Ivo Štivičić: Drama 'Kokošari' (1968.)

Drama Ive Štivičića 'Kokošari', realizirana 1968, tematski spada u krug njegovih tekstova smještenih u vrijeme Drugog svjetskog rata (kao i 'Puška u cik zore' i 'Tamburaši').
Priča nas odvodi na pred sam kraj rata. Dvojica hrvatskih domobrana (Ivo Serdar i Dragan Milivojević) kraj rata dočekuju u pozadini u njemačkim uniformama, uspjela su sačuvati živu glavu i vrijeme provode uglavnom kradući kokoši i jaja za svog pretpostavljenog časnika (Fabijan Šovagović). No u trenutku kada se čini da će neprimjetno moći pobjeći svojim kućama, zemlji i polju, dobivaju posljednji zadatak: sprovesti uhićenog partizanskog obavještajca (Pavle Bogdanović). Na tom nesigurnom putu susreću nekoliko ljudi, uključujući i ustaškog bojnika (Jovan Ličina) koji je svjestan rasula koje ih okružuje…
I ovaj dramaturški tekst problematizira česte teme kojima se Ivo Štivičić bavio u svojoj spisateljskoj karijeri: sudbinu domobranskih vojnika, poštenje, čvrstinu karaktera, ljudskost, a sve to u uvjetima rata. Ponovo do izražaja dolaze smisleno napisani dijalozi, prepoznatljiv Štivičićev dramski izraz i odlične glumačke interpretacije teksta. Ovo posljednje posebno se odnosi na Ivu Serdara i Dragana Milivojevića, koji su i ovdje dokazali zašto su spadali u sam vrh onovremene hrvatske glumačke scene. Oni su, kao i Jovan Ličina i Ivo Šubić, spadali u skupinu glumaca koji su glumili u više Štivičićevih drama i serija, te tako postali 'Štivičićevi' glumci.
Zanimljiva je informacija da drama nije emitirana u svojoj cijelosti. Nedostaje jedna scena, koju je uklonila onovremena cenzura: kada domobrani upitaju kakve su im šanse, bojnik (Jovan Ličina) im održi monolog o krahu svih hrvatskih iluzija. Taj je dio 'izrezan' bez autorova znanja i po Štivičiću, drama više nije činila zamišljenu cjelinu.

[@hasic3763]

Ivo Serdar bio je veliki glumac, covjek,umjetnik...

[@krlezingvozd-sluzbenikanal3209]

Doista jest. Izniman glumac, velikog raspona i izražajnosti. Ivo Štivičić ga je vrlo često koristio u svojim dramama i serijama, pa mu je i posljednja televizijska uloga bila u seriji 'Putovanje u Vučjak'. Otišao je prerano, a bojim se da adekvatne zamjene nema do danas.

[@hasic3763]

@@krlezingvozd-sluzbenikanal3209 Da istina. Putovanje u Vučjak je jedna sjajna serija i ekipa glumacka,naravno i tu je pokazao veliko umjece glume. Jednostavno dobrim djelima nema kraja. Zamjene nema bio je jedan...

[@sasalekic3120]

@@krlezingvozd-sluzbenikanal3209 osim Ive Gregurwvica,Dvornika ,Lepetica , ostali nisu vrijedni pomena...pogledajtw Srpsku kinematografiju za 3 koplja je ispred Hrvatske, neuporedivo..

[@sasalekic3120]

@@liveandletlive8264 naravno da ste iza Srba I to u ,,svijetlosnim godinama u kinematografiji.nemoj samo reci da ,,Parni valja ili Film mogu parirati SMAK,u ili Srpskom ZZ top YU grupa Galiji no vodu da nose..vasa bosanka Indira Colonia je respekt Dino Dvornik neponovljiv, Teresa vrh Fosili su Hr Abba, ali imamo sve I vise mnogo vise ..u stvari vi ne znate Film napraviti na nivou srednje zalosti Film ,,General,Karaula,Cetvorored da ne kazem sr..e. pojma nemate Sovagovic ,Basic,Ivo Gregurevic Serbedzija Lepetiv pa Ivezic su klasa Reljja je svijetski Serbedzija vas najbolji glumac,ali Srbi su u svijetlosnim godinama ispred,nemojte da polemisemo...molim vas ..

[@sasalekic3120]

@@liveandletlive8264 Serdar je nas ljubimac cak I kada je domobran

[@mariocimerman7576]

Koja glumačka ekipa,vrh-to se više ne rađa..

[@amenmano]

Šteta što nije bolja kvaliteta. Volio bih da HTV digitalno obradi materijal.

[@numdragan]

Kao u "Divljim svinjama" - Štivičić ih je na kraju sve pobio

[@numdragan]

A da nađemo negdje i da dopišemo taj monolog ko je cenzurisan? Možda gospodin Štivičić ima negdje još uvijek sačuvan.

