Рет қаралды 18,131
Grijesi nam se nekako čine našima, prirodnima, dijelom našeg srca. Međutim kada im udovoljimo, tada uviđamo da smo obmanjeni te da su to zapravo paraziti koji nam sišu radost. Sjetimo se laži, srdžbe, ogovaranja, bludnosti…
Naprotiv Evanđelje nam se na prvu čini udaljenim od realnog života, gotovo neispunjivim, ali kad po milosti Božjoj npr. oprostimo, ne sudimo drugoga, iskažemo milosrđe, živimo čista srca, trpimo nepravdu moleći za one koji nam je čine, u molitvi priznajemo Bogu istinu da smo slabi i sposobni za svako zlo bez Njegove milosti… tada kao da u našoj nutrini kliknu stvari na svoje mjesto i tako nam sam život govori ''to je to, za sebe si nas Bože stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi''.
Ili slušamo đavla (automatski, na prvu) i ostajemo u tamnici ili slušamo Krista i idemo za njim kroz križ u naš Egzodus - Izlazak. Ili ''umiremo'' izlazeći iz maternice i tako se rađamo, ili iz straha ostajemo unutra i tako nam maternica postaje grob.
To je svagdanja borba i potreban nam je svagdanji egzorcizam. Na kraju videa je prijedlog kratkog egzorcizma s medalje svetog Benedikta koji prema drevnoj melodiji na latinskom pjevaju Harpa Dei.
Evo link na video od Harpa Dei koji možete pustiti i pjevati u teškim trenucima napasti:
• Song of the prayer of ...