Partizani pomagali ustasama iza ledja a oni budale se izvlacile preko ravnice
@Randkor3 сағат бұрын
Za jedan odličan ratni film
@SalkoSalcinovic3 сағат бұрын
Sve ista bagra SF/SN!
@ZoranRistanović-q8z4 сағат бұрын
Koliko su poklali civila ko da neznam istoriju ima nas još srba pretekli smo
@CroRhapsody17 сағат бұрын
@stillz756818 сағат бұрын
ismeta bajramovica !
@СлавашДрагаш22 сағат бұрын
Slava vilama
@urosvelickovic355523 сағат бұрын
Cetnici su se borili.protiv Ustasa, Nemaca, Balista, Partizana. Vraticemo sve sa kamatom.
@tanjakolaric461723 сағат бұрын
Ha, ha, ha! Premalo ste se poklali! Mars na luno ustase in cetniki, pa se tam dokrajcite! Svet bo lepsi!
@atilaahil4897Күн бұрын
Усташе и партизани су напали четнике и народ кои се повлачио.Сви су били против четника као и данас против Срба.Срби уједините се једном и јеботе матер свима.
@dariotodoric9700Күн бұрын
I krivousti partizančuga Tuđman zaustavi 1995 Hv i Hvo 11 km kod Banja Luke.
@elizabetaledencan1319Күн бұрын
Dok sam živa ja ću pjevat i moja djeca i unuci
@stipedomazet8169Күн бұрын
👍🌹🌹🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷
@BorisBrankovic-zy9hkКүн бұрын
Ustaske lazi heroji samo da koljete djecu zene
@MuhamedBecarКүн бұрын
IZDAJICE BOŠNJAKA I BOSNE I HERCEGOVINE KAO DRŽAVE.SRAMITE SE BOŠNJACI.BOSNA UVIJEK SVOJA NIKAD HRVATSKA.ZAPAMTITE.
@MuhamedBecarКүн бұрын
GOVNA USTAŠKA I NDH.SRAM ME JE SVAKOG BOŠNJAKA U NDH.SMRT FAŠIZMU SLOBODA NARODU.ŽIVJELA SLOBODNA BOSNA.⚜️🇧🇦⚜️🇧🇦⚜️🇧🇦⚜️🇧🇦⚜️🇧🇦⚜️🇧🇦✝️☪️☦️
@MuhamedBecarКүн бұрын
DO 1908 g.U BOSNI POSTOJE PO POPISU STANOVNIŠTVA.BOŠNJACI MUSLIMANI,BOŠNJACI KATOLICI,BOŠNJACI PRAVOSLAVCI,I VLASI.BOŠNJANI NAROD OD BANOVINE BOSNE DO AUSTROUGARSKE OKUPACIJE BOSNOM.HRVAT JE UVEZEN POJAM KATOLIKA BOSANSKOG.ŽIVJELA SLOBODNA BOSNA.⚜️🇧🇦⚜️🇧🇦⚜️🇧🇦⚜️🇧🇦⚜️🇧🇦⚜️🇧🇦✝️☪️☦️NAZIV NARODA BOŠNJAK POTIČE OD SREDNJOVJEKOVNOG BOSANSKOG PLEMSTVA ZVANOG,,DOBRI BOŠNJANI,,TO PLEMSTVO IMALO VELIKI UTICAJ NA BIRANJE BOSANSKOG VLADARA,U PARLAMENTU ZVANOM ,,STANAK,,.
@kriegsmaschine4050Күн бұрын
"Pusti neku da izginemo" Neka da izginemo:
@aleksandarbusurelo95292 күн бұрын
😂😂😂😂😂😂😂 uspjesna borba, porazili partizane, došli na Drinu bla bla bls i onda 1945 metla 😂😂😂😂😂😂😂
@lordhumungus13862 күн бұрын
treba napomenut da Crna legija nije imala niti jedan ratni zločin,čak su i komunisti to priznali poslije rata.
@XXX-er2mi2 күн бұрын
Serem vam se na francetica
@robinsoncrusoe11942 күн бұрын
Ne znam sto reci ali ako Papa nije htio primiti hrvate i priznati Hrvatsku 91. Onda je to sve za promatranje
@fiumedugi3 күн бұрын
Rijeka i Istra mjenjane za Bosnu🤔 SF/SN FRANJO TUĐMAN JNA GENARAL I VRLI KOMUNISTA❤
@dejanjovicic15593 күн бұрын
Moj deda ih se narok'o kod Blajburga ne zna im se broja.Ocito je treb'o jace i bolje,jer su ostavili pokolenje koje ih se seca.
@nediljkokoljanin78313 күн бұрын
Dala im je Hrvatska Vojska!
@AhmoHajdarevic3 күн бұрын
Bog Bosna Bosnjaci !!!
@tanjakolaric46173 күн бұрын
Zlocinec, klavec. V peklu se prekopicava skupaj z drugimi ustasi in cetniki.
