Stare fotografije sa Bjelašnice

[@mirsadk8574]

Puno zdravlja i veselja onome ko je stavio ove slike. Ja sam rodom iz ovih krajeva.

[@vahidh11]

Lijepe slike proslosti!

[@splendidsplendid-cx6fg]

prelijepo

[@YakimaGulag]

jako lijepo! :)

[@dusangojkovicbatic6567]

Tad je bilo zivota....

[@MultiPlanina]

Lijepa sjećanja... Trebalo je navesti i autore fotografija... koliko razabirem, nekoliko ih je napravio Uzeir Beširović, poznati sarajevski planinar. Ali, ovo ipak nije Bjelašnica -- ovo su podbjelašnička sela, Podbjelašnica. Sl. Ž., sa Bjelašnicom od 1965. kao član PD "Bjelašnica" Sarajevo; domar u kući Hranisava (1968-70); radio na Opservatoriji na vrhu Bjelašnice (1977-92, sa drugovima Munibol Milišćem, Alijom Vatrenjakom, Eminom Fatićem)

[@slobodanzalica2681]

@nermina krajina Ne radi se o vrhu planine, već o podnožju planine... koji (geografski) određuje šta je dotična planina, a šta nije. Ako Javornik (1.350 m) pripada Igmanu, kada se slijedi izohipsa jasno je da ni Babin do (1.200 m) ne potpada pod Bjelašnicu, već je u sastavu planine Igman. (Ali nekako "moćnije" zvuči kada se kaže bio na B. a ne "samo" na I.!) Podnožje Bjelašnice vrlo je teško precizno odrediti, ali ako se uzmu prethodni parametri, podnožje bi bilo na oko 1.400 m, tj. malo niže Stinjeg dola (ovo je pravilno, Štirni do je pogrešno); dakle, sela Lukavac, Šabići, Milišići, Umoljani... pripadaju Zabjelašnici ili zabjelašničkom platou. Neki stručni geografi upotrebljavaju ovaj naziv.

[@slobodanzalica2681]

@nermina krajina Da, može se u kolokvijalnom (neobaveznom) razgovoru reći "sa Bjelašnice" (bolje nego "ispod B.!), ali je ipak postoji (geografska) nauka... U Lukavcu, Šabićima... sam bio kao planinar početnik, negdje 1965, 1966... i više smo puta tamo išli samo da kupimo one šarene čarape (gete, mukinjače); i sada imam ih, biljne boje, kao nove! A na ovu temu: "Bjelašnica" vs. "Podbjelašnica"... Zima 1985, odmah nakon ZOI '84, u Babinom dolu izlazimo iz autobusa kod hotela "Famos" grupa seljana (idu u svoja) sela, ja u smjenu u opservatoriju na vrh Bjelašnice. Vrlo loše vrijeme, magla, mećava, dubok snijeg... Svi seljani obućeni po gradski, sakoi, u rukama im putne torbe! Krećemo zajedno prtinom; kažu mi: Idemo na Bjelašnicu... Odgovaram, da bi trebali imati odgovarajuću odjeću, gojzerice, ruksake, možda i skije. A jedan će mi: E, moj brate, moda, moda... (!) Na Stinjem dolu (jaka mećava, magla) rastajemo se, a ja ih malo zafrkavavam krečući uzbrdo: Gore je Bjelašnica... ;;) U Lukavcu je živio naš kurir i pomoćni radnik (na Opservatoriji Bjelašnica), Bajro Lehić (Lejić?). Jednom nam je donio (oko 1980. g.) mače, koje je s nama na opservatoriji živjelo narednih godina... Sada se ne mogu sjetiti da li su domari RTV releja na vrhu Bjelašnice bili iz Lukavca -- Ahmed Holjan i žena mu (znam da su iza rata radili na Vlašiću). Bila su to lijepa vremena u Titovoj Jugoslaviji, posebno nakon ZOI '84 -- živjeli smo kao porodica: mi iz opservatorije, posada RTV releja, vojnici iz vojnog releja u blizini Vlahinje, izlazili u smjene i silazili zajedno, posjećivali se...

[@slobodanzalica2681]

@nermina krajina Ima toga puno, puno lijepih priča sa Bjelašnice... Planinu sam prošao uzduž i poprijeko, pješice i na skijama. Učestvovao u radnim akcijama na planin. kućama Podgradina, Sitnik..., na ski takmičenjima, alpinistički zimski usponi u Kotlovima, a s drugovima markirao brojne staze: sa Igmana preko Hranisave u Mednu luku (pogrešno: Mehina luka); sa vrha planine Josipovu stazu na Igman, sa Stinjeg dola na vrh B., a markirali smo i pravac: Stanari -- Lukomir -- Blaca -- Rakitnica (Kašića luka) -- Turisova voda -- Dudle -- Neretva -- Boračko jezero (tri dana). Na skijama smo dva puta pokušavali proći trasom Bjelašničke transverzale (Bjelašnica--Visočica--Igman), ali bez uspjeha (jedanput smo noćili u osnovnoj školi u Šabićima, drugi put u Blacama). Noćivao sam skoro u svim podbjelašničkim selima; najljepše uspomene nosim iz Sinanovića i Žilića, te iz Blaca, i Kašića luke... Moj kolega s posla na opservatoriji, dobar drug, Emin Fatić je iz Umoljana. Bio sam mu u posjeti prošlog ljeta. Sa 16 godina bio sam domar kuće na Hranisavi, negdje do 1970, kada započinjem sa alpinizmom... A, od 1977. do 1992. radio sam na Zvjezdarnici. Puno, i prepuno je doživljaja bilo... Jednog ljeta mi je u posjetu na opservatoriju došla kćerka posljednjeg meteorologa Hoffmana, pred Drugi svjetski rat. Željela je vidjeti mjesto svoga rođenja (u opservatoriji!). Austrijanka je, i pričala mi je da se sjeća kako ju je otac na skijama, a ona mu sjedi na ramenima, vozio, južnim padinama Zvjezdarnice, sve do u Lukavac! To je bilo oko 1938. ili 1939. Otac moje bivše supruge, Drago Škramić bio je jedan od glavnih graditelja svih planinarskih kuća na Bjelašnici, 1949--1953. Tako da smo ja i žena mi imali tri (njegove) vikendice na Bjelašnici na raspolaganju: na Stanarima, sklonište na Boru, i na Šavnicima -- a ja sam radio na vrhu planine, i imao kuću pod Romanijom...! Evo, šaljem i link za TV film o Bjelašnici, posvećen Dragi Bozji (jedan od najznačajnijih bh. planinara, tada 75 godina života) i meni (15 godina na Zvjezdarnici, do tada 40 godina druženja sa Bijelom Planinom). U drugom dijelu filma, skijanje ispod Krvavca, recituje se moja poema "Bjelašnica u mome srcu"... kzbin.info/www/bejne/jZW8faRqqNWBeNE