[@krlezingvozd-sluzbenikanal3209]

S obzirom da je prije pet godina drama objavljena u integralnoj verziji u knjizi drama I. Štivičića, evo i tog cenzuriranog dijela: Tišina. Pauza. Onda Martin, plašljivo, tiho i zabrinuto: MARTIN: Gospodine bojniče, kako zapravo stoje naše stvari ? Bojnik gleda Martina dugo, pa dižući ravnalom- komad novina s glavom („Hrvatskog naroda") veli: BOJNIK: Ne čitate novine? MARTIN: Ne čitam. BOJNIK: E, pa Martine, novine pišu da naše stvari pored svih stvari stoje ipak dobro, i da ima izgleda da stoje još bolje. Tako piše evo „Hrvatski narod". Bije se, pišu, teški i odlučni boj, naša hrabra i dična bojnica krvari, ali se ne predaje, nego gine, manje nego što ginu bande, jer bande ginu strašno i imaju velike gubitke. Predstoji, piše „Hrvatski narod", odlučna bitka kad padne snijeg, jer bande su iznurene i iscrpljene našim stalnim jurišima i naša šansa da povratimo izgubljene teritorije je velika. Gospoda novinari misle da je rat šahovska igra i da se teritoriji uzimaju i gube kao figure na tabli kako to propisuje vježbovnik za šahovske početnike. Ta nepismena gamad nema ni toliko vidovitosti pa da vide da stvari koje stoje ne stoje onako, kako im to govori Krugoval Zagreb i Izvješća štapskih činovnika s kojima zajedno prde u isti rog. Oni se još uvijek služe Helbihovom terminologijom iz promidžbe prvih ratnih dana: oni kažu „Manje i veće bande", „Sitni teritoriji", „Lakša taktička preimućstva". Taj novinarski smrad toliko su zatucana i neinteligentna marva da ne vide ono što obični diletanti vide: da te „bande" s kojima mi ratujemo nisu nikakve „manje i veće bande" koje drže „sitne teritorije", nego dobro organizirane armije koje drže čitave operativne zone i koje ratuju po svim pravilima ratnog umijeća. Oni žanju žito i beru kukuruz {Pokaže na kartu.) od Bučja do Pleternice u čitavom ovom kraju, i ne samo ovom. Oni imaju komore, tenkove, artiljeriju! Mene su tukli iz svih oružja pa čak i haubicama od 105 milimetara. Haubicama. Da li oni uopće znaju kako to izgleda kad vas netko tuče haubicama?! (Pljune. Prevrne „Hrvatski narod".) Na! (Čita.) „Doglavnik doktor Mile Budak vjeruje u hrvatsku inteligenciju i hrvatski narod? (Prasne u smijeh. Smije se.) Ova učiteljica što sjedi vani... Kod nje smo pronašli čitav lager ilegalnog materijala. A ona je naša inteligencija u koju bi trebalo da se vjeruje. A šta ona radi ? Šta radi ta naša hrvatska inteligencija? Zabija nam nož u leda. Sada kad je najviše trebamo i zapravo uvijek kad je trebamo, ona nam zabija nož u leđa. A ovi seljaci koji su naš hrvatski narod - ti su zakopali brašno i sol u stajski gnoj samo da moji ljudi ne bi do njega došli. Nisu mi dali komad proje. Ni čašu vode. A u njih bi trebalo da vjerujem. Je li? U njih da vjerujem? Banda pokvarena! Ja vjerujem u njih jedino onda kad mi dođu pod nož. A pod nož bi trebalo staviti sve. Zajedno s novinarima. I štapskim činovnicima. Oni loču po prijemima i međusobno si poklanjaju kolajne zbog zasluga za naš narod. I dijele zlatna židovska zubala... A ja crkavam. I moj Mladen sjedi u kolicima i gleda s balkona kako drugi hodaju ulicom. Svima bi im trebalo noge odrezati. (Pauza. Tišina.) Da Martine. Tako stoje stvari. Zagazili smo duboko i povratka više nema. Treba gazit, zgazit, pa makar i sami bili zgaženi. To od nas traži naša stvar. Jasno! Martin se digne, ukoči, vojnički: MARTIN: Jawohl, Herr... Izvinite... na zapovijed, gospodine bojniče. BOJNIK: Takvog vas volim. Takav je bio i vaš otac. Hrabar i odlučan. Kad su nam tamo u Skupštini ubili našeg Stipicu Radića, vaš je otac skinuo sa svoje žandarske kape kraljevu kokardu i zgazio je nogama nasred promenade. A to se ne smije zaboraviti. To se mora pamtiti! MARTIN: Na zapovijed!

[@peterkelnerxd7009]

​@@krlezingvozd-sluzbenikanal3209 imate li knjigu u pdf formatu???

[@zlobelgreen498]

Lunceki

[@leonardodogan1832]

Sve je javno

[@zeljkopetrovic1814]

5 MINUTA BEZ JEDNE PROGOVORENE RIJEČI