@samo86383 күн бұрын
Cetnici iz crne gire su napustali crnu giru zbog dominacije partizana .Pave Durisic je dobio garanciju od ustaskih galavesina prolaz za zapad ali ustase nisu imali rec jer nisu ipalli ljudi kao sto nisu nikad jer volivi se vezuju za rogogove covek za jezik alo da rec bez obzira koje i staje ako si dao rec pusti najveceg krvnika ako nisi dao rec ne pustaj ali lad ljudi nenmaju rec onda su to nelhudi takvi su bili ustase lako je pustitu i postaviti zasede i ubijati
@LazarTica-lg6gx3 күн бұрын
Turčin a hrvat kako?
@vladimirpapak41543 күн бұрын
Slaveni ubijaju slavene za tudji racun😢
@vladimirpapak41543 күн бұрын
I to je kao ponos pa to sve je nasa sramota i jednih i drugih i trecih
@kenanlujnovic96424 күн бұрын
SF SN✊
@grgoperko72384 күн бұрын
@CRNA LEGIJA (Hrvati katolici i muslimani zajedno jedan narod ) Crna Legija je bila jedan fenomen u Hrvatskoj povijest. Crna legija, službenog naziva ''Prvi stajaći djelatni sdrug'', bila je pješačka postrojba ''U'' vojnice aktivna za vrijeme Drugog svjetskog rata, u međunarodnoj priznatoj Hrvatskoj Državi, imala je pravo na svoju obranu. Postrojba je bila veličine jedne brigade (ma da bi se mislio da je ih je bilo stotinu tisuća, no bilo je do 5.000 Crnca), a formirana je službeno u rujnu 1941. godine, te je bila sastavljena većinom od Hrvatskih bosanskih muslimana i katolika, koji su pobjegli iz istočne Bosne gdje su četnici i partizani vršili teror nad tim dijelom stanovništva. Kao službeni datum osnivanja, ponekad se uzima 3. rujna 1941. iako je to u suprotnosti s nekim navodima. Prema najnovijim istraživanjima, zapovjedništvo "Istočno-bosanske legije", tj. Skupine ''u'' satnija Sarajevo formirano je 1. srpnja 1941. godine a osnivač te postrojbe bio je satnik Jure Francetić, koji je ujedno bio i povjerenik Glavnog ''U'' stana za Bosnu. No, i dalje je bio glavni zapovjednik Bećir Lokmić, do njegovog pogibije u rujnu 1941, gdje tada u potpunosti preuzima Jure Francetić. Postala je poznata po žestokim borbama protiv četnika i partizana, te svaku bitku su pobijedili, čak su potpuno razbili i uništili Četnički odred u Lijevče Polje. Naziv "Crna legija" je bio nadimak koji je postrojba dobila zbog boje odora koje su njeni vojnici nosili. A to je bila ''igra slučaja'', kada su tražili materijal za novu vojnu formaciju. Ova ''U'' udarna jedinica, koja će kasnije dobiti ime “Crna legija”, nastala je u Sarajevu u travnju 1941. pod nazivom “Sarajevski ''U'' logor”. Jedinicu su postrojili sarajevski studenti Jozo Zubić, Drago Jilek i Bećir Lokmić. Jedinica se sastojala od svega 12 dragovoljaca. Osim trojice osnivača, jedinici je pristupila još devetorica sarajevskih mladića studenata: Srećko Rover, Leonard Telegy, Zvonimir Seleš, Stanko Seleš, Braco Juratović, Miro Mak, Ante Ljubić, te braća Pavao i Zvonimir Buljan. Za zapovjednika izabran je ''U'' logornik Sarajeva Bećir Lokmić, a zadatak joj je bio čuvati javne objekte od četničke sabotaže i vršenje stražarske službe. Uslijed četničkih pobuna u široj okolici Sarajeva ova jedinica se ubrzo povećala na 100 dragovoljaca. Vatreno krštenje dobila je u srpnju 1941. na željezničkoj postaji na Palama, 15 km istočno od Sarajeva, gdje je branila sarajevski vodovod od četničkih napadaja. Nakon toga jedinica vodi borbe u okolici Sarajeva, pod Igmanom, Trebevićem i na Romaniji. U kolovozu 1941., dio jedinice, 64 momka, od kojih 53 Sarajlije i 11 Travničana, odlaze po nalogu Jure Francetića, tada povjerenika Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost Sarajeva, u istočnu Hercegovinu radi sudjelovanja u borbama protiv pobunjenih četnika. Među ostalim, u toj skupini nalaze se Jilek,Telegy, Rover i Ivica Kolanović. Prebačeni su samovozima preko Mostara i Nevesinja do Gacka.U tom prostoru imali su okršaje s četnicima kod Avtovca, a zatim kod obližnjeg Stepena. Naoružanje im je bilo: puške, ručne granate i 2 strojnice marke Zbrojovka. Bili su obučeni u hlače i košulje maslinaste boje, a na glavi su imali taborske kapice. U rujnu 1941. 