Prekrasno👍👏🙏

Nitko se ne može spasiti (opravdati) držanjem Deset Božjih zapovijedi. Treba odbaciti svaki pokušaj pribavljanja dodatne pomoći za spasenje (opravdanje) - bilo držanjem Deset Božjih zapovijedi, uključujući i zapovijed o danu od odmora - suboti - ili nedjelji, za one koji poštuju nedjelju - bilo držanjem određenih blagdana ili uredbi o hrani i piću, ili bilo kakvih vjerskih običaja i uredbi, jer bi se time poricala Kristova dostatnost. U tom smislu Apostol Pavao promicanje bilo kakvih uredbi, o jelima, piću, godišnjim blagdanima, mlađacima, subotama, itd., kao neophodnu pomoć za dostizanje spasenja, smatrao je “sjenama”: Kološanima 2,14-17. “…izbrisa zadužnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je prikovavši je na križ. Razoruža Poglavarstva i Vlasti i javno ih izloži ruglu vodeći ih u pobjedonosnoj povorci pobijeđene njime. Prema tome, neka vas nitko ne osuđuje zbog jela ili pića, ili zbog godišnjih blagdana, ili mlađaka, ili subota! To je samo sjena stvarnosti koja je imala doći, a stvarnost je Krist”. Nema posvećenja bez poslušnosti Božjim zapovijedima - Pavlovo upozorenje nije protiv subote, blagdana i uredbi o hrani, nego protiv stavova svih onih vjernika koji promiču ove uredbe kao neophodnu pomoć za dostizanje spasenja, i koji tako poriču Kristovu dostatnost. Pavao nije rekao da su navedeni obredi bezvrijedni nego je rekao: “To je samo sjena stvarnosti koja je imala doći, a stvarnost je Krist”. Uzmimo jedan primjer. Zamislimo umornog putnika u pustinji koji hoda pod vrelim pustinjskim suncem. Kad ugleda drvo u pustinji on će doći u njegovu sjenu i odmoriti se i zaštiti od sunca. Ovaj putnik cijenit će drvo ali i njegovu sjenu. On neće reći: važno je da imam drvo u pustinji i ne treba mi njegova sjena. Ako bi ovaj čovjek izišao iz sjene drveta on bi i dalje bio izložen vrelini sunčevih zraka i nebi imao nikakve koristi od tog drveta. Slično i kršćani neće reći: mi vjerujemo u Krista i mi ne trebamo Njegove zapovijedi. Ako odbacimo Deset Božjih zapovijedi (Izlazak 20, 2-17) kao nepotrebne kako ćemo znati što je grijeh? Jer one služe točnoj spoznaji grijeha. Ako ih proglasimo nevažećima, kako ćemo znati što je Božja volja, po kojoj trebamo živjeti? Božje zapovijedi treba poštovati iz ljubavi prema Kristu, ali Božje zapovijedi nas ne mogu spasiti niti nam dati život. Krist nas spašava i daje nam život. U tom kontekstu apostol Pavao je za štovanje blagdana, subota, uzdržavanje od jela, rekao da mogu služiti kao „sjena“ u odnosu na stvarnost - Krista. Pavao ne odbacuje podrijetlo ili opravdanost navedenih uredbi, ali ih stavlja u pravi odnos prema Kristu s kontrastom „sjena - stvarnost“. Krist je Stvoritelj i On je stvorio: hranu, pića, subotu, i sve ostalo. Sve što je stvoreno „sjena“ je, u odnosu na Stvoritelja, koji je „stvarnost“. Pavao kaže da religija koja se temelji na jedenju i pijenju ili uzdržavanju od nekih vrsta hrane, ili religija koja se temelji na štovanju subote, je samo sjena prave religije, jer prava religija se temelji na zajednici s Kristom. Pavao nije preporučio odbacivanje poštovanja Božje zapovijedi o suboti, i ostalih Božjih zapovijedi, nego on odbacuje takav koncept spasenja držanjem Božjih zapovijedi. Nitko se ne može spasiti držanjem Božjih zapovijedi. To bi bio pokušaj „kupovanja“ spasenja i opravdanja svojim djelima. Nas spašava Krist. Božje zapovijedi nikom ne mogu dati život niti spasenje. Život i spasenje daje Krist. Netko će pitati: „Pa kad se ne možemo opravdati i spasiti držanjem Deset Božjih zapovijedi, zašto ih uopće poštovati“? Deset Božjih zapovijedi trebamo držati iz zahvalnosti i ljubavi prema našem Spasitelju Isusu Kristu. I iz poslušnosti našem Stvoritelju i Otkupitelju. Tako ćemo pokazati ljubav na djelu. Držanje Deset Božjih zapovijedi je važno za naše posvećenje. Nema posvećenja bez poslušnosti Božjim zapovijedima. A bez posvećenja nitko ne može doći na Nebo: „težite za spasenjem i za posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina.“ (Hebrejima 12,14). Oni koji su posvećeni Bogu, oni su i poslušni Bogu. Deset Božjih zapovijedi treba držati istinom i duhom, kako je Isus naglašavao. Istinom, onako kako piše u Svetom pismu, po slovu, nepromijenjeno, kako smo ih primili. A duhom, svojom unutrašnjošću, radosno, da sam sretan što ih vršim, da pazim da ni u mislima, željama i osjećajima ne griješim protiv Božjih zapovijedi, ne iz straha ili formalno, nego iz ljubavi prema Bogu. A sretan vjernik, koji vrši Božje zapovijedi, može biti samo onaj koji njeguje svakodnevno posvećenje. Mnogi vjeruju da je Božja volja da ne kradu, ne lažu, ne ubijaju, ali ne vjeruju da je Božja volja da poštuju subotu iz četvrte Božje zapovijedi. Tako su takvi vjernici u velikoj zabludi. Apostol Pavao držao je Božje zapovijedi po uzoru na Krista - Apostol Pavao je po uzoru na Krista držao svih Deset Božjih zapovijedi. Pavao je poštovao i Božju zapovijed o danu odmora - suboti. To možemo vidjeti iz mnogih biblijskih tekstova. Primjerice: „… Pavao je u svoju obranu iznosio da se nije ogriješio ni o židovski Zakon, ni o hram, ni o cara…“ (Djela apostolska 25,8); „… Pavao sazvao židovske prvake… Braćo nisam ništa učinio ni protiv naroda, ni protiv otačkih običaja…“ (Djela apostolska 28,17). Da Pavao nije poštovao subotu, on bi bio veliki lažac, s obzirom na njegove navedene izjave. A kao dobar kršćanin, apostol Pavao nije lagao kad je pisao: “da se nije ogriješio ni o židovski Zakon, ni o hram, ni o cara…“; “nisam ništa učinio ni protiv naroda, ni protiv otačkih običaja…“. Da Pavao nije poštovao subotu, i sami Židovi bi mu, primjerice, rekli: lažeš Pavle, ne poštuješ subotu, nego nedjelju? Ili bi mu rekli: “Kako možeš reći da se nisi “ogriješio ni o židovski Zakon” kad kršiš Božji zakon - koji je i židovski Zakon, jer kršiš jednu od Deset Božjih zapovijedi zato što ne poštuješ sedmi dan tjedna - subotu, a poštuješ prvi dan tjedna - nedjelju? Promotrimo sada četiri sudska procesa koji su vođeni protiv apostola Pavla: 1) “Pavao pred Velikim (Židovskim) vijećem” (Djela apostolska 23,1-9), 2) “Sudska rasprava pred upraviteljem Feliksom” (Djela apostolska 24,1-27), 3) “Sudski postupak pred Festom” (Djela apostolska 1-22), 4) “Pavao izveden pred kralja Agripu” (Djela apostolska 25,23-27; i 26,1-32). I kao što na svakom sudskom procesu biva, iznose se sve moguće činjenice da se “iščačkaju” svi dokazi i optuženik proglasi krivim. I protiv apostola Pavla iznesene su mnoge optužbe, ali nema niti jedne optužbe da Pavao nije poštovao subotu. Subotu su Židovi poštovali više od 1500 godina, i jako cijenili kao Božju zapovijed i kao tradiciju, i da je Pavao poštovao nedjelju umjesto subote, bio bi žestoko optužen. Ali nigdje u Svetom pismu nema niti jedne optužbe da je apostol Pavao poštovao nedjelju umjesto subote. Da Pavao nije držao subotu, nikako ne bi mogao reći da i sam vrši Zakon? S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

