Рет қаралды 67,015
Usamljenost je poprimila razmere pandemije danas.
I ozbiljnim delom su za to krive društvene mreže, koje nam stvaraju iluziju da smo konektovani sa ljudima, da imamo stotine prijatelja i ljudi zainteresovanih za nas i naš život... a u realnosti - svi sedimo sami kući iza svojih računara i nema nikoga oko nas.
Svako sedi iza svoga računara u svojoj tišini.
A ljudsko prisustvo nem je neophodno.
Potrebni su nam ljudi, zagrljaj i reč, savet i slušalac.
Jer od usamljenosti se umire više nego od bilo čega drugoga, verovali ili ne.
U ovom videu pričam uopšteno o usamljenosti. Malo upozoravam, malo predlažem, ali kao što sam u videu rekla: Ja nisam psiholog. Ja sam samo neko ko je prošao svoj turnus usamljenosti i pošto sam po prirodi analitična, suočila sam se sa njim kroz egzaktan, racionalan pristup.
Osim toga ja sam uvek praktična: Hajde da rešimo. Imamo problem? Hajde da ga rešimo.
Najiskrenije se nadam da sma rekla u ovom videu nešto dovoljno pametno ili možda podstakla nekoga na razmišljanje, ili nekoga gurnula u dobrom pravcu.
Tako bih to volela.
I ako vam išta u životu želim to je svakako ljubav, da imate ljude oko sebe, da imate prijatelje i sagovornike.
Nemojte mi biti usamljeni. Preduzmite nešto i ako imate dobru ideju šta bi moglo da pomogne, napišite u komentarima.
Jer usamljenost je tihi ubica i moramo se boriti protiv nje kako znamo i umemo.
Pomozimo jedni drugima prisustvom i rečima utehe ili na kraju krajva onim jednostavnim: Razumem te. Čujem te. Na tvojoj sam strani. NIsi sam. Ja sam tu.
Volim vas.
D
Ako želite da mi pišete kliknite na ovaj link:
bit.ly/pitanjezadraganu