70 pripadnika sarajevskog ''U'' logora sudjeluje u borbama protiv četnika za oslobođenje željezničke pruge na dionici Maglaj - Trbuk - Doboj. Tom prilikom u borbi pogiba zapovjednik jedinice Bećir Lokmić. Poslije pogibije Bećira Lokmića zapovjedništvo postrojbe preuzima povjerenik za Sarajevo ''U'' satnik Jure Francetić. U listopadu 1941. Francetić se odlučuje na postrojenje prve pukovnije ''U'' vojnice u Sarajevu. Kao osnovu uzima već postojeću sarajevsku postrojbu, koja se povećava na stališ od 400 momaka i tvori 4 satnije prve bojne. Pripadnici bojne bili su obučeni u odore raznog kroja i boje. U to vrijeme otkrivena je u Sarajevu u skladištu bogoslovije veća količina sukna crne boje namijenjenog za fratarske habite, iako ne po boji ali po kakvoći prikladne i za vojničke odore, pa se braća Pavao i Zvonimir Buljan odlučuju dati si skrojiti odore od toga crnoga sukna. Vidjevši kako im lijepo stoje i drugi momci su počeli od toga sukna naručivati odore. Kako su svima lijepo pristajale narod ih je iz milja počeo zvati “Crncima”. Već tijekom studenog cijela je prva bojna bila obučena u crne odore. Eto, tako je nastala legendarna Crna legija. Smještena u vojarnici na Koševu, podvrgnuta vojnoj stezi, Prva bojna bila je toga mjeseca osposobljena da kao jaka udarna jedinica uzme učešća u borbama. Tako ona, pod zapovjedništvom Francetića, uz tri domobranske i četiri ''u'' bojne, sudjeluje početkom prosinca u borbama za rasterećenje i čišćenje željezničke pruge između Maglaja i Doboja, često napadane od četnika i partizana smještenih na planini Ozrenu. Njen nastup u tim borbama, sada pod imenom Crne legije, te udio u čišćenju pruge od Maglaja do Brodarića, ističe general Dragojlov u svojoj raspravi pisanoj za švicarski stručni list “Militär Zeitschrift”. Odatle je bojna pozvana u Sarajevo te je dobila zadatak da izvrši pothvat protiv četnika u pravcu Trnova i Kalinovika, koji je uspješno izvršila. Tijekom prosinca 1941. postrojena je i Druga bojna čime je Crna legija dosegla stališ od 800 momaka. Zapovjednici satnija su: Jozo Mamić, Ivan Devčić, Jozo Dadić, Juko Galić, Zvonko Tonogal, Pavao Buljan i Halid Voloder. Kako je prvotno planirano da najveća postrojba u ''U'' vojnici bude satnija, isprva je ono što će poslije postati poznato kao Crna legija bilo borbena grupa nekoliko satnija. Prvi službeni naziv bio je Grupa satnija - Sarajevo, ali je korišten i neslužbeni naziv Istočno-bosanska legija. Kasnije je po zapovjedniku uveden naziv Bojna grupa Jure Francetića. U grupi su bile sljedeće postrojbe: • Stožerna satnija Sarajevo • Samovozna satnija Kasindol • Strojopuščana satnija Sarajevo • 6. streljačka satnija, Boljanić • 20. streljačka satnija, Bosansko Petrovo Selo • 23. satnija, Karanovac • 24. satnija, Tuzla, (kasnije Gračanica) • 25. satnija, Sočkovac • Topnička bitnica, Gračanica • 32. streljačka satnija, Zenica (kasnije Vlasenica) • 33. pohodna satnija, Sarajevo • 34. pohodna satnija, Zvornik • 35. pohodna satnija, Skelani • 36. pohodna satnija, Sarajevo • 39. streljačka satnija, Sokolac • 40. streljačka satnija, Konjic • 41. streljačka satnija, Kasindol Nakon stvaranja Hrvatske Države, u istočnoj Bosni, buknuo je partizansko-četnički ustanak protiv vlasti Hrvatske, jer su htjeli da srbi budu gospodari a ne Hrvate u Hrvatskoj zemlji. Naročito su se četničke jedinice isticale u zločinima nad muslimanskim stanovništvom. Četnici su planirali istrijebiti muslimane kako bi taj etnički očišćen teritorij kasnije bio pripojen zamišljenoj "Velikoj Srbiji". Nakon četničkih pokolja i terora u Foči i okolnim muslimanskim selima, mnogo izbjeglica iz tih krajeva, pristiglih u Sarajevo i željnih osvete, Francetić uključuje u svoju postrojbu te ustrojavajući i III. bojnu zajedno s Rafaelom Bobanom osniva Crnu legiju kao pukovnijsku ustašku formaciju. Taj nadimak postrojba dobiva po crnoj odori, jer sukna druge boje, odnosno svjetlo-zelene koja je bila propisana za odore Ustaške vojnice, tada u skladištima nije bilo. Crna legija je bila dobro opremljena, naoružana i pokretna, a izobraženi centar joj je bio na Koševu u Sarajevu. U početku je brojila 800 do 1200 ljudi da bi kasnije dosegla brojku od 1500 ljudi od kojih su ustrojene tri bojne. Početkom 1942. bila je opskrbljena kamionima, motociklima, s nekoliko tenkova i baterijom brdskog topništva. O uspješnim borbama koje je ta elitna ''u'' postrojba vodila po raznim krajevima Bosne, a u početku i Hercegovine (poslije su nakon reokupacije demilitarizirane zone Talijani zabranili ustrojavanje i djelovanje ''u'' postrojbi na tom području), svjedoče mnoga vojnička odličja dodijeljena njenim pripadnicima. Vojnički red "Željeznog trolista s hrastovim grančicama" bio je dodijeljen pričuvnom ''u'' natporučniku (kasnije pukovniku) Franji Sudaru "za hrabro vođenje I. bojne Crne legije u istočnoj Bosni od svibnja 1941., te u ostalim borbama kao zapovjedniku posade Nevesinja i kod Han Pieska". U prvim mjesecima 1942. Crna legija je uništila nekoliko tisuća četnika koji su palili i pljačkali istočnom Bosnom. Vodila je i mnogo uspješnih borbi s partizanskim jedinicama 1942. u zapadnoj Bosni kada su dvije bojne Crne legije pod zapovjedništvom Rafaela Bobana obranile Kupres od nekoliko partizanskih brigada. Kako je Crna legija pobjeđivala, tako su i Jure Francetić i Rafael Boban dobivali veće činove . IZVOR: Dragovoljac - Zvonimir R. Došen Bog i Hrvati , Alaha i muslimani. Za Dom, Spremni !