Svаkаko je točno dа su dvije velike zapovijedi ljubаvi kаo rezime cijelog Božjeg moralnog zаkonа - 10 izvornih Božjih zapovijedi, аli da li je Isus zaista htio ukinuti neku od 10 izvornih Božjih zapovijedi ili odbaciti? Naprotiv, On je samo navodio ono što je već pisalo u Starom Zavjetu: "Zato ljubi Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje" (Ponovljeni zakon 6:5); "ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga" (Levitski zakonik 19:18). Prve četiri Božje zapovijedi (Izlazak 20,1-11) pokazuju što je to ljubav prema Bogu, a ostalih šest Božjih zapovijedi (Izlazak 20,12-17) pokazuju što je to ljubav prema bližnjemu. Svаkаko, ti duboki duhovni principi su bili zаborаvljeni od strаne legаlista iz Kristovih dana, i oni su bili novi zа njih u odnosu nа njihov život i prаksu. Međutim, Isus ih nije namijenio dа zаuzmu mjesto Dekaloga. Kаdа je zakonik upitаo Isusа koja je bila nаjveća zаpovijed u Zаkonu, on je dobio odgovor: "A Isus reče mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. Ovo je prva i najveća zapovijed. A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci" (Mаtej 22:37-40). Primjetite dа ove dvije zаpovijedi ljubаvi jednostаvno zumiraju "sаv Zаkon i proroke". Svi su oni zasnovani nа ovа dvа principа ljubаvi. Krist je govorio dа je ljubаv ispunjenje Zаkonа kаo što to Pаvle ponаvljа kаsnije u (Rimljаnimа 13:10). Ako neko izuzetno voli Kristа srcem, dušom i umom, on će poštovаti prve četiri zаpovijedi koje imаju veze sа nаšim dužnostima premа Bogu. On neće uzimati ime Božje uzаlud, obožаvаti druge bogove, itd. Ako neko voli svog bližnjeg kаo sebe, on će poštovаti posljednjih šest zаpovijedi koje se odnose nа nаšu obаvezu premа nаšim bližnjimа. On neće krasti od svog bližnjeg, svjedočiti lаžno o njemu, itd. Ljubаv će dovesti do poštovаnja i ispunjаvаnja cijelog Božjeg Zakona - koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi (Izlazak 20,2-17) koje je Bog lično napisao na dvije kamene ploče. Bog je savršen, stoga su i svih 10 Božjih zapovijedi - koje je On napisao na dvije kamene ploče - savršene, i nije ih trebalo mijenjati. A na žalost, vjerski vođe su promijenile neke od 10 izvornih Božjih zapovijedi - čiji Pisac je Bog, i tako zaveli mnoštvo ljudi da poštuju promijenjene zapovijedi, ali će Bog sve takve pozvati na odgovornost i suditi im. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

Prvu Svetu Prićest imala sam u župi Kraljice Svete krunice, za poklon sam od svog vjeroučitelja i tadašnjeg župnika 1998. Dobila na poklon kazetu sa njihovim pjesmama. Molim Vas želja mi je velika ponovno čuti pjesmu Ja sam put, istina i život koju ste otpjevali u Rock stilu i kad bi negdje ponovno čula sve pjesme s te kazete

Predivno

Dragi moj fra Nikola, Božje milosrđe je k meni poslano preko Vas, apostola Božjeg. Želim Vama i svim vašima vječni Božji blagoslov i nadam se da ćemo se družiti i u Božjem kraljevstvu.

