Miroslav Krleža-Enes Čengić: Razgovor s Enesom Čengićem o Krleži na Tržiču (1993.)

U ovoj emisiji dugogodišnji suradnik i prijatelj Miroslava Krleže, Enes Čengić, evocira svoje uspomene na Krležine boravke na Tržiču u Sloveniji, gdje je poznati hrvatski književnik dugi niz godina provodio ljetne mjesece i tamo napisao neka od svojih poznatih dijela.
Na Tržiču je Krleža također pisao i dnevničke zapise, koji su posthumno objavljeni pod nazivom 'Zapisi s Tržiča'. Obuhvaća Krležine zapise iz studenoga 1965, kolovoza 1967, srpnja, kolovoza, rujna, listopada i studenoga 1968, lipnja, srpnja, kolovoza i rujna 1976. te srpnja, kolovoza i rujna 1977. U knjigu su uvršteni i tekstovi Posljednji Krležin vremeplov I. Frangeša i Krležini Zapisi sa Tržiča E. Čengića te desetak faksimila izvornih stranica Krležinih dnevničkih zapisa.
Nastali u rasponu od dvanaest godina i okupljeni logikom mjesta nastanka - uz nekoliko odlomaka koji su zapisani na Brijunima i u Zagrebu - Zapisi sa Tržiča jesu fragmentarni starački dnevnik, odn. tip teksta u kojem se subjekt uglavnom prikazuje u odnosu prema prošlom i završenom. Njegov se diskurz oblikuje kao diskontinuirani zapis u nekoliko vremenskih cjelina i na nekoliko nadopunjujućih razina: kao izvještaj o svakidašnjim zbivanjima (privatnim i javnim), kao pripovijedanje snova, kao razmišljanje o općim temama te kao prisjećanje na ljude i događaje.
ČENGIĆ, Enes, publicist i književnik (1926-1994). Građansku školu završio je u Foči, a Željezničku tehničku školu u Sarajevu. Kao vanjski suradnik počeo je pisati u sarajevskom listu Oslobođenje, 1955. postaje dopisnikom toga lista u Zagrebu a 1969. šef dopisništva. U nizu njegovih napisa posebno su bili zapaženi razgovori sa istaknutim ličnostima kulture i umjetnosti. Surađivao je u dnevnicima Vjesnik, Večernji list, Politika, Delo, Večernje novosti, u tjednicima Danas, Svijet, NIN i dr., te u radijskim i televizijskim emisijama. Objavio je tri knjige o B. Ćopiću i monografiju o G. Krklecu.
Najznačajniji dio svoje publicističke djelatnosti Čengić je posvetio Krleži. Njihov prvi, konvencionalni novinarski, kontakt datira iz 1956, a intenzivni kontakti započeli su 1971. kada je Čengić nakon niza uzaludnih pokušaja uspio dobiti prvi intervju s Krležom o problemima filma, teatra i jezika (Duh individualne pobune, Svijet; Sarajevo 5. II. 1971). Kontakti su potom trajali do Krležine smrti a oporukom je na E. Čengića preneseno doživotno upravljanje svim autorskim, izdavačkim i reproducentskim pravima te zaštita književnog djela (Čengić je također djelomičan nasljednik Krležinih autorskih prava).
Čengić je autor monografije Krleža (Zagreb 1982), u kojoj je njegov životni put i literarni rad rekonstruirao kronološki, s tekstualnim materijalom iz Krležinih objavljenih djela, neobjavljenih rukopisa i nizom ulomaka iz tekstova književnih, teatarskih i likovnih stvaralaca o Krleži. U knjizi je objavljen bogat ilustrativni materijal, niz dotad nepoznatih fotografija obitelji, snimaka iz najranije mladosti te iz kasnijih faza života. Reproducirani su i umjetnički portreti i karikature iz raznih razdoblja, ilustracije i omotne stranice pojedinih izdanja Krležinih djela te plakati kazališnih premijera. Posebno se ističu ilustracije slikara M. Berbera rađene za tu reprezentativnu ediciju.

[@radomircarapic5109]

Dragi moje Enese, bila je privilegija poznavati te, kao covjeka, prijatelja moje porodice, i nekoga ko me uveo u prelijepi svijet pjesnistva i besjednistva. Siguran sam da su svi koji su te poznavali bili bogatiji, imali su priliku da od tebe i tvojih prijatelja, Krleze, Krkleca, Copica i mnogih drugih cuju prelijepe stihove, besjede, zivotne ispovijesti. Jedno uzasno balkansko ludilo nam je uzelo veliki dio toga. Pocivaj u miru i pozdravi svoje prijatelje. Cesto si citirao Krlezu, pa evo ovde, u njegovu cast, jedna kratka:" I pasti ce sve maske medju cetiri crne lakovane daske, gdje sveci i hulje u crno bulje."