@grgoperko72384 күн бұрын
@CRNA LEGIJA (Hrvati katolici i muslimani zajedno jedan narod ) Crna Legija je bila jedan fenomen u Hrvatskoj povijest. Crna legija, službenog naziva ''Prvi stajaći djelatni sdrug'', bila je pješačka postrojba ''U'' vojnice aktivna za vrijeme Drugog svjetskog rata, u međunarodnoj priznatoj Hrvatskoj Državi, imala je pravo na svoju obranu. Postrojba je bila veličine jedne brigade (ma da bi se mislio da je ih je bilo stotinu tisuća, no bilo je do 5.000 Crnca), a formirana je službeno u rujnu 1941. godine, te je bila sastavljena većinom od Hrvatskih bosanskih muslimana i katolika, koji su pobjegli iz istočne Bosne gdje su četnici i partizani vršili teror nad tim dijelom stanovništva. Kao službeni datum osnivanja, ponekad se uzima 3. rujna 1941. iako je to u suprotnosti s nekim navodima. Prema najnovijim istraživanjima, zapovjedništvo "Istočno-bosanske legije", tj. Skupine ''u'' satnija Sarajevo formirano je 1. srpnja 1941. godine a osnivač te postrojbe bio je satnik Jure Francetić, koji je ujedno bio i povjerenik Glavnog ''U'' stana za Bosnu. No, i dalje je bio glavni zapovjednik Bećir Lokmić, do njegovog pogibije u rujnu 1941, gdje tada u potpunosti preuzima Jure Francetić. Postala je poznata po žestokim borbama protiv četnika i partizana, te svaku bitku su pobijedili, čak su potpuno razbili i uništili Četnički odred u Lijevče Polje. Naziv "Crna legija" je bio nadimak koji je postrojba dobila zbog boje odora koje su njeni vojnici nosili. A to je bila ''igra slučaja'', kada su tražili materijal za novu vojnu formaciju. Ova ''U'' udarna jedinica, koja će kasnije dobiti ime “Crna legija”, nastala je u Sarajevu u travnju 1941. pod nazivom “Sarajevski ''U'' logor”. Jedinicu su postrojili sarajevski studenti Jozo Zubić, Drago Jilek i Bećir Lokmić. Jedinica se sastojala od svega 12 dragovoljaca. Osim trojice osnivača, jedinici je pristupila još devetorica sarajevskih mladića studenata: Srećko Rover, Leonard Telegy, Zvonimir Seleš, Stanko Seleš, Braco Juratović, Miro Mak, Ante Ljubić, te braća Pavao i Zvonimir Buljan. Za zapovjednika izabran je ''U'' logornik Sarajeva Bećir Lokmić, a zadatak joj je bio čuvati javne objekte od četničke sabotaže i vršenje stražarske službe. Uslijed četničkih pobuna u široj okolici Sarajeva ova jedinica se ubrzo povećala na 100 dragovoljaca. Vatreno krštenje dobila je u srpnju 1941. na željezničkoj postaji na Palama, 15 km istočno od Sarajeva, gdje je branila sarajevski vodovod od četničkih napadaja. Nakon toga jedinica vodi borbe u okolici Sarajeva, pod Igmanom, Trebevićem i na Romaniji. U kolovozu 1941., dio jedinice, 64 momka, od kojih 53 Sarajlije i 11 Travničana, odlaze po nalogu Jure Francetića, tada povjerenika Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost Sarajeva, u istočnu Hercegovinu radi sudjelovanja u borbama protiv pobunjenih četnika. Među ostalim, u toj skupini nalaze se Jilek,Telegy, Rover i Ivica Kolanović. Prebačeni su samovozima preko Mostara i Nevesinja do Gacka.U tom prostoru imali su okršaje s četnicima kod Avtovca, a zatim kod obližnjeg Stepena. Naoružanje im je bilo: puške, ručne granate i 2 strojnice marke Zbrojovka. Bili su obučeni u hlače i košulje maslinaste boje, a na glavi su imali taborske kapice. U rujnu 1941. 