Kakav je zakon gorušičinog zrna? | 11. nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje: Ez 17, 22-24
Ovo govori Gospodin Bog:
»S vrha cedra velikoga,
s vrška mladih grana njegovih, odlomit ću grančicu
i posadit je na gori visokoj, najvišoj.
Na najvišoj gori izraelskoj nju ću zasaditi:
razgranat će se ona, plodom uroditi
i postati cedar predivni:
prebivat će pod njim sve ptice,
sve će se krilato gnijezditi u sjeni grana njegovih.
I sve će poljsko drveće znati
da ja, Gospodin,
visoko drvo ponizujem,
a nisko uzvisujem;
zeleno drvo sušim,
a drvu suhu dajem da rodi.
Ja, Gospodin, rekoh i učinit ću!«
Psalam: 92, 2-3.13-16
Dobro je slaviti Gospodina,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju.
Ko palma cvate pravednik
i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u domu Gospodnjemu,
cvatu u dvorima Boga našega.
Rod donose i u starosti,
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin,
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.
Drugo čitanje: 2Kor 5, 6-10
Braćo: Uvijek smo puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.
Evanđelje: Mk 4, 26-34
U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu:
»Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

[@katarinac.2030]

Hvala don Damire ❤️

[@Kolymalony]

🙏

[@user-sj3xd4si1j]

Amen❤

[@slavicaogrin4454]

Slava Ocu Sinu i Svetome Duhu Amen

[@renatamarasovic9227]

Fra Damire pošalji Meni jedno zrno Renata Marasović Welfenstaße 6c 65189 Wiesbaden Germany Hvala unaprijed i obilje Božjeg Blagoslova 🕊️🙏🏻♥️

[@rooster4906]

🙏❤️🙏

[@zeljkocoric43]

Upravo zato što ljudi imaju slobodnu volju da čine i dobro i zlo, a od Adama i Eve su ljudi zloupotrebljavali slobodnu volju i činili grijeh, Krist je umro, jer je čovjek krivo odlučio. Čovjek je slobodno moralno biće, ima slobodnu volju odlučiti što hoće, i snaga za dobro mu je nadohvat ruke od Boga. Propustiti primati snagu od Boga da bi išao dobrim putem, to je čovjekov grijeh za koji nema ispriku jer mu je sila od Boga ponuđena na svakom koraku, svaki trenutak. Čovjeku je dana sloboda izbora, moć odlučivanja. I upravo ga zato Bog drži i odgovornim, i upravo zato je grijeh, grijeh. Ako Božji Sin ne uspije nekog čovjeka osloboditi od grijeha, to je zato što je čovjek odbio primiti snagu koju Krist hoće i može dati čovjeku da se oslobodi od grijeha i više ne robuje grijehu. Tko god se obratio, dobio je novo srce i više ne voli grijeh. Tko god ovo ne shvaća, ne poznaje Gospodina, Njegovo evanđelje i Njegovu silu da oduzme grijeh. Takva osoba je slijepa, ne vidi svoj grijeh kako treba i ne mrzi ga, jer ga nije ostavio. U srcu ne može postojati prava ljubav prema Bogu, i u isto vrijeme i ljubav prema grijehu. Ovo je ono što Sveto pismo uči, a čovjek koji čita Pismo, a voli grijeh, ovo ne može ne vidjeti, jer ga je grijeh zaslijepio. Krist je umro za čovjekove grijehe, ali niti jedan grijeh za koji se čovjek ne pokaje - prizna ga, žali zbog njega i ostavlja ga, ne može biti opran Kristovom krvlju. Čovjek se nikada neće spasiti u grijehu, već od grijeha. Ovo malo njih shvaća, ili ne želi shvatiti, ili tu poruku odbijaju, i upravo zato će i malo njih biti spašeno, jer hoće ostati u grijehu. Grijeh neće ući u vječni život, već samo pravednost. Opravdani čovjek je učinjen pravednim Kristovom pravednošću. Isusova savršena pravednost se ogledala u Njegovoj savršenoj poslušnosti prema svih 10 izvornih biblijskih Božjih zapovijedi (Izlazak 20,1-17). Primjerice ako netko često krši 8. Božju zapovijed: „Ne ukradi!“ (Izlazak 20,15) i prizna svoj grijeh i pokaje se i prestane krasti i moli Boga za oproštenje, Bog će mu oprostiti. Ali ako bi taj čovjek nastavio krasti - kršiti 8. Božju zapovijed, a ne želi priznati svoj grijeh i ne želi se pokajati, ne želi moliti Boga za oproštenje grijeha, nego iznalazi razne izgovore za kršenje 8. Božje zapovijedi, taj čovjek u tom slučaju odbija primiti Isusovu savršenu pravednost glede osme Božje zapovijedi. Hoće li mu Bog i u tom slučaju oprostiti? Sigurno ne. Isusova pravednost je savršena u ispunjavanju osme Božje zapovijedi: „Ne ukradi“. Isus nikada ništa nije ukrao, i Njegova pravednost u odnosu na 8. Božju zapovijed je savršena, i pošto je savršena Njegova pravednost je vječna i nepromjenjiva, a budući da je Isusova pravednost savršena znači da je i osma Božja zapovijed savršena i nikada se neće promijeniti niti će prestati važiti. Tako je i sa bilo kojom od 10 izvornih Božjih zapovijedi jer Isus je savršeno živio po svih 10 izvornih Božjih zapovijedi (Izlazak 20,1-17). Tako je i sa 4. izvornom Božjom zapovijedi o biblijskom danu odmora - suboti. (Izlazak 20,8-11) Isusova savršena i nepromjenjiva pravednost se ogledala u svetkovanju subote, a ne u svetkovanju nedjelje. Ako netko iznalazi razne izgovore za kršenje 4. originalne Božje zapovijedi o biblijskom danu odmora - suboti, taj čovjek u tom slučaju odbija primiti Isusovu savršenu pravednost glede 4. Božje zapovijedi. Kome Bog oprašta grijehe, tome čovjeku je i oduzeo grijeh. Ovo je istinska radosna vijest, da možemo biti oslobođeni od grijeha i spašeni od njega, a time i od vječne propasti. "Odgovori im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: Tko god čini grijeh, sluga je grijeha. Sluga ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas, dakle, Sin oslobodi, uistinu ćete biti slobodni." (Ivan 8:34-26) "Ne znate li da kome se predate za sluge, na poslušnost, sluge ste onoga kome se pokoravate: bilo grijeha, na smrt, bilo poslušnosti, na pravednost. Ali, hvala Bogu, bili ste sluge grijeha, ali ste se od srca pokorili onome obliku nauka koji vam je bio predan. Oslobođeni od grijeha, postali ste sluge pravednosti." (Rimljanima 6:16-18)

[@bozidarholik5230]

Meni Sveti Duh kaže " nečem klečati na koru". Pop traži da se kleči na koru i to bi mogao biti razlog zašto Sveti Duh kaže " nikud ne idemo" pa ni u Crkvu. Jer kad je vrijeme za Crkvu ja pitam jel idem, ona kaže " nikud ne idemo". " Mene slušamo".