Grijeh možemo promatrati u dva smisla. U jednom smislu grijeh je grešno stanje čovjeka. U drugom smislu grijeh je grešna odluka čovjeka. Grijeh je i grešno stanje čovjeka i svjesne odluke da prekršimo Božju zapovijed ili ne. Kad kažem da uz Božju pomoć možemo prestati griješiti, mislim na nama poznate grijehe - svjesne odluke za nama poznate grijehe , da ih uz Božju pomoć prestanemo činiti. Mi možemo odlučiti hoćemo li ukrasti ili ne, lagati ili ne, ubiti ili ne, učiniti preljub ili ne, svetkovati subotu ili ne, itd. Točno je da od grijeha Adama i Eve pa na ovamo svi ljudi imaju grešno stanje ili grešnu palu prirodu, "starog čovjeka", "tijelo", ili „tjelesnu palu prirodu“ ili „tjelesne grešne sklonosti“. Grešne sklonosti imaju svoje sjedište u „tjelesnoj paloj prirodi“ U tom smislu - biblijski izrazi „tijelo“ ili „tjelesan“ ili „tjelesna priroda“ ili „tjelesne strasti“ odnose se na grešne sklonosti, na nižu, pokvarenu ljudsku prirodu, koja je nastala padom naših praroditelja u grijeh, i koja se zakonima naslijeđa prenosi iz generacije u generaciju. Međutim, doslovno anatomsko tijelo - mišići, kosti, i ostali dijelovi anatomskog ljudskog tijela sami po sebi nisu grešni. U Bibliji imamo tekstove koji kažu „da razapnemo tijelo sa njegovim slastima i požudama“. Tu se radi o metafori ili simbolici. Kako ćemo to učiniti? Hoćemo li nanijeti bol doslovnom anatomskom tijelu? Ne, trebamo uništiti želju za grijehom. Moramo izbaciti svaku iskvarenu misao i pokoriti svoj razum Isusu Kristu. Sve „tjelesne želje“ moraju se podvrgnuti višim moralnim silama duše. Božja ljubav i Božja volja trebaju imati punu vlast nad nama. Krist treba sjediti na prijestolju našeg srca. Svoje tijelo trebamo smatrati Njegovom otkupljenom svojinom. Udovi tijela trebaju postati oruđa pravednosti. Dakle, budući da nakon grijeha Adama i Eve na ovamo svi ljudi imaju grešno stanje ili grešnu palu prirodu, "starog čovjeka", "tijelo", ili „tjelesnu palu prirodu“ ili „tjelesne grešne sklonosti“, u tom smislu mi ne možemo postati bez grijeha. Grešna pala priroda i grešne sklonosti će nam se oduzeti tek pri preobraženju ili uskrsnuću. Dakle, sada i sve do preobraženja, mi ne možemo promijeniti naše grešno stanje, što je u širem smislu isto grijeh, i u tom smislu mi ne možemo prestati griješiti do preobraženja. Ali u drugom smislu mi možemo uz Božju pomoć prestati donositi grešne odluke i činiti svjesne, hotimične, grijehe za koje imamo slobodu izbora da ih učinimo ili ne učinimo. Na ovu vrstu grijeha sam mislio kad sam pisao da mi uz Božju pomoć možemo prestati griješiti, ako smo istinski obraćeni. Biblijska definicija grijeha je: „Grijeh je bezakonje“. (Prva Ivanova poslanica 3,4) Grijeh je prestupanje Božjeg moralnog zakona koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi (Izlazak 20,2-17), čiji Pisac je sam Bog. U 1. Ivanovoj poslanici 3,4 piše: „Grijeh je kršenje zakona“. Kad ne bi bilo Božjeg zakona ne bi bilo ni bezakonja ni grijeha. „Jer kroz zakon dolazi do poznanja grijeha“. (Rimljanima 3,20) Božji moralni zakon koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi je mjerilo pravednosti i to mjerilo je izričito i svestrano, a zabranjuje sve što nije dobro. U tom smislu mi možemo odlučiti da nećemo nikoga ubiti, okrasti, lagati, učiniti preljub itd. Možemo odlučiti da svetkujemo subotu iz četvrte originalne biblijske Božje zapovijedi (Izlazak 20,8-11) koju je Isus svetkovao, i to bi bila dobra odluka. A možemo odlučiti da svetkujemo nedjelju koju je uvela i naredila Rimokatolička crkva u 4. stoljeću poslije Krista, a to bi bila loša odluka, jer Isus nije svetkovao nedjelju nego subotu.. Rimokatolička crkva priznaje da je promijenila Božji moralni zakon glede svetkovanja dana odmora i da je nedjelja znak (žig, pečat) njenog autoriteta: “Nedjelja je znak našeg autoriteta. Crkva je iznad Biblije, a promjena dana odmora dokaz je te činjenice.” (Catholic Record, 01.09.1923.) Rimokatolička crkva je proglasila nedjelju svetim danom, i kako se to ne može opravdati Biblijom. To iskreni Rimokatolici sami priznaju pa kažu: “Možete čitati Bibliju od Postanka do Otkrivenja i nećete naći nijedan redak koji bi potvrdio svetost nedjelje. Pismo podupire jedino subotnje bogoštovlje, koje mi [rimokatolici] nikad ne posvećujemo službi Bogu.” (James Gibbons, The Faith of Our Fathers / Vjera naših otaca, New York, 1917., str. 89.) Promjena je provedena postupno i nedjelja nije prihvaćena kao opći kršćanski blagdan sve do zakona rimskog cara Konstantina proglašenog 7. ožujka 321. godine. O povijesnim dokazima za promjenu dana odmora spomenimo još jedan. Crkveni povjesničar Euzebije, suvremenik rimskog cara Konstantina, piše: „Sve što je trebalo činiti u subotu, mi smo prenijeli na dan Gospodnji (nedjelju), kao pogodniji dan, koji ima prvenstvo i uživa veći ugled nego židovska subota.“ (Migne, Patrologie Grecque, T. XXIII, col. 21. Komentar o Psalmu 92) Međutim, sedmi dan, subota, nije židovska, nego Božja. Sedmi dan subotu uspostavio je Bog na početku, odmah nakon stvaranja svijeta, a ne Židovi koji su se kao narod pojavili mnogo kasnije, tisućama godina nakon stvaranja svijeta. To možemo pročitati na prvoj stranici Biblije: „Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.“ (Postanak 2,1-4) Time što je „blagoslovio i posvetio“ sedmi dan, Bog je postavio spomenik svom djelu stvaranja. Međutim, mnogi su iznenađeni kad u Svetim spisima pročitaju da je sedmi dan subota a ne nedjelja. Redoslijed dana u tjednu nije se izmijenio od stvaranja do danas. Prema Bibliji, subota je uvijek bila sedmi dan: „A sedmoga je dana subota.“ (Izlazak 20,10) Izraelski narod tisućljećima je svetkovao sedmi dan subotu. Tako osim Svetih spisa, imamo za svjedoka cijeli jedan narod da se redoslijed dana u tjednu nije promijenio. Kalendar se mijenjao, ali redoslijed dana u tjednu ostao je isti, a to potvrđuje i znanost. Dakle, mi možemo uz Božju pomoć prestati činiti svjesne, hotimične, grijehe. Grijeh je svjesno kršenje bilo koje Božje zapovijedi, pa i 4. Božje zapovijedi koja zapovijeda svetkovanje sedmog dana - subote, pa svi koji nastave hotimično griješiti, morat će se suočiti sa Bogom. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