70 pripadnika sarajevskog ''U'' logora sudjeluje u borbama protiv četnika za oslobođenje željezničke pruge na dionici Maglaj - Trbuk - Doboj. Tom prilikom u borbi pogiba zapovjednik jedinice Bećir Lokmić. Poslije pogibije Bećira Lokmića zapovjedništvo postrojbe preuzima povjerenik za Sarajevo ''U'' satnik Jure Francetić. U listopadu 1941. Francetić se odlučuje na postrojenje prve pukovnije ''U'' vojnice u Sarajevu. Kao osnovu uzima već postojeću sarajevsku postrojbu, koja se povećava na stališ od 400 momaka i tvori 4 satnije prve bojne. Pripadnici bojne bili su obučeni u odore raznog kroja i boje. U to vrijeme otkrivena je u Sarajevu u skladištu bogoslovije veća količina sukna crne boje namijenjenog za fratarske habite, iako ne po boji ali po kakvoći prikladne i za vojničke odore, pa se braća Pavao i Zvonimir Buljan odlučuju dati si skrojiti odore od toga crnoga sukna. Vidjevši kako im lijepo stoje i drugi momci su počeli od toga sukna naručivati odore. Kako su svima lijepo pristajale narod ih je iz milja počeo zvati “Crncima”. Već tijekom studenog cijela je prva bojna bila obučena u crne odore. Eto, tako je nastala legendarna Crna legija. Smještena u vojarnici na Koševu, podvrgnuta vojnoj stezi, Prva bojna bila je toga mjeseca osposobljena da kao jaka udarna jedinica uzme učešća u borbama. Tako ona, pod zapovjedništvom Francetića, uz tri domobranske i četiri ''u'' bojne, sudjeluje početkom prosinca u borbama za rasterećenje i čišćenje željezničke pruge između Maglaja i Doboja, često napadane od četnika i partizana smještenih na planini Ozrenu. Njen nastup u tim borbama, sada pod imenom Crne legije, te udio u čišćenju pruge od Maglaja do Brodarića, ističe general Dragojlov u svojoj raspravi pisanoj za švicarski stručni list “Militär Zeitschrift”. Odatle je bojna pozvana u Sarajevo te je dobila zadatak da izvrši pothvat protiv četnika u pravcu Trnova i Kalinovika, koji je uspješno izvršila. Tijekom prosinca 1941. postrojena je i Druga bojna čime je Crna legija dosegla stališ od 800 momaka. Zapovjednici satnija su: Jozo Mamić, Ivan Devčić, Jozo Dadić, Juko Galić, Zvonko Tonogal, Pavao Buljan i Halid Voloder. Kako je prvotno planirano da najveća postrojba u ''U'' vojnici bude satnija, isprva je ono što će poslije postati poznato kao Crna legija bilo borbena grupa nekoliko satnija. Prvi službeni naziv bio je Grupa satnija - Sarajevo, ali je korišten i neslužbeni naziv Istočno-bosanska legija. Kasnije je po zapovjedniku uveden naziv Bojna grupa Jure Francetića. U grupi su bile sljedeće postrojbe: • Stožerna satnija Sarajevo • Samovozna satnija Kasindol • Strojopuščana satnija Sarajevo • 6. streljačka satnija, Boljanić • 20. streljačka satnija, Bosansko Petrovo Selo • 23. satnija, Karanovac • 24. satnija, Tuzla, (kasnije Gračanica) • 25. satnija, Sočkovac • Topnička bitnica, Gračanica • 32. streljačka satnija, Zenica (kasnije Vlasenica) • 33. pohodna satnija, Sarajevo • 34. pohodna satnija, Zvornik • 35. pohodna satnija, Skelani • 36. pohodna satnija, Sarajevo • 39. streljačka satnija, Sokolac • 40. streljačka satnija, Konjic • 41. streljačka satnija, Kasindol Nakon stvaranja Hrvatske Države, u istočnoj Bosni, buknuo je partizansko-četnički ustanak protiv vlasti Hrvatske, jer su htjeli da srbi budu gospodari a ne Hrvate u Hrvatskoj zemlji. Naročito su se četničke jedinice isticale u zločinima nad muslimanskim stanovništvom. Četnici su planirali istrijebiti muslimane kako bi taj etnički očišćen teritorij kasnije bio pripojen zamišljenoj "Velikoj Srbiji". Nakon četničkih pokolja i terora u Foči i okolnim muslimanskim selima, mnogo izbjeglica iz tih krajeva, pristiglih u Sarajevo i željnih