Рет қаралды 27
Teci Jadro, teci, ti nesmješ stati.
Na otoku ovom, nad Jelenom grobom, živimo mi.
Brojimo dane, vedre i tamne, a nebo bdi.
Mila zemljo naša, draga nam Hrvatska.
Krvlju natopljena, suzam zalivena,
mila zemljo naša, zemljo Hrvatska.
Recital:
Krv je mučenika sjeme pravednika,
iz njihove krvi ljiljani cvjetaju,
i ako se jedno skupa s drugim združi,
takovi narodi nikad ne prestaju!
Oj zemljo Hrvatska, krvlju natopljena,
kuda tvoje krvi potoci uviru?
Hoćeš li se ikad, suzam’ oškropljena,
otkupiti grijehu, dovinuti miru,
žrtvom hekatomba, ratnih paljenica,
dok sinovi tvoji po svim bojištima
za probitke tuđe nevini umiru!
Kad iz zemlje ove, krvlju natopljene,
nikne bujno, bijelo nevinosti cvijeće,
kroza sve oluje, sudbe nesmiljene,
ni naroda našeg nikad nestat neće!
Mila zemljo naša, draga nam Hrvatska,
krvlju natopljena, suzam zalivena…
Mila zemljo naša, zemljo Hrvatska!
/Ante Škobalj, Teci, Jadro, teci!/