[@slobodanzalica2681]

@nermina krajina Nastojaću da se ne zaboravi... Ali nije ni zaboravljeno! Mnogo toga je o Bjelašnici objavljeno u planinarskim časopisima, najviše u "Našim planinama", sada "Hrvatski planinar": ako ukucate Hrvatski planinarski savez -- Hrvatski planinar, naći ćete sva godišta HP/NP, preko 110 godina!, u PDF-u, može se listati i čitati... Sa svoje strane ću sve učiniti da mi se Bjelašnica, Prenj, Romanija, Čvrsnica... ne "zaborave"... Knjiga je pripremljena, i još se na njoj radi, dva dijela, oko 1.000 stranica, iduće godine je veliki jubilej: 120 godina planinarstva u BiH... Radimo na tome u izdavačkoj kući Buybook, gdje sam urednik biblioteke Antropozofija: www.buybook.ba / Naša izdanja / 50. Zaboravih u vezi mačeta! S nama je bilo nekoliko godina, mnogo smo ga pazili, no jedan je dan već mačka izašla vani i više se nije vratila. Petpostavljam da je to bila lisica ili kuna.

[@slobodanzalica2681]

@nermina krajina Detaljne povijesti Zabjelašnice, prostora između Bjelašnice, Treskavice i Visočice, koliko znam -- nema. Nešto je dato informativno (ogroman broj najrazličitijih podataka, ali tek površno) u opširnoj knjizi dr Ljube Mihića o Bjelašnici i Igmanu (Sarajevo 1984); može se vjerovatno nabaviti u sarajevskim antikvarnicama, npr. u Privrednom gradu Skenderije. Ozbiljnih naučnih radova o stanovništvu Zabjelašnice, katunima i stanovima na planini, nošnjama... može se naći u Glasniku Zemaljskog muzeja, uglavnom tekstovi nastali prije Drugog svjetskog rata. Mislim da se oni mogu čitati, ili fotokopirati, u samom muzeju. Generalne informacije o povijesti Bosne možete dobiti od mog znanca prof. Saliha Selimovića, historičara, a u vezi sa naseljavanjem tih prostora. Međutim, dublje se spoznaje ne mogu zadobiti preko zvanične nauke, pa ni historije, jer je to samo spoljašnja faktografija. Ona mora biti osvijetljena pravom duhovnom naukom, antropozofijom.... Tek će nam onda postajati jasno šta su (odakle) oni mnogi stećci u tim predjelima, npr. veliki stećak sa krstom u Lukomiru; otkud prezime Kereš u Bobovici (ovo je prezime često u sjevernoj Hrvatskoj!); kakve su, odakle su, one čudesne ženske nošnje, vez na njima... na prvoj, trećoj itd. slici; ko su bili bosanski krstjani (pogrešno ih nazivaju bogumili) koji napraviše mnoštvo kamenih biljega (stećaka), sa svojom Crkvom bosanskom, a koji su zapravo preci stanovništva zabjelašničkih sela; kako to, i zašto su mnogi od njih napustili svoju manihejsku vjeru i prešli na islam; kako to da se mnogi prezivaju Milišići, Masleše... a nose muslimanska imena; kako to da su (kako mi je pričao kolega sa opservatorije Munib Milišić) u tamošnjim kućama držali kandila i ikone sve do početka Drugog svjetskog rata... Preporučujem u knjižari Buybook u SA (Radićeva 4) nabaviti izvanrednu knjigu "Bogumili" od Rudolfa Kutzlia, sa fotosima stećaka u BiH, pa i na prostoru Zabjelašnice, i preciznim objašnjenjima simbola uklesanih na njima. Jer su ti ljudi iz 11, 12, 13, stoljeća (bogu-mili, tj. bosanski krstjani, čija su evropska braća albigenzi, patareni, katari, te bugarski bogumili), dakle, prije dolaska Turaka i islamizacije Bosne, oni pravi preci današnjih stanovnika sela ispod Bjelašnice, Treskavice, Visočice (Kaoca)! A, o njihovoj duhovnosti (religiji), koja se zove maniheizam (po Perzijancu Maniju iz 3. st. n.e.) jedino se stvarno može saznati u savremenoj antropozofskoj duhovnoj nauci... Dakle, naprijed u istraživanja! ;;)

[@guruguruguru5696]

Lijepo se prisjetiti na ova davna lijepa vremena kada nije bilo ovih gluposti što nas danas opterećuju

[@RamizaRamovic-w4e]

Dobra stara vremena