Рет қаралды 107,732
● Podržite naš rad: www.paypal.com/paypalme/mtvigman
● Postani PREMIUM član MTV IGMAN: / @mtvigman
● Copyright © All Rights Reserved 2022
U najavi emisije uglavnom napomenem neki događaj iz perioda agresije koji je doživio gost, a koji je na mene ostavio upečatljiv trag. Međutim, ono što je Rezak Hukanović doživio i ispričao u emisiji “Sasvim iskreno” o boravku u logorima “Omarska” i “Manjača”, sve te priče, bez izuzetka, ostavljaju neizbrisiv trag u svakom čovjeku. Opisi tih događaja, emocije, razmišljanja koja ima u tim trenucima sigurno će vas ostaviti tri noći bez čvrstog sna. A u isto vrijeme nećete žaliti i ponovo ćete se vratiti gledanju emisije.
Opisaću dva događaja. Među stražarima u zloglasnoj Omarskoj bio je jedan Rezakov komšija koji je znao donijeti mu ručak od kuće. Naime, pozvao bi telefonom Rezakovu ženu i rekao joj gdje mu je auto, da odnese i ostavi u gepsk šta spremi. I onda bi to donio Rezaku. Jednog dana donio je jedan paradajz za Rezakovog sina, koji je također dugo s njim bio u logoru, dječak od 16 godina. U hangaru je bilo 630 logoraša, svi su željeli da vide i da dodirnu paradajz. 630 ruku dodirnulo je paradajz, nahranilo oči i paradjz se vratio dječaku.
Drugi događaj je kada ih oslobađaju, bilo je to prebacivanje s Manjače u Hrvatsku. Prije prelaska u Hrvatsku autobuse su napustili vojnici iz pratnje. Prešli su u Hrvatsku i na benzinskoj pumpi promjenili autobuse. Iako su bili slobodni, mjeseci provedeni u logoru učinili su svoju. Dok su sjedili u autobusima, još nisu nastavili puta, poželjeli su zapaliti cigaretu. Ali nisu smjeli. Neko je pitao vozača mogu li. Odgovorio je “ljudi, vi str slobodni, radite šta hoćete”. Zapravo su tek tada shvatili da su zaista slobodni ljudi.