Рет қаралды 557
Ez 2,2-5
U one dane:
Uđe u me duh te me podiže na noge
i ja čuh glas onoga koji mi govoraše.
I reče mi:
»Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim,
k narodu odmetničkom što se odvrže od mene.
Oni i oci njihovi bunili su se protiv mene
sve do dana današnjega.
Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca.
Reci im: ’Ovo govori Gospodin Bog!’
I poslušali oni ili ne poslušali - rod su odmetnički -
neka znaju da je prorok među njima.«
Ps 123,1-4
Oči svoje uzdižem k tebi
koji u nebesima prebivaš.
Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara
i oči sluškinje u ruke gospodarice,
tako su oči naše uprte u Gospodina, Boga našega, dok nam se ne smiluje.
Smiluj nam se, Gospodine, smiluj se nama
jer se do grla nasitismo prezira.
Presita nam je duša
podsmijeha obijesnih, poruga oholih.
2Kor 12,7-10
Braćo:
Da se zbog uzvišenosti objavâ ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. Za to sam triput molio Gospodina da odstupi od mene. A on mi reče: »Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.« Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.
Mk 6,1-6
U ono vrijeme:
Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici.
I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi.
I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu:
»Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana?
I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev,
i Josipov, i Judin, i Šimunov?
I nisu li mu sestre ovdje među nama?«
I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše:
»Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju
i među rodbinom i u svom domu.«
I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo,
osim što ozdravi nekoliko nemoćnika
stavivši ruke na njih.
I čudio se njihovoj nevjeri.