Što je grijeh? Grijeh je prestupanje Božjeg moralnog Zakona koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi (Izlazak 20,2-17), čiji Pisac je sam Bog. U 1. Ivanovoj poslanici 3,4 piše: „Grijeh je kršenje zakona“. Zakon ne može opravdati prijestupnika, nego ga samo osuđuje. Zakon nas vodi Kristu, koji je bio razapet na križ i preuzeo naše grijehe, a mi vjerom primamo Isusovu pravednost. Potrebno je živjeti po Kristovu konceptu Deset zapovijedi, što sličnije Kristovu životu, i potrebno je vršiti, najbolje što možemo uz Božju pomoć i snagu, svih Deset Božjih zapovijedi. Krist je ispunio Zakon po izvornom konceptu, pa i zapovijed o suboti. Bog se ne mijenja. Stoga je i Njegov zakon (koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi) nepromjenjiv. Krist je naša pravda po izvornom konceptu jer je ispunio pravedni zahtjev Zakona - Deset Božjih zapovijedi među kojima je i zapovijed o suboti. Krist je pokazao da je mjerilo pravednosti Deset Božjih zapovijedi po izvornom konceptu za sve ljude i u svim vremenima. “Krist je žrtva pomirnica za grijehe cijelog svijeta” - za Židove i sve druge ljude (1. Ivanova 2,2), što znači on opravdava grijehe učinjene kršenjem Božjih zapovijedi po izvornom konceptu (10 Božjih zapovijedi u Bibliji), a ne po ljudskom konceptu - po 10 zapovijedi u katekizmima i crkvenim priručnicima, koji je dijelom promijenio Božji zakon i time ga unakazio i učinio dijelom neučinkovitim jer traži nešto što Bog nije odredio. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

Moli za nas dragi Blaženiče ❤💞❤️

❤

Mnogi su u samoobmani i ne živi životom poslušnosti Bogu. “Vjera je mrtva bez djela.” (Jakov 2,26) Vjera bez vjernosti - poslušnosti Bogu nije prava vjera, već drskost. Zato je Krist rekao: “Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.” (Ivan 14,15) Kristova pravednost je potrebna za čovjekovo opravdanje i posvećenje. Posvećenje uključuje izgradnju karaktera kroz poslušnost Bogu. Opravdanje i posvećenje su jedna cjelina. Kad o svemu ovome vjerujemo ispravno, možemo uz Božju pomoć izgrađivati skladan karakter. Opravdanje vjerom ne isključuje potrebu posvećenja, a posvećenje ne isključuje potrebu opravdanja, nego u konačnici trebaju tvoriti jednu cjelinu, mada se u nekim biblijskim redcima govori samo o opravdanju, a u nekima o posvećenju. Zbog toga se određeni tekstovi u Bibliji međusobno ne isključuju, nego se nadopunjuju. Apostol Pavao u riječima: “Milošću ste spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djelâ, da se tko ne bi hvalisao” (Efežanima 2,8.9) govori o opravdanju (otkupljenju, oproštenju grijeha). On ovdje ne govori o posvećenju. Međutim, te Pavlove riječi ne isključuju riječi apostola Jakova: “Vidite da čovjek biva opravdan djelima, a ne samo vjerom.” (Jakov 2,24) Apostol Jakov želi istaknuti da opravdanje u najširem smislu u sebe uključuje i posvećenje. Zato Jakov kaže da “čovjek biva opravdan djelima”, što je posvećenje. Ovdje riječ “opravdan” i “opravdanje” označavaju posvećenje. Posvećenje je život poslušnosti Božjim zapovijedima, a takav život se vidi u dobrim djelima. Poslije toga apostol kaže: “a ne samo vjerom”, što predstavlja opravdanje u smislu otkupljenja, oproštenja grijeha. Znači, apostol Jakov nam kaže da posvećenje - koje on opisuje kao “opravdanje djelima”, i opravdanje vjerom - koje možemo shvatiti kao opravdanje u smislu otkupljenja, zajedno tvore jedinstveno opravdanje koje možemo shvatiti i u smislu posvećenja i otkupljenja. Apostol Jakov želi naglasiti da su posvećenje i opravdanje (otkupljenje) nerazdvojna cjelina, pa je stoga rekao: “Vidite da čovjek biva opravdan djelima, a ne samo vjerom.” A da bi to još jače istaknuo, on piše: “Kao što je tijelo mrtvo bez duše, tako je i vjera mrtva bez djela.” (Jakov 2,26) I za opravdanje i posvećenje nam je potrebna Kristova savršena pravednost, jer nijedan čovjek nema savršenu svoju ili vlastitu pravednost. Mnogi negiraju cjelovitost moralnog Zakona - Dekaloga (Izlazak 20,1-17) i izvrću riječi apostola Jakova: „ Ako vršite kraljevski zakon u skladu s Pismom: 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe' - dobro postupate… ako tko vrši sav Zakon, a pogriješi samo u jednome, postaje krivac za sve. Jer onaj koji je rekao: 'Ne učini preljuba' rekao je i: 'Ne ubij' Ako ne učiniš preljuba, a ubiješ, postaješ prijestupnik Zakona. Govorite i radite kao ljudi koji imaju biti suđeni po zakonu slobode!“ (Jakov 2,8-12) Riječ zakon može se odnositi na Sveto pismo u cjelini, ili na Petoknjižje - knjige Mojsijeve, ili na obredni zakon, ili građanski zakon, ovisno o kontekstu gdje se nalazi. Međutom, ovdje se riječ Zakon odnosi na Deset originalnih biblijskih Božjih zapovijedi (Izlazak 20,1-17) jer apostol Jakov navodi dvije od njih deset: „Ne učini preljuba“, „Ne ubij“. Ako tko pogriješi samo u jednome, ako prekrši samo jednu od Deset Božjih zapovijedi, postaje krivac za sve - istaknuta je cjelovitost - savršenost Božjeg moralnog Zakona - Deset zapovijedi. „Onaj koji je rekao“... 'Ne učini preljuba' … 'Ne ubij'… itd… jest Bog; i u skladu s Pismom, poštovana je i četvrta Božja zapovijed, o danu odmora - suboti, a ne nedjelji. Rimokatolička Crkva, na Saboru u Laodiceji (336. godine), prenijela je svetkovinu sa subote na nedjelju. Time je omalovažen Bog - Zakonodavac, a omalovažen je i Isus, jer je Isus živio po 10 originalnih biblijskih Božjih zapovijedi, pa je Isus svetkovao subotu iz četvrte originalne Božje zapovijedi (Izlazak 20,8-11). Isus nije svetkovao nedjelju, a Isus je najbolji primjer (uzor) svim ljudima. Mi nemamo boljeg uzora od Isusa. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