[@krlezingvozd-sluzbenikanal3209]

Hvala Vam na gledanju i krasnom komentaru. :)

[@radomircarapic5109]

@@krlezingvozd-sluzbenikanal3209 Hvala vama sto ste zabiljezili i postavili ovu lijepu pricu, predivno svjedocenje o Enesu, Krlezi i njihovim prijateljima.

[@ivanzgb79]

Fantazija

[@natasadivac2296]

respekt za Meta mikuz ma odlicno

[@mirjanamatolic5823]

Gospon krleza je imao povecu rupicu na bradi , a znamo kakvi su ti ljudi, da li je istina da mu je otac bio svecenik... A da i debele obrve... Ujevic se nije htio prodati....

[@rankoplavec3197]

MIROSLAV KRLEŽA JE BIO VELIKI PISAC I COVJEK I PISAC MA KO ŠTA MISLIO O NJEMU RANKO PLAVEC

[@A.C.A.C.A.C]

Miroslav Krleža je zaslužio Nobelovu nagradu za književnost, ali politika u Jugoslaviji je odlučila drugačije.

[@krlezingvozd-sluzbenikanal3209]

Nema dvojbe da bi i Titu sigurno bilo draže da ju je dobio Krleža. Eliza Gerner, kućna prijateljica Krležinih i Belina glumačka partnerica je to ovako obrazložila u svojoj knjizi razgovora s Krležom: ''Godine 1961. Nobelova nagrada za književnost dodijeljena je književniku Ivi Andriću. Krleža je tim povodom izjavio: 'Za umjetničku karijeru Ive Andrića doista nije važno, no ipak treba naglasiti kako je svojim Nobelom probudio pozornost međunarodne štampe ne samo za svoje djelo, nego za našu suvremenu beletristiku uopće u cjelini. U tom pogledu on je odigrao ulogu dostojnog predstavnika, do tog trenutka, više-manje nepoznate literature.'' Krleža je nesumnjivo bio najmarkantnija ličnost naše kulture. Njegov književni opus, umjetnički format, svestranost i zasluge bile su daleko veće od Andrićevih. Krležina književnost je bila općeljudska, općečovječanska, a Andrićevo djelo bilo je omeđeno balkanskim prostorom i smatrano je autentičnijim za Jugoslaviju kao zemlju koja je došla u obzir za Nobelovu nagradu. Ne osporavam Andrićevu veličinu, njegov vrsni stil, njegovu sugestivnost i poetičnost, no kao diplomat koji je veći dio života proveo izvan granica svoje zemlje imao je šansu kontaktirati, prijateljevati i susretati se s međunarodnom književnom i diplomatskom elitom Evrope i donekle skrenuti pažnju na sebe. Koliko je Krležin životni i literarni put bio teži i mukotrpniji od Andrićeva, koji je desetljeća proveo po velikim evropskim metropolama, dok je Krleža pod hajkom policije stvarao svoja djela. Krleža je bio 'čuvar svog ognjišta': ''To što mene interesira to je ova moja zemlja. Ovaj krastavi pas na lancu tamo u blatu. Ove petrolejke u magli, to je moja domovina. Bio sam i ostao vezan uz našu bijedu, to je tako. Nisam emigrant i desilo se ma šta, nikada neću iseliti, netko mora i ovdje ostati.'' Marijan Matković je na kraju pisma upućenog Odboru za Nobelovu nagradu Švedske akademije kojim predlaže da se Krleži 1969. dodijeli Nobelova nagrada za književnost istaknuo: 'Na kraju bih još želio spomenuti da je Miroslav Krleža (rođ. 1893) samo dovršio svoj ogroman roman Zastave u šest (sic!) knjiga, riječ je o piscu koji je unatoč svojim godinama još uvijek aktivan kao jedan od najmoćnijih glasova savjesti današnje svjetske literature.''

[@A.C.A.C.A.C]

@@krlezingvozd-sluzbenikanal3209 možete li snimati knjige, čitati i snimati knjige Miroslava Krleže i postaviti ih ovdje na kanal?

[@krlezingvozd-sluzbenikanal3209]

@@A.C.A.C.A.C Takva opcija nije podržana. Dosta Krležinih knjiga možete pronaći na internetu u pdf formatu.

