Рет қаралды 3,492
Alojzije Stepinac NIJE svetac u Hrvata.
1. Alojzije Viktor Stepinac se nakon služenja u Austro-ugarskoj vojsci dobrovoljno priključio Jugoslavenskoj legiji koja je bila srpska vojna jedinica. Ostatak Prvog svijetskog rata borio se protiv hrvatske vojske i bio dobrovoljac na Solunskom frontu. U srpskoj vojsci dobija razna vojna odlikovana: prvo dobija čin potporučnika pa kasnije rezervnog poručnika. Tek 1919. se vratio kući jer je sa Srbima sudjelovao u daljnjim borbama protiv Albanaca koje su trajale i nakon završetka Prvog svijetskog rata.
2. Stepinac nije imao dovoljno godina da postane biskup to jest nije imao takozvanu "kanonsku dob", ali Vatikan ipak odobrava njegovu titulu jer ga je predložio Aleksandar Karađorđević, pošto je bio solunski dobrovoljac. Isto je tako kasnije postavljen ban Šubašić na čelo Banovine Hrvatske u Kraljevini Jugoslaviji jer je bio solunski dobrovoljac. Stepinac u toj državi ne samo da nije pisnuo protiv vlasti u Beogradu nego je blagoslovljao sve što je Karađorđević izgradio po Zagrebu te se s njime nekoliko puta sastajao.
3. Alojzije Stepinac bio je član masonskog reda zvanog "Družba hrvatskog zmaja" i imao je svoje zmajsko ime "Zmaj od Bakačeve kule". U katedrali u Zagrebu gdje se nalazi Stepinčev grob kada se pogleda gore lijevo može se vidjeti simbol lubanja i kostiju (skull and bones) koji je simbol prepoznavanja među masonima koje je uspostavio mason 33. stupnja Albert Pike.
4. Stepinac je proslavio zajedno sa Bakarićem dolazak partizanske vojske u Zagreb nakon pokolja hrvatske vojske na Bleiburgu.
5. Stepinac je dok je bio u pritvoru imao poseban tretman i bio potpuno odvojen od svih ostalih zatvorenika, čak je imao i posebne šetnje, a kasnije kad biva osuđen dobija "stravičnu" kaznu koja je bila kućni pritvor u vili u Krašiću sa poslugom i sluškinjama. Kasnije kada umre nastaje mit kako su ga partizani potajno trovali, kao da partizani ne mogu otvoreno ubiti Stepinca ako žele kao što su to napravili sa svima ostalima nego Stepinca moraju potajno trovati u vili sa sluškinjama.
Stepinčevo mučeništvo ne postoji, niti u prvoj niti u drugoj Jugoslaviji, Stepinac nije ništa napravio za dobrobit hrvatskog naroda, bio je član hrvatskog masonskog reda i dobrovoljno se borio za Srbe u prvom svijetkom ratu te kasnije proslavio ulazak partizana u Zagreb. Jedino zašto je Stepinac poslužio je da preko monitranog sudskog procesa i smiješne kazne koju je dobio približi Hrvate Vatikanu, pa je zato Tito od Pape za nagradu 72. bio odlikovan titulom počasnog kanonika crkve svetog Jeronima u Rimu.
Pouka priče:
Nebitno koliko si veliki izdajnik, nebitno je koliko puta si otvoreno bio za okupatora Hrvatske i s njime se sastajao i blagoslivljao što sagradi, nebitno čak i ako si pucao na Hrvate, nebitno ako si nakon svega toga još i dočekao najveće krvnike hrvatskog naroda kao osloboditelje, pa i ako si bio mason, ma i ako ti se mučeništvo svodi na boravak u vili sa poslugom i sluškinjama, nebitno, ništa od toga te ne spriječava da budeš svetac u Hrvata, ako naravno, imaš dovoljno dugu mantiju.