Рет қаралды 108,906
Javno priznanje 'Počasni građanin Grada Đurđevca' dodjeljuje se gospodinu Mili Dedakoviću.
Mile Dedaković rođen je 4. srpnja 1951. godine u Nijemcima, malom srijemskom selu. Nakon završene osnovne škole upisao je Vojnu zrakoplovnu gimnaziju u Mostaru, a nakon uspješno položene mature Zrakoplovnu akademiju u Zadru. Po završetku Akademije Mile Dedaković promaknut je u čin potporučnika. Vojnu karijeru započeo je u Cerklju Ob Krki, gdje se nalazila baza 82. zrakoplovne brigade, potom je 1973. godine premješten u Brežice, 1975. godine dobio je premještaj na Pleso, a nakon toga u Bihać, gdje je promaknut u čin kapetana prve klase. Od 1983. godine raspoređen je u Zagreb, gdje nastavlja sa školovanjem te nakon dvije godine dobiva čin majora. Po završetku Zapovjedno-stožerne akademije raspoređen je na novi posao u Odjel za zračno motrenje i navođenje u Zagrebu gdje radi na izboru i ocjenjivanju radarskih položaja na području Zagreba i sjeverozapadne Hrvatske. Godine 1988. Mile Dedaković premješten je u zapovjedništvo Pete armijske oblasti gdje ubrzo postaje načelnik Službe za zračno motrenje i navođenje. Tamo se upoznaje s mogućim scenarijima u slučaju odvajanja Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije koji su obuhvaćali primjenu oružane sile. Početkom 1991. godine u Zapovjedništvu službuju dva Hrvata Mile Dedaković i general Petar Stipetić, ali ne sudjeluju više u operativnom radu Zapovjedništva, te polovicom kolovoza Mile Dedaković napušta JNA i pristupa Zboru narodne garde. Krajem kolovoza dobiva svoj prvi zadatak … Vukovar.
Zadatak organiziranja obrane grada Vukovara bio je dodijeljen Mili Dedakoviću iz nekoliko razloga: prije svega radi njegove neupitne stručnosti, a zatim i već ranije dokazane požrtvovnosti i domoljublja. Kako je i rodom s tog područja, nadređeni su znali da će Mile poznavajući karakter i mentalitet ondašnjih ljudi ubrzo pronaći zajednički jezik i uspostaviti zapovjedni lanac. No, Mile Dedaković je krajem kolovoza te 1991. godine, prvi puta u životu doista vidio Vukovar. Do tada nepoznanica - Vukovar - njegovi ljudi, ulice, a prije sve neprijatelj u neposrednoj blizini, primorali su Dedakovića da krajnje ozbiljno i profesionalno u najkraćem vremenskom roku upozna situaciju u kojoj se Vukovar našao, a situacije nije mogla biti lošija. Opskrba hranom, ljudstvom i oružjem gotovo je prestala. Vojne pošiljke koje su krenule put Vukovara ili uopće nisu stigle do svog cilja ili su bile preraspodijeljene u druge gradove kroz koje su prolazile. Vukovar je prije svega zahvaljujući svojim braniteljima, koji su se svakodnevno dokazivali odbijajući sve učestalije i snažnije neprijateljske napade, polako počeo privlačiti pažnju hrvatske javnosti. Opsadu grada Vukovara i svakodnevne bezočne napade na grad i civile koji su trajali od rujna do pada Vukovara 18. studenoga 1991. godine, nitko nije mogao predvidjeti ni u najgorem scenariju.
Vukovaru je bio potreban vojni profesionalac, netko tko će znati procijeniti situaciju i pronaći odgovarajuća rješenja za situaciju koja se pogoršavala iz dana u dan. Grad heroj je dobio i više od toga. Mile Dedaković - Jastreb, ne samo što je uspostavio obranu grada heroja koji je uporno odolijevao desecima tisuća pripadnika neprijateljske vojske i paravojnih postrojbi, već je time obranio i ostatak Hrvatske. Prema prvotnom planu Vukovar je trebao postati glavnim gradom „Krajine“, a planirana akcija okupacije grada trebala je biti dovršena u svega jednom danu, da bi se nakon toga moglo krenuti dalje prema Zagrebu i Varaždinu. No, zahvaljujući nadljudskim naporima, odlučnosti, ali i ogromnoj požrtvovnosti hrvatskih branitelja, srpski su agresori lomili svoje zube na obrani Vukovara punih 87 dana. Ta nepuna tri mjeseca su Hrvatskoj donijela prijeko potrebno vrijeme da organizira svoju obranu, nabavi naoružanje i organizira ljudstvo kojim se zaustavio agresor.
...ostatak teksta možete poslušati u ovom video prilogu....