, Стамболић у потпуности учвршћује своју власт на републичком нивоу. У то доба ангажовао се у захтевима за промену уставног положаја Србије, смањивање великих надлежности српских покрајина, и реформисање економског система.
Председништва Србије. Мало пре тога, Милошевићу даје снажну и одлучујућу
Након Милошевићеве посете Косову Пољу, априла 1987. године, и његове подршке косовским Србима, долази до раздора у државном и партијском врху Србије. Милошевић се ускоро окренуо против Стамболића и његовог истомишљеника Драгише Павловића, тада председника ГК СК Београда, који је оштро критиковао Милошевићеву политику према Косову. Сукоб се продубљивао, што је довело до одржавања Осме седнице ЦК СК Србије, 23. септембра 1987. На тој седници Павловић је разрешен свих партијских дужности. Тако се погоршао и положај Ивана Стамболића, који је 14. децембра исте године разрешен са дужности председника Председништва Србије.
25. августа 2000. године, непосредно пред савезне изборе за које се помињало да би могао да иступи као кандидат за председника СРЈ, отет је за време рекреације у Кошутњаку, у Београду, и од тада му се губи сваки траг.
28. марта 2003. године пронађени су посмртни остаци Ивана Стамболића на Фрушкој гори. Убијен је истог дана када је отет од стране припадника Јединице за специјалне операције МУП Србије. Сахрана је обављена 8. априла на Топчидерском гробљу уз све државне почасти на инсистирање Владе Србије.
Написао је три књиге: „Директор у самоуправљању", „Расправе о Србији" и „Пут у беспуће". За собом је оставио супругу Катарину, сина Вељка, кћерку Тијану и унука Уроша.