Рет қаралды 91,460
Subotičanin Josip Sič poginuo je pre dvadeset godina tokom NATO bombardovanja, kao dobrovoljac. On je jedan od četvoro naših sugrađana koji su stradali na Kosovu proleća 1999. godine, a njegovo ime uklesano je na spomenik „Njihovoj vernosti“. Njegova porodica - supruga, ćerka i sin, i danas osećaju nemerljivu tugu zbog gubitka, ali su, kako kažu ponosni na to što je herojski branio otadžbinu.
Vozom u 5 ujutru Josip Sič je pre dvadeset godina krenuo put Kosova. Njegova supruga Margita priseća se da je iznenanio tom odlukom - samo nekoliko dana nakon što je počelo NATO bombardovanje, Josip joj se javio i rekao joj da mu spakuje stvari, jer odlazi u -rat.
Najgore se desilo. Margiti 1. maja javljaju da je Josip poginuo dve nedelje ranije, i to baš 16. aprila kada bi bračni par Sič proslavio 25 godina braka. Tu kako, pričaju Margita i sin Zlatko, počinje prava agonija i najteži period u njihovim životima. Jer će proći čak sedam meseci od kobnog poziva do identifikacije i Josipove sahrane. A u međuvremenu, nadali su se da je greška.
Dve decinije kasnije i majka i sin ponosni su na Josipa, iako smatraju da je njegova žrtva bila uzaludna, kao i taj rat.
Porodica Sič želi da sačuva uspomenu na Josipa, koji je kako kažu bio omiljen u društvu, ali i dobročinitelj - 25 puta je dao krv, na kraju je u rat otišao doborvoljno, kako sin Zlatko koji je tada imao 19 godina ne bi išao. Zlatku je ostao šank da ga seća na oca, koji mu je izradio za jedan dan, i to je danas porodična uspomena. Ostao je i bagrem isped zgrade, što ga je posadio uoči bombardovanja, koji Margiti već dvadeset godina, donosi spokoj.