Tuzno je ovo vidjeti. Nevezano za nacionalnost. Ja ovdje vidim jednostavno djeda, koji me podsjeca na mog pokojnog, i zao mi ga. Sjecam se predratnog Johovca iako nisam jos bio ni za skole. Sjecam se frizerke Ive. Sjecam se direktora skole, jer je stariji brat isao tu u skolu. Sjecam se sladoleda i igraonice. Nista od toga vise nema, ostadose samo sjecanja - i samo sjecanja cemo svi mi ponijeti u grob; niko nece ponijeti ni Bosnu, ni Republiku Srpsku, ni Hrvatsku, niti bilo sta drugo osim sjecanja. Zato, budimo ljudi, jedan je zivot.