Matijas odavna nije u Redu

Neka te prati na tvom putu sveti dominik

Hvala ti Oče što si Mislava pozvao da svjedoči Tvoju ljubav! Prati ga svim darima svoga Duha na tom putu! Misa je kao i Mislav, snažan izraz prisutnosti Duha. Pater Domagoj imao je krasnu propovijed. Hvala na objavi! Ivana

Čestitke fr. Mislavu 🙌🙏

Dika naša! Blagoslovljen bio Bog koji ga je odabrao za svoga svećenika! ❤❤❤

Prekrasno! Čestitam i neka te, dragi Mislave, prati Božji blagoslov na tvome putu❤️😇

Isus nas svojim životnim primjerom poziva da slijedimo Njegov primjer vršenja svih 10 originalnih Božjih zapovijedi, koje je i On vršio, koje se nalaze u Bibliji (Izlazak 20,2-17), uključujući i četvrtu Božju zapovijed (Izlazak 20, 8-11). Dakle, to su 10 izvornih Božjih zapovijedi koje je Bog osobno napisao na dvije kamene ploče, a ne 10 zapovijedi koje su u crkvenim priručnicima ili katekizmima raznih crkvenih organizacija. Ima mnogo onih koji su u svojem oslanjanju na teoriju i tradiciju crkvene organizacije kojoj pripadaju izgubili iz vida živu snagu Spasiteljeva primjera poštivanja 10 originalnih Božjih zapovijedi. Mnogi su u svojem oslanjanju na teoriju i tradiciju crkvene ili vjerske organizacije kojoj pripadaju izgubili iz vida da je ISUS NAJBOLJI ZNAK koji nam pokazuje KOJIH 10 Božjih zapovijedi trebamo poštovati i NA KOJI NAČIN ih trebamo vršiti. Trebamo gledati u Isusa i slijediti Njegov primjer. Svi koji ne budu slijedili Isusov primjer poštivanja svih 10 originalnih Božjih zapovijedi, koje je On poštivao, biti će prevareni tradicijom, čudima, dogmama, pogrešnim učenjima raznih crkvenih organizacija, ili će biti prevareni na neki drugi način. Stoga naglašavam, slijedite Isusov primjer poštivanja svih 10 originalnih Božjih zapovijedi koje su u Bibliji. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

Popravite XXI u XI nedjelja, nismo došli još do tamo hehe😂

Bravo Marko ,i ostali, vrhunska izvedba! Mislim da bi se Blaženi radovao da to čuje.

Boze podari mi milost da te mogu pozraziti u svome srcu, to te molim po svetom Trojstvu.

Svetog Domiinika,po rukama patra Andjelka Fazinica, 03.08.1966..godine, uskoro prije 58 godina! Prekrasno je sto postojite, voljena braco, sestre i dominikanski laici,.kao sto sam i ja sada, vasa sestra u Kristu! Ma neka vas Dobri Bog sve blagoslovo, vodi, cuva i ljubi! Uz vas i sa vama svima, u Ljubavi ostaje, Danica Sneler, sestra Andjelka!!!!

Ljubljeni braco i sestre dominikanci, neizmjerno se radujem da vas sve,ja, dominikanska trecoredica, primljena u 3. Red Svetog Dominika, 03.08.1966. godine,po rukama patra Andjelka

Jasan glas među drugim glasovima treba biti glas Svetog Duha. “I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: ‘To je put, njime idite’, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo.” Izaija 31,21. Usred zbrke obmanjujućih učenja, Božji Duh će biti vodič i zaklon onima koji se nisu oduprijeli dokazima istine. On utišava svaki drugi glas osim onog koji dolazi od Njega koji je istina i život. Bog daje svakoj duši mogućnost da čuje glas Pastira i primi spoznaju Boga i našeg Spasitelja. Kad srce prima ovu istinu kao dragocjeno blago, Krist se oblikuje iznutra, nada slave, dok cijeli nebeski svijet uzvikuje: Amen amen! Mi imamo apsolutnu potrebu za obnoviteljskom silom Svetoga Duha u skladu sa Svetim pismom. Nemamo vremena baviti se tradicijama i dogmama. Imamo potrebu za božanskim prosvjetljenjem. Svaki pojedinac treba težiti postati središtem utjecaja; i dok Bog radi za svoj narod, oni će shvatiti da je pokornost Bogu jedina sigurnost za svaku dušu. Njegova milost koja mijenja ljudska srca vodit će ka istini i svi koji su slični Kristu biti u skladu sa glasom Svetog Duha. "On će mene proslaviti.” (Ivan 16,14) "Ovo je vječni život; spoznati tebe, jedino pravog Boga. i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) Sveti Duh proslavlja Boga otkrivajući Njegov karakter Njegovom narodu i tako postajući objekt njihovih najuzvišenijih načela i osjećaja, te očitujući Njegov karakter u njima. Oni jasno vide da nikada nije bilo pravednosti u svijetu osim Njegove, nikakve dobrote u svijetu osim one koja je potekla od Njega. Kad se Duh izlio s visine, crkva je bila preplavljena svjetlošću, ali je Krist bio izvor te svjetlosti; Njegovo je ime bilo na svakom jeziku. Njegova ljubav je ispunjavala svako srce. Tako će biti i kad anđeo siđe s Neba s velikom silom i osvijetli cijelu zemlju Njegovom slavom. Dar Njegovog Svetog Duha, bogat, potpun i obilan, za Njegovu je Crkvu poput sveobuhvatnog ognjenog zida, kojeg ne mogu nadvladati sile zla. U svojoj neokaljanoj čistoći i savršenstvu Krist gleda na svoj narod kao na nagradu za sve svoje patnje, poniženja, ljubav, za krunu svoje slave - Krist, veliko središte iz kojeg isijava sva slava.