osvete, Francetić uključuje u svoju postrojbu te ustrojavajući i III. bojnu zajedno s Rafaelom Bobanom osniva Crnu legiju kao pukovnijsku ustašku formaciju. Taj nadimak postrojba dobiva po crnoj odori, jer sukna druge boje, odnosno svjetlo-zelene koja je bila propisana za odore Ustaške vojnice, tada u skladištima nije bilo. Crna legija je bila dobro opremljena, naoružana i pokretna, a izobraženi centar joj je bio na Koševu u Sarajevu. U početku je brojila 800 do 1200 ljudi da bi kasnije dosegla brojku od 1500 ljudi od kojih su ustrojene tri bojne. Početkom 1942. bila je opskrbljena kamionima, motociklima, s nekoliko tenkova i baterijom brdskog topništva. O uspješnim borbama koje je ta elitna ''u'' postrojba vodila po raznim krajevima Bosne, a u početku i Hercegovine (poslije su nakon reokupacije demilitarizirane zone Talijani zabranili ustrojavanje i djelovanje ''u'' postrojbi na tom području), svjedoče mnoga vojnička odličja dodijeljena njenim pripadnicima. Vojnički red "Željeznog trolista s hrastovim grančicama" bio je dodijeljen pričuvnom ''u'' natporučniku (kasnije pukovniku) Franji Sudaru "za hrabro vođenje I. bojne Crne legije u istočnoj Bosni od svibnja 1941., te u ostalim borbama kao zapovjedniku posade Nevesinja i kod Han Pieska". U prvim mjesecima 1942. Crna legija je uništila nekoliko tisuća četnika koji su palili i pljačkali istočnom Bosnom. Vodila je i mnogo uspješnih borbi s partizanskim jedinicama 1942. u zapadnoj Bosni kada su dvije bojne Crne legije pod zapovjedništvom Rafaela Bobana obranile Kupres od nekoliko partizanskih brigada. Kako je Crna legija pobjeđivala, tako su i Jure Francetić i Rafael Boban dobivali veće činove . IZVOR: Dragovoljac - Zvonimir R. Došen Bog i Hrvati , Alaha i muslimani. Za Dom, Spremni !
@DavorHetler4 күн бұрын
Kako to,pa ustaše i četnici su oduvijek bili braća po bolesnoj ideologiji i po zločinima prema civilima,nisu se borili protiv niti jedne vojske,samo protiv civila,žena i djece .
@БраниславПавловић4 күн бұрын
Нацистичка ревизија историје измишљеног ватиканског народа
@goranm70704 күн бұрын
I onda dođe TITO i potamani vas ko muve govnare!
@drazensavic69674 күн бұрын
BLAGOJE JOVOVIĆ VJEČNA MU SLAVA I HVALA. SMRT FAŠIZMU
@viktornovotni81275 күн бұрын
🖤
@jocapetrovic34965 күн бұрын
A sto se pizde nisu borile 45-te nego se predali?Bilo ih je malo jeli tako?Samo 50-ak hiljada pizdi.Sprdnja,razbjezali se pred crvenima a vi mladji pred cetnicima 91-ve a ovamo se kurcite sa nekim traktorima i sl?Pa vi ste na traktorima bjezali 91-ve iz pola lijepe svoje domovine hahahaha evo ja sam iz Gline a vi recite da li lazem nesto?Veliki broj traktora ste ostavili u miraz a bjezali pjeske i na biciklama i da li je moguce da ste imali toliki strah hahahaha a za traktore vekiko HVALA.😂😂😂
@bzdonjigrad57365 күн бұрын
ZA DOM SPREMNI
@FuadŠehić-f4n5 күн бұрын
Steta zbog zadnjeg rata i narusavnja odnosa ali mi sada moramo to popraviti i zaboraviti male nesuglasice tokom 90 bez jakih Muslimana nema ni jakih Hrvata i obrnuto!
@GoranRadojicic-q8p5 күн бұрын
Kurca baka večeras tako Ija raznih Tajsona
@milepocrn30915 күн бұрын
MOJ LIČAN SE NIJE BORIO ZA TUNE I NAFTU ITD. ON JE VITEZ KOJI SE BORIO ZA HRVATSKU❤.
@romanolivaja.215 күн бұрын
USTASA SAM MOJA MAJKO MILA HVALA TEBI STO SI ME RODILA
@kresislavkresic5235 күн бұрын
Ja proričem svima da će, kad okopni trenutni utjecaj Izetbegovićevih jugoslavena, Bosna sama htjeti s Hrvatskom biti u zajednici. Možda ne puno iza naših života.
