Рет қаралды 64,102
Branislav Brana Crncevic -
Od kako sedim, od kako starim
Ja se ne divim svakom vocu
vise reci i vise stvari
koje ne zelim, neg' koje hocu
A ti me vracas na stare staze
ja zbog tebe zemljom hodam
i pustam da me dani gaze
i prljava me nosi voda
i pustam da mi vidas rane
svaka je teska i duboka
a istina me uvek gane
oslepeo bi bez tvoga oka
od kako sedim od kako sivim
ne stizem da se molim i kajem
u tvojoj ruci moja zivi
u tvome srcu moje traje
ti gledas moje brodolome
potonuo bih bez tvoje duse
i ne dam da me u tebi lome
i ne dam da me u tebi ruse
odrobovao sam sve slobode
i bio zrtva mrznje svake
i ne dam da me iz tebe vode
u brodolomce i ludake
a kada pocnu kosmarne zime
ako se spoji decembar s majem
sapni u sebi moje ime
i ja cu znati da jos trajem
od kako sedim od kako sivim
ne stizem da se molim i kajem
u tvojoj ruci moja zivi
u tvome srcu moje traje