Velež - ferata "Srce Veleža" 1.8.2020.

Izuzetno teška Ferata „Srce Veleža“ je dugačka oko 600 metara i na toj dužini sajle treba savladati oko 400 metara visinske razlike. Feratu su izradili članovi PD „Treskavica“ iz Sarajeva s partnerima. Stijene na usponu su dosta krušljive, pa treba izbjegavati veće grupe na ferati. Pri samom usponu, jedna grupa treba držati najmanji mogući razmak među penjačima i voditi aktivnu brigu o drugim penjačima koji se eventualno penju iza njih. Kao nužna oprema za savladavanje ove ferate preporučuje se korištenje seta za samoosiguranje i najmanje jednog „paničara“ koji treba poslužiti za sidrenje da se penjač može odmoriti u slučaju gubitka snage.
Nakon početnog laganog i varljivog zagrijavanja, dolazi se do prečnice desno, po kojoj je stavljena samo labava sajla za pridržavanje, dok za noge ostaje samo stijena po slobodnom izboru. Nakon spomenutog prečenja ulazi se u vertikalu osiguranu ljestvama, koja je u gornjem dijelu blago prevjesna, dok su gazišta ljestava malo više razmaknuta, pa penjači nižeg rasta mogu imati problema. U tom slučaju, za njih preostaje samo slobodni uspon uz stijenu.
Nakon savladavanja spomenute vertikale, ferata je malo položenija i nudi par mjesta na kojima se može predahnuti. Ovaj položeniji dio može biti znatno teži jer je na njemu često stijena mokra i klizava, što je bio slučaj u ovom usponu, tako da je bio potreban dodatni oprez. U nastavku uspona, na dosta mjesta sajla je labava, pa treba paziti da se između dva sidrišta nađe samo jedan penjač, jer bi mu drugi mogao prouzročiti veće probleme. Na prethodno spomenutom dijelu uspona, mjestimično su postavljena gazišta iako ga na njegovom najvećem dijelu treba svladati snagom ruku povlačeći se za sajlu.. To troši dosta snage i treba je pažljivo čuvati, jer je kraj uspona još daleko.
Nakon prethodno opisane dionice, ponovo se ulazi u kompaktniju stijenu u kojoj su postavljena gazišta, tako da to bude najteži detalj uspona. Sajla se križa, s desne strane treba preći na lijevu i nakon tri gazišta opet se vratiti na desnu. Nakon toga dolazi se u blagi prevjesni dio uspona u kojem nedostaje jedno gazište ili hvatište za desnu ruku, koji bi dali malo sigurniji uspon uz labavu sajlu, koja je iza sidrišta nadostavljana, pa se moraju dva puta u metar razlike prebacivati karabineri. S desne strane sajle mala je polica na koju se može nasloniti koljenom, što može izazvati jako nesiguran osjećaj, pogotovo tko nije imao priliku naći se u situaciji da se velika, gotovo vertikalna stijena nalazi iza vas. Prethodno opisani dio uspona ima težinski faktor „D“. Nesreća je u tome što se nalazi gotovo u sredini ferate i ako se zapne na njemu, rješenje je nimalo lak povratak nazad po ferati ili poziv GSS da vas skinu. Ovaj najteži detalj bi svi penjači trebali imati na umu kada krenu uz feratu. Ako nikada prije nisu bili u takvoj situaciji, preporuka je da se odmah odustane.
Kada se prođe prethodno opisana dionica, ferata postaje blaža, prolazi ispod velike stijene lijevo i nema više teških detalja, jedino ima pokoje malo razmaknutije gazište, ali ima prostora u stijeni i dovoljno hvatišta. U zadnjem dijelu uspona, ferata okreće lijevo i nastavlja dalje uz položeniji greben, nakon kojeg se dolazi na malu travnatu policu, na kojoj se može malo opustiti i predahnuti uz uživanje u pogledu na kamenu barijeru.
Nakon blagog grebena dolazi se do adrenalinske poslastice, priječenje ulijevo petnaestak metara, na kojem se doslovno hoda po rubu kamene police, a ispod vas se nalazi ogroman bezdan. Nakon savladane priječnice, dolazi se do kraće vertikale, koja ima široko razmaknuta gazišta, bez dovoljno hvatišta u kamenu, pa ako se uspon obavlja po vlažnoj stijeni i ovaj dio može biti jako zahtjevan i teže savladiv. Po suhoj stijeni malo se lakše savlada tehnikom slobodnog penjanja.
Izlazak iz ferate neopisiv je osjećaj, kada se pogleda unazad na trinaestkilometara dugu kamenu barijeru, a sam pogled na savladani uspon izaziva neopisiv osjećaj i ushit. Nakon dvadesetak metara položenim grebenom staje se na travu i napušta se ovaj adrenalinom nabijeni uspon. Svaka ferata koja u svom jednom dijelu ima težinski faktor „D“ je zahtjevna i ne preporučuje se penjačima bez iskustva. Krušljivo kamenje je dodatni otežavajući faktor koji se nikako ne smije zaboraviti, niti zanemariti. Penjati se treba oprezno, vodeći brigu o drugima ispod vas.
Ocjena ferate je 5 zvjezdica. Još jednom, nije za penjače koji nisu bili na sličnim usponima i bez penjačkog iskustva. Tko je niži rastom, imat će malo više problema, jer ima dosta razmaknutih gazišta. Sajla je na pojedinim mjestima dosta labava, tako da se može dogoditi, ako netko ispred vas previše poteže sajlu, da vi budete izbačeni iz ravnoteže.
planinarenje.h...
#psdBrezovačaHadžići #ferrataSrceVeleža #Velež #planinarskidomBrezovača #srceveleza #srceveleža #mountains #mountainsofbosniaandherzegovina #bosniaandherzegovina #mountaineering