@ZlatkoNezic-s1p6 күн бұрын
Ćast i Slava svim Hrvatskim Vojskama, ZDS❤
@grgoperko72386 күн бұрын
@CRNA LEGIJA Crna Legija je bila jedan fenomen u Hrvatskoj povijest. Crna legija, službenog naziva ''Prvi stajaći djelatni sdrug'', bila je pješačka postrojba ''U'' vojnice aktivna za vrijeme Drugog svjetskog rata, u međunarodnoj priznatoj Hrvatskoj Državi, imala je pravo na svoju obranu. Postrojba je bila veličine jedne brigade (ma da bi se mislio da je ih je bilo stotinu tisuća, no bilo je do 5.000 Crnca), a formirana je službeno u rujnu 1941. godine, te je bila sastavljena većinom od Hrvatskih bosanskih muslimana i katolika, koji su pobjegli iz istočne Bosne gdje su četnici i partizani vršili teror nad tim dijelom stanovništva. Kao službeni datum osnivanja, ponekad se uzima 3. rujna 1941. iako je to u suprotnosti s nekim navodima. Prema najnovijim istraživanjima, zapovjedništvo "Istočno-bosanske legije", tj. Skupine ''u'' satnija Sarajevo formirano je 1. srpnja 1941. godine a osnivač te postrojbe bio je satnik Jure Francetić, koji je ujedno bio i povjerenik Glavnog ''U'' stana za Bosnu. No, i dalje je bio glavni zapovjednik Bećir Lokmić, do njegovog pogibije u rujnu 1941, gdje tada u potpunosti preuzima Jure Francetić. Postala je poznata po žestokim borbama protiv četnika i partizana, te svaku bitku su pobijedili, čak su potpuno razbili i uništili Četnički odred u Lijevče Polje. Naziv "Crna legija" je bio nadimak koji je postrojba dobila zbog boje odora koje su njeni vojnici nosili. A to je bila ''igra slučaja'', kada su tražili materijal za novu vojnu formaciju. Ova ''U'' udarna jedinica, koja će kasnije dobiti ime “Crna legija”, nastala je u Sarajevu u travnju 1941. pod nazivom “Sarajevski ''U'' logor”. Jedinicu su postrojili sarajevski studenti Jozo Zubić, Drago Jilek i Bećir Lokmić. Jedinica se sastojala od svega 12 dragovoljaca. Osim trojice osnivača, jedinici je pristupila još devetorica sarajevskih mladića studenata: Srećko Rover, Leonard Telegy, Zvonimir Seleš, Stanko Seleš, Braco Juratović, Miro Mak, Ante Ljubić, te braća Pavao i Zvonimir Buljan. Za zapovjednika izabran je ''U'' logornik Sarajeva Bećir Lokmić, a zadatak joj je bio čuvati javne objekte od četničke sabotaže i vršenje stražarske službe. Uslijed četničkih pobuna u široj okolici Sarajeva ova jedinica se ubrzo povećala na 100 dragovoljaca. Vatreno krštenje dobila je u srpnju 1941. na željezničkoj postaji na Palama, 15 km istočno od Sarajeva, gdje je branila sarajevski vodovod od četničkih napadaja. Nakon toga jedinica vodi borbe u okolici Sarajeva, pod Igmanom, Trebevićem i na Romaniji. U kolovozu 1941., dio jedinice, 64 momka, od kojih 53 Sarajlije i 11 Travničana, odlaze po nalogu Jure Francetića, tada povjerenika Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost Sarajeva, u istočnu Hercegovinu radi sudjelovanja u borbama protiv pobunjenih četnika. Među ostalim, u toj skupini nalaze se Jilek,Telegy, Rover i Ivica Kolanović. Prebačeni su samovozima preko Mostara i Nevesinja do Gacka.U tom prostoru imali su okršaje s četnicima kod Avtovca, a zatim kod obližnjeg Stepena. Naoružanje im je bilo: puške, ručne granate i 2 strojnice marke Zbrojovka. Bili su obučeni u hlače i košulje maslinaste boje, a na glavi su imali taborske kapice. U rujnu 1941. 70 pripadnika sarajevskog ''U'' logora sudjeluje u borbama protiv četnika za oslobođenje željezničke pruge na dionici Maglaj - Trbuk - Doboj. Tom prilikom u borbi pogiba zapovjednik jedinice Bećir Lokmić. Poslije pogibije Bećira Lokmića zapovjedništvo postrojbe preuzima povjerenik za Sarajevo ''U'' satnik Jure Francetić. U listopadu 1941. Francetić se odlučuje na postrojenje prve pukovnije ''U'' vojnice u Sarajevu. Kao osnovu uzima već postojeću sarajevsku postrojbu, koja se povećava na stališ od 400 momaka i tvori 4 satnije prve bojne. Pripadnici bojne bili su obučeni u odore raznog kroja i boje. U to vrijeme otkrivena je u Sarajevu u skladištu bogoslovije veća količina sukna crne boje namijenjenog za fratarske habite, iako ne po boji ali po kakvoći prikladne i za vojničke odore, pa se braća Pavao i Zvonimir Buljan odlučuju dati si skrojiti odore od toga crnoga sukna. Vidjevši kako im lijepo stoje i drugi momci su počeli od toga sukna naručivati odore. Kako su svima lijepo pristajale narod ih je iz milja počeo zvati “Crncima”. Već