O ljubljena, braco i sestre dominikanci, koje li radosti, susresti se jos jedanput sa Dragom, Ljubljenom Crkvom Kraljice Svete Krunice, u kojoj sam, prije uskoro 58 godina, iz ruku patra Andjelka FAZINICA, POSTALA RADOSTAN CLAN DOMINIKANSKOG REDA, SA REDOVNICKIM IMENOM: sestra Andjelka, a prezimenom: Danica Sjeverac (sada sam $neler!), a bilo je to: 03.08.1966. godine!!!! Danas sam osamdesetgodisnjakinja i zbog bolesti, nazalost mi vise nista nije dostupno u ostvarivanju dominikanskog nacina zivota, sa samo jos jednom, bolno, bolno neispunjenommzeljom: ❤❤❤: Da prije smrti polozim, Vjecne, Dozivotne Zavjete, i primim sve one detalje Reda, koje sam nazalost tijekom zivota pogubila.... Pater Fazinic me je primio privatno, prema njegovim rijecima! Svakim dijelicom svoga bica osjecam se Dominikankom, i ne zelim nista drugo nego, Pripadati Trojedinom Bogu, svakim atomom svoga bica, i k Njemu doci kao, Njim Ispunjena dominikanka!!! 03.08. ove, 2024. .godine, navrsit ce se 58 godina moga Novicijata!!!! Bila bih jako radosna da me posjete braca i sestre Treceg Reda Svetog Dominika i da Vjecne Zavjete u ruke svecenika dominikanca, polozim, ako je moguce,, pa makar i u vlastitom domu..... Bog Vas sve Blagoslivljao, Ljubio i vodio, draga braco i sestre, dominikanski laici! Sve vas voli u Kristu, Gospodinu Nasemu, vasa sestra, Danica Sneler (dominikanski: Sjeverac, tako sam primljena!!) i volim vas svakoga i svaku!!!! Nazalost,, radi invalidnosti i hoda na stakama, nemoguce mi je doci osobno! Molim vas, neka mi se netko od trecoredaca ili voditelja treceg reda javi na Whatsup: [email protected]!!!! Unaprijed hvala na svemu! Vasa sestra Andjelka

Hvala vam na ovoj ljepoj pouci. Bb

Božiji blagoslov pater Karlu🙏

Božji blagoslov vam. Baš ste dobri pastir svoga stada.

Hvala dobri nas Padre Karlo! Bb

Izvrsna pjesma i izvedba

😊

Krist je pristao umrijeti umjesto grešnika kako bi čovjek mogao izbjeći kaznu koju nalaže Božji zakon - koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi (Izlazak 20,2-17) - koje je sam Bog napisao na dvije kamene ploče. Isusova smrt nije stavila Božji zakon izvan snage; nije oslabila njegove svete zahtjeve, niti umanjila njegovu veličinu. Kristova smrt je potvrdila da je Božji zakon, koji kažnjava prijestupnika, pravedan i nepromjenjiv. On je primio na sebe kaznu, da bi spasio palog čovjeka od kletve zakona. Smrt ljubljenog Sina Božjeg na križu pokazuje nepromjenljivost zakona Božjeg. Isusova smrt čini zakon velikim i slavnim ukazujući čovjeku na njegovu nepromjenljivost. Iz božanskih usta čuli smo riječi: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao da ih ukinem, nego da ih ispunim.“ (Matej 5,17) Kristova smrt je ispunila zahtjeve Božjeg zakona. U Kristu je sjedinjeno čovječansko i božansko. Njegov zadatak je bio da izmiri čovjeka s Bogom. To je bio jedini put kojim se pali čovjek mogao uzdići, da se pomoću krvi Kristove udostoji da učestvuje u božanskoj prirodi. Primajući na sebe ljudsku prirodu, Krist je mogao da shvati patnje i nevolje čovjeka i sva iskušenja kojima je on izložen. Krist je pristao da primi na sebe ljudsku prirodu i bio izložen istim iskušenjima. Samo je tako mogao da pomogne onima koji će biti kušani, i da ljudske grijehe preuzme na sebe i da pretrpi kaznu za grijehe. Mnogi govore o opravdanju vjerom, vjeruju u Isusa, ali ne žele slijediti Isusov primjer poštivanja svih 10 Božjih zapovijedi, svim srcem svojim i svom snagom svojom, nego olako krše neku od Božjih zapovijedi, pa ne napreduju u procesu posvećenja - izgradnje karaktera. Njihova vjera je mrtva. Ona nije prodrla u njihovo srce gdje bi mogla djelovati na njihovo ponašanje i karakter pred Bogom; u pogledu pokoravanja Njegovoj volji - koju je Bog izrazio kroz 10 Božjih zapovijedi - onih u Bibliji - po kojima je Isus živio; a ne 10 zapovijedi u Katekizmu ili crkvenim priručnicima - po kojima Isus nije živio. Takvi nisu puno bliži Bogu od nevjernika. Njihova srca se ne podčinjavaju volji Božjoj, oni su u neprijateljstvu s Njim. Oni koji više poštuju tradicionalnu ili formalnu vjeru ne pokoravaju se izvornim Božjim zapovijedima i ne shvaćaju plan spasenja kako bi trebali shvatiti. Da li će Gospodin tim ljudima koji pominju Njegovo ime reći: „Dobro slugo, dobri i vjerni“, ako zaista nisu dobri i vjerni? Takvi su u velikoj opasnosti. Oni bi trebali gajiti duh predanosti, pobožnosti i poslušnosti svih 10 izvornih Božjih zapovijedi, a ne dijeliti 10 Božjih zapovijedi na važne i nevažne. Pisac svih 10 Božjih zapovijedi je Bog, stoga su sve važne. Pravi vjernici mogu veličati Boga samo ako se stalno trude da žive po svih 10 Božjih zapovijedi - po kojima je Isus živio, i da postignu izgradnju karaktera sličnog Kristovom. Treba obilovati u kršćanskim vrlinama, posvetiti Spasitelju svoja najbolja i najsvetija osjećanja. Pokoriti se potpuno Njegovoj volji i slijediti Njegov primjer, a ne primjer vjerskih vođa koji govore da je neke od 10 Božjih zapovijedi trebalo promijeniti, i da neke od 10 Božjih zapovijedi su važile samo za Židove a ne važe za kršćane. Ne dozvolite da vašu ustrajnost u istinskoj vjeri baziranoj na Isusovom primjeru pokolebaju podsmijeh, ruganja ili kriva naučavanja onih koji su u vlasti tradicije ili formalne religije. Idite za Spasiteljevim primjerom poštivanja svih 10 izvornih Božjih zapovijedi u zlu i dobru i smatrajte nošenje križa Kristovog za radost i svetu čast. Nemojmo se zavaravati. S Bogom nema šale. Samo se svetošću (posvećenjem) možemo pripremiti za nebo. Jedino nam iskrena, djelotvorna pobožnost može dati čist, uzvišen karakter i osposobiti nas da budemo u prisustvu Božjem koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti. Karakter prikladan za Nebo se mora steći na zemlji, inače se neće uopće steći. Zato počnimo odmah. Nemojmo se tješiti da će doći vrijeme kad će nam ovaj zadatak biti lakši no sad. Svakim danom se povećava naša udaljenost od Boga ako ne poštujemo svim srcem svih 10 Božjih zapovijedi. Trebamo se pripremati za vječnost revnije no što smo to do sad činili. Priviknimo se da volimo svih 10 Božjih zapovijedi, da volimo Bibliju, da volimo molitvu, da volimo vrijeme provedeno u razmišljanju o Bogu. Upravimo svoje misli na Nebo ako hoćemo da budemo primljeni u Kraljevstvo nebesko.

