Kako sam znao koju će stvar Gobac odabrat ahahahahha kvocjent na ovo je bio 1.01
@ivanskaboy8 жыл бұрын
koeficijent
@igorsvacic2175 жыл бұрын
@@ivanskaboy je ba, što jest jest
@nenadmilic43975 жыл бұрын
To je jedna od rijetkih pjesama Kud Idijota, koja po emociji i stilu pristaje Psihomodo Popu. Idijoti su je odradili u Ramones manirizmu, a takodjer sa parafraziranjem refrena: “Nema više snifera - now i wanna sniff some glue, Psihomodo Pop, kao zaludjeni sljedbenici Ramonesmanije, glatko ulaze u te iste tračnice. Tako je mojim instinktivnim odabirom i prijedlogom sa kojom pjesmom da se uhvate u koštac, postignut konsenzus sva tri benda. Gobac je majstorskom odlukom nepjevanja strofe i akcentiranjem samog refrena sveo punk na ono najesencijalnije - jedna poruka, direktno u glavu. U to vrijeme rada na kompilaciji i pjesmama je preminuo Tommy Ramone i niti jedan od originalnih Ramonesa više nije bio živ. Tusta je otišao, a umrlo je iznenada i dosta druge poznate i bitne rocknroll ekipe. Pjevajući samo refren i akcentirajući glasno izvikivanje sudbonosnog refrena Psihomodo Pop su uhvatili samu bit punka i podsjetili nas još jednom na prolaznost materije, ali i na nepobjedivost ljudskog duha. Puštajući strofu bez teksta, Psihomodo Pop poput najmudrijih azijskih filozofa ostavljaju svakom starom punkeru ponaosob, da aktivira svoje sjećanje i prokopa po ladici uspomena vlastite punk mladosti i potom se sa njima odobravajući ponovo susretne u refrenu oko zaključka da nema više snifera. I stvarno ih više nema - cigleni zid u New Yorku je prazan, razglas u rock clubu Uljanik je odavno utihnuo. Minimalizam izvedbe, distorzirana, sirova produkcija snimljena uživo kod legendarnog producenta Skansija, ujedno osim hommagea Ramonesima, njihovim suborcima Kud Idijotima, odaje tako i priznanje američkom garažnom rocku šezdesetih, poznatog sa legendarnih Nuggets kompilacija. Po mom skromnom mišljenju, jedna od umjetnički najuspjelijih i najodvažnijih obrada ove tribute kompilacije. Nenad Milić
@igorsvacic2175 жыл бұрын
@@nenadmilic4397 Žalosno je i ironično ujedno da se punk, od svih glazbenih pravaca, uspio izboriti za prvo mjesto kada se priča o tome koji je glazbeni žanr završio u totalnoj suprotnosti od početne ideje. Punk sa svojom diy etikom, antikomformizmom, antiuniformizmom je postao karikatura samoga sebe. Ima li ijedan pravac koji je toliko uniformiran gdje svaki panker točno zna šta oblači.... Inače, Psihomodo pop nikad nisam smatrao punk bendom, nikad u njima nisam vidio ni sekund ičega bitnog, ništa novog, ništa vrijednog spomena. Jedino što im odajem priznanje je dugotrajnost na sceni. Sve drugo je za zaborav, dapače, iznimno su rijetki bendovi (a da nisu klasična koercijala) koji su u toliko dugotrajnoj karijeri uspjeli napravit manje :) KUD Idijoti u usporedbi s njima imaju filozofske tekstove jbt, nije džaba tako govorio Zaratusta :)