tijekom studenog cijela je prva bojna bila obučena u crne odore. Eto, tako je nastala legendarna Crna legija. Smještena u vojarnici na Koševu, podvrgnuta vojnoj stezi, Prva bojna bila je toga mjeseca osposobljena da kao jaka udarna jedinica uzme učešća u borbama. Tako ona, pod zapovjedništvom Francetića, uz tri domobranske i četiri ''u'' bojne, sudjeluje početkom prosinca u borbama za rasterećenje i čišćenje željezničke pruge između Maglaja i Doboja, često napadane od četnika i partizana smještenih na planini Ozrenu. Njen nastup u tim borbama, sada pod imenom Crne legije, te udio u čišćenju pruge od Maglaja do Brodarića, ističe general Dragojlov u svojoj raspravi pisanoj za švicarski stručni list “Militär Zeitschrift”. Odatle je bojna pozvana u Sarajevo te je dobila zadatak da izvrši pothvat protiv četnika u pravcu Trnova i Kalinovika, koji je uspješno izvršila. Tijekom prosinca 1941. postrojena je i Druga bojna čime je Crna legija dosegla stališ od 800 momaka. Zapovjednici satnija su: Jozo Mamić, Ivan Devčić, Jozo Dadić, Juko Galić, Zvonko Tonogal, Pavao Buljan i Halid Voloder. Kako je prvotno planirano da najveća postrojba u ''U'' vojnici bude satnija, isprva je ono što će poslije postati poznato kao Crna legija bilo borbena grupa nekoliko satnija. Prvi službeni naziv bio je Grupa satnija - Sarajevo, ali je korišten i neslužbeni naziv Istočno-bosanska legija. Kasnije je po zapovjedniku uveden naziv Bojna grupa Jure Francetića. U grupi su bile sljedeće postrojbe: • Stožerna satnija Sarajevo • Samovozna satnija Kasindol • Strojopuščana satnija Sarajevo • 6. streljačka satnija, Boljanić • 20. streljačka satnija, Bosansko Petrovo Selo • 23. satnija, Karanovac • 24. satnija, Tuzla, (kasnije Gračanica) • 25. satnija, Sočkovac • Topnička bitnica, Gračanica • 32. streljačka satnija, Zenica (kasnije Vlasenica) • 33. pohodna satnija, Sarajevo • 34. pohodna satnija, Zvornik • 35. pohodna satnija, Skelani • 36. pohodna satnija, Sarajevo • 39. streljačka satnija, Sokolac • 40. streljačka satnija, Konjic • 41. streljačka satnija, Kasindol Nakon stvaranja Hrvatske Države, u istočnoj Bosni, buknuo je partizansko-četnički ustanak protiv vlasti Hrvatske, jer su htjeli da srbi budu gospodari a ne Hrvate u Hrvatskoj zemlji. Naročito su se četničke jedinice isticale u zločinima nad muslimanskim stanovništvom. Četnici su planirali istrijebiti muslimane kako bi taj etnički očišćen teritorij kasnije bio pripojen zamišljenoj "Velikoj Srbiji". Nakon četničkih pokolja i terora u Foči i okolnim muslimanskim selima, mnogo izbjeglica iz tih krajeva, pristiglih u Sarajevo i željnih osvete, Francetić uključuje u svoju postrojbu te ustrojavajući i III. bojnu zajedno s Rafaelom Bobanom osniva Crnu legiju kao pukovnijsku ustašku formaciju. Taj nadimak postrojba dobiva po crnoj odori, jer sukna druge boje, odnosno svjetlo-zelene koja je bila propisana za odore Ustaške vojnice, tada u skladištima nije bilo. Crna legija je bila dobro opremljena, naoružana i pokretna, a izobraženi centar joj je bio na Koševu u Sarajevu. U početku je brojila 800 do 1200 ljudi da bi kasnije dosegla brojku od 1500 ljudi od kojih su ustrojene tri bojne. Početkom 1942. bila je opskrbljena kamionima, motociklima, s nekoliko tenkova i baterijom brdskog topništva. O uspješnim borbama koje je ta elitna ''u'' postrojba vodila po raznim krajevima Bosne, a u početku i Hercegovine (poslije su nakon reokupacije demilitarizirane zone Talijani zabranili ustrojavanje i djelovanje ''u'' postrojbi na tom području), svjedoče mnoga vojnička odličja dodijeljena njenim pripadnicima. Vojnički red "Željeznog trolista s hrastovim grančicama" bio je dodijeljen pričuvnom ''u'' natporučniku (kasnije pukovniku) Franji Sudaru "za hrabro vođenje I. bojne Crne legije u istočnoj Bosni od svibnja 1941., te u ostalim borbama kao zapovjedniku posade Nevesinja i kod Han Pieska". U prvim mjesecima 1942. Crna legija je uništila nekoliko tisuća četnika koji su palili i pljačkali istočnom Bosnom. Vodila je i mnogo uspješnih borbi s partizanskim jedinicama 1942. u zapadnoj Bosni kada su dvije bojne Crne legije pod zapovjedništvom Rafaela Bobana obranile Kupres od nekoliko partizanskih brigada. Kako je Crna legija pobjeđivala, tako su i Jure Francetić i Rafael Boban dobivali veće činove . Bog i Hrvati, Alah i musliani . Za Dom,Spremni !