Vera Svoboda i Slavonske lole ~ SPLET SLAVONSKIH PJESAMA

[@janjazaper1929]

Slatka vera i lijepe pjesme

[@ExYumusic]

Hvala za postavljanje! Legendarna Gospođa Vera Svoboda - Šokica od glave do pete!

[@JelenaOsijekHR]

Slažem se da je legendarna i super je pjevala, a da li je Šokica (obzirom na prezime), ne znam. I ja bih po mnogima trebala biti Šokica jer živim u Šokadiji preko 60 godina, ali ja se ne osjećam Šokicom obzirom da sam rođena u Bosni. Imam državljanstvo i tamo i ovdje, ali pojam Šokac, Šokica, mislim da su zaslužili samo oni čiji su svi preci od stoljeća sedmog odavde - iz Šokadije. Evo, ova dječica su sigurno pravi Šokci: kzbin.info/www/bejne/qKu6ZWqtjJeLnpY

[@ExYumusic]

@@JelenaOsijekHR hvala što ste me potakli da malo pročitam biografiju naše Vere Svobode. Kaže kako je otac bio negdje iz Češke, Moravske, a za mamu kaže da je bila folksdojčer.

[@JelenaOsijekHR]

Eto, ja nisam čitala njezinu biografiju, ali prezime Svoboda sigurno nije šokačko. Kao kad bi netko rekao za prezime Menalo ili Bubalo da je šokačko, a znam da ih ima po Slavoniji.

[@dubravkaniksic6572]

​@@JelenaOsijekHRjel dosta samo jedan roditelj ili moraju oboje biti sokci , da bi dobio taj atribut?

[@JelenaOsijekHR]

@@dubravkaniksic6572 Šokac se postaje kroz generacije. Mnoga sela i gradovi po Slavoniji su nastanjena s Bosancima, posebice nakon 2. Svj. rata. Rodile su se već 3 generacije, evo imam u rodbini nećaka koji živi kao Šokac, aktivan je u nekim udrugama, folk skupinama kao Šokac, on je dušom i tijelom Šokac, ali će ga domaći Šokci koji se tako osjećaju preko svojih predaka barem od 2. svj. rata uvijek gledati kao doseljenika i nikada ga neće smatrati svojim. Možda treba proći još nekoliko generacija, potvrditi se iz generacije u generaciju da si zaista Šokac i govorom i srcem i ponašanjem. Ali, uvijek će se naći netko od onih pravih Šokaca koji će pamtiti ili pisati tko je među njima kao oni, a nije njihov. Mi smo u ulici imali doseljenika čak Rusine, Talijane, Nijemce, Dalmatince, Zagorce, Bosance, Ličane, Mađare, Bunjevce i jednu Beograđanku... svi smo se super slagali i poštivali, ali nitko od nas nije nikada rekao "Mi Šokci", nego "Mi Slavonci." Tako su i susjeda Srpkinja i susjedi Talijani i susjedi Kozaci, i susjeda Njemica... svi bili Slavonci jer su bili 2. ili 3. generacija. Sad sam se sjetila majke moje najbolje prijateljice. Njezina mama (dakle baka moje prijateljice) je primila u svoju kuću Cigana. Vjenčali se i štancali djecu... Majka moje prijateljice je sebe smatrala čistom Šokicom i tako su je gledali i ostali Šokci. Govorila je šokački, bila je aktivna u KUD-u kao Šokica, muž joj je bio Šokac i tako je moja prijateljica uvijek za mene bila Šokica, a ja Bosanka iz Slavonije. Moji nećaci su rođeni u Slavoniji, u Šokadiji, ali nikad nitko ih nije gledao kao Šokce. Svi su Bosanci iako mi je jedan nećak voditelj KUD-a, dušom i srcem Šokac, oni ga gledaju kao Bosanca, ali ga istovremeno i cijene zbog ljubavi prema šokačkoj tradiciji. Eto, to je titula koja se teško zaradi, a kad uspiješ postati Šokac u očima svojih sugrađana, svojih suseljana, onda se osjećaš kao da si naslijedio silna bogatstva, trudiš se iz dana u dan potvrditi tu svoju titulu... kao moj nećak! On je Šokac i dušom i tijelom, a ja volim Šokce zato što su takvi kakvi jesu i mislim da bi svaki domoljub trebao biti takav. Ne na riječima i praznim pričama, nego i dušom i srcem i svojom aktivnošću i promocijom šokačkih običaja.