[@branimirsoskic8159]

Dobar opis. Na dva, tri mesta, ferata iz D, prelazi u E,. Duga je i iscrpljujuća, posebno ako se posle nje vraćate nazad do kola oko planine, za šta treba 6 sati. Na feratu nikako sa velikom grupom i nikako sa nespremnim članovima grupe. Bravo za snimke i opis.

[@majemaje1371]

Bravo, dobar opis ferate i veoma bitno da procitaju oni koji bas i nemaju iskustva sa feratom. Nimalo naivno! Istu sam prosao tako da znam ove dionice koje si opisao i skrenuo paznju. Pohvale!

[@GarDilj]

Poštovani, jeste li prolazili kod šumarske kuće kod jezera? Znate li je li ona otvorena kao planinarsko sklonište (za boraviti, prenoćiti)? Unaprijed zahvaljujem.

[@karlavidovic4323]

Postovani, javljam vam se s RTL Televizije kako bih vas zamolila za dozvolu koristenja ovog vaseg videa :) Naravno, potpisali bi vas kao autore! Srdacno, Karla RTL

[@planinarisvihzemalja]

oprostite, tek sam vidio poruku. Naravno, imate dozvolu za korištenje bilo kojeg dijela sa ovog kanala

[@emirovich_]

Zaboravio si druže spomenuti glavnu ličnost u cijeloj priči, Armina Gazića iz Zenice, najboljeg mladog alpinistu, već bivšeg, jer je nažalost tragično stradao.. a vidim postavljaš video nakon njegove smrti, a nisi ga spomenuo, sramotno!

[@MultiPlanina]

Nema u postavljanju ovog filma nikakve "sramote". Armin Gazić, sa svojim velikim planinarskim djelom, nije ničim povrijeđen -- jer djelo ostaje, a spominje li se neko posthumno ili ne jeste sekundarna (manje važna ili nevažna) stvar... Jer djela sve kazuju. Onda bi, po tvome, trebalo spomenuti i sve one koji su otkrivali u alpinističkom smislu ove predjele (vidjeti u vodiču "Velež" D. Ilića) još početkom 1970-ih, pa one koji su prvi (sredinom '70-ih) postavili prvi osig. put, tj. ferratu u ovim stijenama, pa one koji u prvi (krajem 1960-ih) penjali u stijenama Veleža, pa one koji su prvi, kao planinari, hodili ovim predjelima početkom '60-ih... Možda je "sramota" što u BiH više nema alpinističkog kolektiva (tj. kolektiva pravih, potpunih, planinara kakav bijaše AO Sarajevo do sredine '70-ih), nema mladih koji bi preuzeli štafetnu palicu i nastavili veličanstvenu tradiciju bh. vrhunskog planinarstva (kao sportskog i kulturnog pokreta) započetog još 1929. usponom Šefera i Ilića na Romaniji, kasnije usponima i turama jednog Sigmunda, Entrauta... pa generacije iz '50-ih i '60, pa (naše) generacije iz '70-ih, i one iz '80-ih... Naravno, "sramote" nema u moralnom smislu, ali ima, rekao bih, u etičkom -- jer više praktično nema klasičnog alpinizma... a to je kao da više nema klasične (umjetničke) muzike u prilog aktuelne "muzike" (ne radi se o tome šta neko voli ili ne voli, već u objektivnim zakonitostima muzičke umjetnosti!). Planinarski pozdrav!

[@emirovich_]

@@MultiPlanina jaro jesil ti ovo 2 mjeseca pripremo ovaj esej, ne znam šta si ovo napisao? Dok si ti to sastavljo, dobri ljudi napravili bivak na Veležu 'Armin Gazić'. haj vozdra

[@planinarisvihzemalja]

www.sv-mihovil.hr/clanci/feratom-na-botin-(velez)-17-6-2020/374.html