[@metamikuz4976]

Razlika između Krkleže, Ujevića, Krkleca, Cesarića ili Šimića je u tome što su svi bili boemi i patenici osim Krleže. Jeste da je Krleža bio odličan dramski pisac ali ostali su bili najveći hrvatski pjesnici. I dok je Krleža imao čak i posluge i sluge u svom Gvozdu i u vrijeme NDH, dotle su razni Krkleci ili Ujevići jedva sastavljali kraj sa krajem. Ujević je bio zagrebački i beogradski klošar a Krklec je prodavao svoj namještaj 1946 godine da preživi. Šimić je umro u bijedi. Krkleža je imao nekakav diktatorski nastup do svojih najbližih u redakciji Enciklopedije, do raznih saradnika a imao je i svog doktora, frizera, šofera itd. Voleo je kao i Tito da svi rade oko njega, jer je mislio da je zaista najveći književnik. Osim dobrih drama Krkleža nema dobrih romana niti poezije. Na kraju životne moći našao je sarajevskog novinara Čengića da mu pomogne oko sabranih djela koje su mu Muslimani štampali jer su ga njegovi Hrvati nekako zaboravili zbog njegove distance do njegovog naroda. Ali Krkleca i Ujevića su zato svi slušaoci a i čitaoci voljeli i njihove pjesme, jer se radi o talentovanim i nadarenim pjesnicima. Pozdrav Krklečić

[@krlezingvozd-sluzbenikanal3209]

+Meta mikuž Hvala Vam na komentaru, no ja se osobno s njim ne bih složio. Prvo, Krleža za vrijeme NDH nije imao poslugu, niti je tad živio na Gvozdu. O Krležinom, kako velite, 'nastupu' prema suradnicima u Leksikografskom zavodu imamo svjedočanstva ljudi koji su s njim radili i o tome pisali, npr. Josipa Šentije ('S Krležom nakon '71'), gdje nema govora o nekakvom neprimjerenom ponašanju s Krležine strane. Tvrdnja da Krleža osim drama nema drugih kvalitetnih djela je stvar subjektivne ocjene. Osobno, mislim da je napisao izvrsne romane (Zastave, Na rubu pameti, Banket u Blitvi), jednu od najboljih, ako i ne najbolju zbirku pjesama u povijesti hrvatske književnosti (Balade Petrice Kerempuha), odlične eseje (o Stjepanu Radić, hrvatstvu, Europi...), novele u kojima je iscrtao sudbinu hrvatskog naroda u Prvom svjetskom ratu (Hrvatski bog Mars), a i po pitanju lirskog pjesništva autor je brojnih odličnih stihova (Pjesma starinskog ormara, Jesenja samoća, Konji pred krčmom itd..). Svojom društvenom i književnom djelatnošću Krleža ostaje središnja ličnost hrvatske kulture 20. stoljeća. Njegova uloga nakon 1945. ne bi trebala biti sporna. S Titom ga je vezivalo prijateljstvo još davno prije nego što je potonji postao predsjednik Jugoslavije, a Krleža nije imao nikakve iluzije o tome što će se jednog dana zbiti, kad Tita više ne bude. Kao što je istaknuo Stanko Lasić u šestom svesku svoje Krležologije, nakon 1945. Krleža je izabrao 'stratešku kapitulaciju', 'ne samo zbog sebe, nego i zbog (i radi) naroda kojem je pripadao. Nije li, makar dijelom razmišljao i ovako: na koji način mogu sada biti najkorisniji svome narodu, što mogu učiniti za njega, kakav most prema svijetuizgraditi? Krleža je nastojao da radom nadvlada svoj grijeh te ostavi iza sebe bar neke upitnike od kojih se može poći.

[@zrinkokapetanic]

Podržavam ono što ste napisali! Pozdrav iz Nove Gradiške!

[@andjelkamustapic]

Krleža je sve zaradio, i vozača i domaćicu. I budučnost, ti. vječnost svojim djelima.

[@leonkis2255]

Ja se u principu slažem da su Ujević i posebice Šimić vrh hrvatske poezije, čemu Krleža ne može prići -- osim u Baladama Petrice Kerempuha i manjinom stihova. Dramski su tekstovi odlični, ali samo neki (poglavito Glembajevi). Što se tiče romana, Povratak Filipa Latinovicza je vrlo energično, surovo, brutalno djelo, ali u suštini rđavog i lijenog stila (mnogo ponavljanja fraza, naporne prustovske rečenice itd.). Vrlo nesavršen roman. Ostale romane nisam čitao u potpunosti, ali Krleža ima taj neugodan običaj lijenosti u stilu, vidljiv gotovo konstantno kroz faze njegova stvaralaštva (od Boga Marsa nadalje). Odličan dramatičar i kroničar, osrednji stilist. Stvar je da kod njega postoje neočekivani, nevjerojatni bljeskovi izvrsnosti -- ponavljam, Balade te dijelovi Latinovicza -- koje me nagnu da čitam Krležu dalje, usprkos njegovim dubokim manama. Odgovor I. Stivičića ovdje je i potpuniji od moga i ispravan. Na neki način Krleža nikada nije spadao ni jednoj kategoriji. To je vrijedno i divljenja i skepse.

[@vidadupor7630]

@@krlezingvozd-sluzbenikanal3209 Slažem se sa Vama!