Isus je uvijek isticao važnost Svetog pisma. Isus se suočio sa Sotonom riječima iz Pisma. „Pisano je“, rekao je On. U svakoj kušnji oružje Njegove borbe bila je Božja Riječ. Sotona je tražio od Krista neko čudo kao znak Njegove božanske prirode. Međutim, ono što je veće od svih čuda, čvrsto pouzdanje u „Ovako govori Jahve Gospod“ bio je znak koji se nije mogao pobiti. Dokle god je Krist stajao na tom uporištu kušač nije mogao ostvariti prednost. Krist nam je pokazao kako se to ostvaruje. Kojim sredstvima je pobijedio u sukobu sa Sotonom? Božjom Riječju. Jedino se Riječju mogao oduprijeti kušnji. „Pisano je“, rekao je On. I mi smo obdareni „skupocjenim i najveæim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi“. (2. Petrova 1,4) Svako obećanje u Božjoj Riječi naša je svojina, ako to prihvatimo. Trebamo živjeti po „svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih“. Kad navale kušnje, nemojmo gledati na prilike ili na osobnu slabost, već na silu Božje Riječi. Sva njezina sila pripada vama. Psalmist kaže: „U srce pohranih riječ tvoju, da protiv tebe ne sagriješim.“ (Psalam 119,11) „Po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.“ (Psalam 17,4) Isus je dočekao sotonine kušnje sa „Pisano je“. „Postio je četrdeset dana i četrdeset noći i, na kraju, ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: „Ako si zaista Sin Božji, naredi da ovo kamenje postane kruh. Isus odvrati: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.“ (Matej, 4,4) Isus je učenicima na putu za Emaus ukazivao na Sveto pismo kao na najvažnije dokaze na čemu su trebali graditi svoju vjeru. „Nato im On reče: „O ljudi bez razumijevanja i spore pameti za vjerovanje svega što su proroci govorili! Zar nije trebalo da to Mesija pretrpi da uđe u svoju slavu?“ (Luka, 24,25-26) Učenici su se pitali tko bi mogao biti ovaj stranac? Počevši od Mojsija, pravog početka biblijske povijesti, Krist je iz cijelog Pisma izlagao ono što se odnosilo na Njega. Da im se odmah otkrio, njihova srca bila bi zadovoljna. U punini svoje radosti ni za čim više ne bi težili. Međutim, bilo je nužno da shvate sve ono što se odnosilo na Njega u slikama i svjedočanstvima Starog zavjeta. Na tome je trebala biti zasnovana njihova vjera. Krist nije odmah učinio nikakvo čudo da bi ih osvjedočio, jer je njegov prvi posao bio da im objasni Sveto Pismo. Mnogi proroci i apostoli, koji su voljeli istinu, o Kristu su dali izvještaj. Spomenut ću samo neke od njih. Apostol Ivan svjedoči: „Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života - da, Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i koji se nama očitovao - što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo. A naše je zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom.“ (Prva Ivanova poslanica 1,1-3) Ivan Krstitelj za njega kaže: „Tko dolazi odozgo, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, on je zemaljski i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju! On svjedoči za ono što je vidio i čuo, a nitko ne prima njegova svjedočanstva. Tko je primio njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. Koga Bog posla, taj govori Božje riječi, jer On daje Duha bez mjere. Otac ljubi Sina i sve je predao njemu u ruku. Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu.“ (Ivan 3,31-36) Nasuprot ovom izvješću, većina današnjih kršćana iz raznih crkvenih zajednica, i mnogi ljudi iz drugih religijskih skupina, kroz neka načela ekumenskog pokreta omalovažavaju Boga, njegovu pravednost i istinu. Većina pokušava opravdati stvaranje jedinstva u vjeri žrtvujući Božju pravednost i istinu. Na zemlji se pokušava uspostaviti jedinstvena pravednost po mjeri današnjih vodećih vjerskih autoriteta, a ne po Božjem uzoru pravednosti. Tako se omalovažava Božja savršena pravednosti prikazana preko Isusa Krista, koju su opisali apostoli i proroci u Svetom pismu - Bibliji. Različita vjerovanja i doktrine, glede pravednosti i istine, pokušava se objediniti u jedno, i nametnuti cijelom svijetu kao uzor pravednosti i istine. Ali taj uzor pravednosti i istine nije prema Kristovu uzoru pravednosti i istine, pa se neće moći održati. Glede dana odmora svima će se nametati svetkovanje nedjelje, a neće se preporučivati svetkovanje subote, koju je Krist svetkovao. Svatko će se morati odlučiti hoće li prihvatiti autoritet nebeskog vođe i učitelja - Krista, ili će prihvatiti autoritet zemaljskih vođa i učitelja. Istina je jedna, ona Božja, a neistina ili mješavina istine i zablude može biti mnogo. I pravednost je jedna, ona božanska, a nepravednosti ili mješavina pravednosti i nepravednosti može biti mnogo. Ali bilo kakvo jedinstvo bez Božje pravednosti i istine nije dobro i ne može dugoročno opstati. A tko, ili što je istina? „Ja sam put, istina i život - reče mu Isus. - Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“ (Ivan 14,6) Istina je Božja riječ (Sveto pismo). Isus je rekao: „Ja sam im predao riječ tvoju, i svijet ih zamrzi, jer više ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu… Posveti ih istinom, tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. Ja sebe samog posvećujem za njih da i oni budu posvećeni istinom. Ne molim samo za njih nego i za sve one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me, da svi budu jedno.“ (Ivan 17,14-21) Ovdje vidimo da je prvo potrebno da ljudi prihvate Božju riječ - istinu, i budu posvećeni istinom, i Božjom pravednošću, a tek nakon toga može doći jedinstvo. Utemeljitelj zemlje i neba daje jasno, nedvosmisleno, istinito svjedočanstvo; i isključuje sva druga neistinita, ili djelomično istinita, svjedočanstva svakog onog koji je „zemaljski i zemaljski govori“. Međutim, uvijek je većina ljudi više voljela slijediti „zemaljske“ autoritete nego autoritet Utemeljitelja zemlje i neba. Taj problem je raširen danas kao i prije. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

