Pohod na Prenj - Rujište; Varda; Vilin klanac; Bijele vode; Kamenac 1867 m.n.v.; Plavac 1924 m.n.v.

Napokon jedan neuobičajeni pohod na juzni dio Prenja koji nam je pružio nesvakidašnje uživanje kako u planinarenju tako i u prizoru na divlji krajolik i očarajavući pogled na veličanstvene prenjske vrhove - "divove".
Kamenac se nalazi u južnom dijelu Prenja, njegovu zapadnu stranu čine vrlo strme stjenovite padine koje se uzdižu nad dolinom Bijele vode, dok je Plavac vrh koji se uzvisuje iznad planine Rošce i jugozapadnog dijela Prenja. Shodno tome da je nedavno PSD "Prenj" prokrčio i markirao stazu prema Plavcu lako smo se odlučili da jedna od narednih tura i pohoda upravo bude ova "Pohod na vrhove Kamenac i Plavac".
Polazna tačka je sa Rujišta 1050 m.n.v., staza vodi put Varde u početku kroz četinarsku šumu a zatim makadamskim putem do Varde prema Vilin klancu.
Nakon Vilin klanca dolazimo u Dolove gdje se nalaze dvije stijene tzv. "Muž i žena" gdje pravimo photo session. Nastavljamo prema Bijelim vodama te nakon ukupno 2h dolazimo do pl.doma "Adnan Krilić". Tu pravimo dužu pauzu koju neki koriste za okrepu, dok drugi dronom snimaju dolinu Bijelih voda koja se nalazi između grebena Kamenca i sa druge strane vrha Sivadije.
Na informativnoj tabli stoji da je do vrha Kamenac 2h, a staza vodi od pl.doma prema jugozapadu kroz nestvarnu šumu starih munika. Prizor nedirnute prirode i divlji pejzaž hrane naše oči i dušu. Nakon cca. 40 minuta uspona izlazimo na potpuno otvoren teren, šume više nema te je putanja do Kamenca potpuno vidljiva. Na jednom mjestu se staza račva te lijevo i vodi prema vrhu Plavac, a naša odluka je upravo da se u povratku uputimo prema ovom vrhu. Na račvanju dakle idemo blago desno i prolazimo kroz prosječenu kleku i dio kamenog sipara te dolazimo na strmiji teren koji zahtijeva upotrebu ruku i nezahtijevno penjanje po stjenovitim blokovima i između njih, nakon toga uspon nastavljamo bridom grebena do vrha. Nakon slikanja, snimanja, odmora, prava nagrada za uloženi trud je pogled prema sjeveru i "divovima" Prenja: Botinima, Zelenoj glavi, Otišu ... Nakon "planinskog hedonizma" dogovorili smo se da će dio ekipe ići prema Plavcu dok će ostatak ostati još kratko na vrhu Kamenac te se potom uputiti nazad prema Bijelim vodama, jer vrijeme nije mnogo obećavalo a najavljena je i kiša u poslijepodnevnim satima. Upravo silaskom sa vrha Kamenac, Aldijana, Damir (profa), Amel i ja počinjemo sa vremenskom utrkom. Na račvanju staza počinje novo markirana staza u kombinaciji sa kamenim kupolama i standarnom planinarskom markacijom kao i prosječenom klekom. Ovaj dio Prenja je poznat po ratnim dešavanjima pa je shodno tome potreban oprez i striktno pridržavanje i neodstupanje od staze, jer postoji opasnost od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava. Izlaskom na vrh Plavac jednim pogledom vidimo sve Prenjske vrhove iznad 2000 metara osim Herača, i to redom: Ovču, Vidinu kapu, Lupoglav, Erač, Botine, Zelenu glavu, Otiš, Veliku kapu, Osobac i Kotu 2002. Također imamo pogled na planine Velež i Crvanj, nad kojim se nadvio tamni oblak i sa kojih nam se približavala kiša pa smo morali što brže završiti snimanje dronom. Odmah nakon snimanja ponovo počinje utrka sa vremenom ali ovaj put čim smo se spustili sa vrha Plavac uhvatila nas je kiša te i grad, koji je na svu sreću bio kratkog daha. Ja i Amel smo zadnji sišli sa vrha zbog snimanja tako da smo malo više i pokisli ali ipak zadovoljni što smo sve uspjeli snimiti.
Ekipa koja se već uspjela dobrano odmoriti na domu "Adnan Krilić" se uz pjesmu zabavlja ne sluteći da će oblaci koji dolaze sa Veleža za tili čas prekriti cijeli Prenj i donijeti sa sobom kišu koja će ovaj put trajati i pratiti nas sve do Rujišta i polazne tačke. Nakon cca.11h i pređenih 20 km te ukupnog elevacijskog uspona od 1346 metara ekipu treba spomenuti, pogotovo onaj ženski - ljepši dio Aldijana, Alma, Edita i Mirela te ona muška koja je trebala biti okosnica ekipe Damir (profa), Amel, Emir te moja malenkost.