TAJNA POBJEDE NAD GRIJEHOM JE U SURADNJI ČOVJEKA I BOGA. Za pobjedu nad grijehom čovjeku je potrebno opravdanje (oproštenje grijeha, otkupljenje) i posvećenje (izgradnja karaktera, obnova srca i života). Čovjek mora djelovati svojom ljudskom snagom, potpomognutom božanskom Kristovom silom, da se odupre i pobijedi bez obzira na cijenu. Ukratko rečeno, čovjek mora nadvladati kao što je Krist nadvladao. A onda, zahvaljujući pobjedi koju može izvojevati zahvaljujući svesilnom Isusovom imenu, može postati baštinik Božji i subaštinik s Isusom Kristom. Međutim, ovo se ne može ostvariti ako je Krist sam sve svladao, a mi navodno ne trebamo ništa učiniti sa svoje strane. Čovjek mora učiniti svoj dio; on mora sam (osobno) pobijediti zahvaljujući snazi i milosti koju mu Krist daje. Čovjek mora u pobjedi surađivati s Kristom, pa će tek onda biti dionik Kristove slave. Ako srce i um posvetimo služenju Bogu, poslušni svim Njegovim zapovijedima, ljubeći ga svim srcem, silom, umom i snagom, a svoje bližnje kao same sebe, bit ćemo proglašeni odanima i vjernima nebeskim zahtjevima. Želja za lakom religijom koja ne zahtijeva borbu, samoodricanje i odbacivanje besmislica ovoga svijeta, učinila je doktrinu o vjeri i samo vjeri popularnom, ali što kaže Božja riječ? Apostol Jakov govori: „Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Zar ga vjera može spasiti? … Želiš vidjeti, o luđače, da je vjera bez djela beskorisna?“ Božja riječ svjedoči protiv ove doktrine o vjeri bez djela kao velikoj zamki. Mnogi imaju pogrešne dojmove. Oni dobiju dojam kako je sve što se od njih traži prvi korak u obraćenju - pokajanje, vjera i krštenje. Ali to je kobna pogreška. Strašna borba za pobjedu nad sobom, za svetost i Nebo, doživotna je borba. U tom ratu nema predaha; napor mora biti stalan i ustrajan. Bit će ispitan svačiji karakter. Krist će se otkriti u nama ako smo loze povezane sa živim Trsom. Pokazat ćemo strpljivost, ljubaznost i blagost usred uzrujavanja i razdražljivosti. Iz dana u dan, iz godine u godinu pobjeđivat ćemo sebe i rasti u plemenitom junaštvu. To je zadaća koja nam je dodijeljena. Ali ne možemo je ostvariti bez stalne Isusove pomoći, čvrste odluke, nepokolebljivog cilja, stalne budnosti i neprestane molitve. Svatko od nas mora voditi osobnu bitku. Svatko od nas mora izvojevati svoj put kroz borbe i obeshrabrenja. Oni koji odbiju borbu, gube snagu i radost pobjede. Nitko, čak ni Bog, ne može nas odvesti na Nebo ako mi sa svoje strane ne uložimo potreban napor. Vječno evanđelje koje treba da se objavi „svakom plemenu i jeziku i koljenu i narodu“, predstavlja istinu u svoj njenoj jasnoći, i pokazuje da je uslov vječnog života poslušnost svim Božjim zapovijedima (Izlazak 20,2-17). Božje zapovijedi nam definiraju što je grijeh, a što nije grijeh. Svoju pravednost Krist daje samo onima koji jednodušno pristaju da ih On oslobodi od grijeha. Mnogi koji tvrde da vjeruju u istinu za ove posljednje dane, bit će nađeni „laki“. Prihvaćanje Božje istine i biblijske vjere ne znači spuštanje, već uzdizanje na višu razinu, na više polazište, gdje možemo komunicirati s Bogom. Upravo se zbog ovog razloga Krist ponizio i uzeo na sebe našu narav kako bi zahvaljujući svojem poniženju, patnji i žrtvi mogao postati stube za pale ljude, kako bi se mogli uspinjati Njegovim zaslugama i kako bi ih, zahvaljujući svojoj izvrsnosti i njihovim nastojanjima da vrše Božji zakon, mogao prihvatiti. Mi težimo za čistoćom i svetošću života da bismo na kraju bili osposobljeni za nebesko društvo u kraljevstvu slave. A ovu visinu kršćanskog karaktera možemo ostvariti samo uz pomoć Isusa Krista. Nije dovoljno da ljudi ispovijedaju istinu. Oni mogu priznati cijelu istinu, a istodobno nemati pojma - o posvećujućem utjecaju istine na srce i život ili o sili prave pobožnosti. Istina je sveta i silna i ona će dovesti do temeljite obnove srca i života onih koji su njome posvećeni. U Svetim spisima vidimo da je Isus živio u skladu sa svih Deset Božjih zapovijedi (Izlazak 20,2-17) koje su u Bibliji i koje su „ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 31,18). On je „Sin Božji“ i „Sin Čovječji“, bezgrešni, savršeni. Zbog savršenog vršenja Božjeg zakona Isus je „put, istina i život” (Ivan 14,6). I po svom čudesnom rođenju Isus se razlikuje od svih drugih proroka, apostola i svih ljudi na zemlji. U Bibliji piše: „'Kako će to biti', reče Marija anđelu, 'jer se ja ne sastajem s mužem?' 'Duh Sveti sići će na te', odgovori joj anđeo, 'sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim.'“ (Luka 1,34-35) Mnogi Židovi kažu da poštuju svih Deset zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“, ali ne vjeruju u Isusa. A mnogi kršćani i muslimani kažu da vjeruju u Isusa, ali ne poštuju svih Deset zapovijedi koje je Isus poštivao, koje su „ispisane prstom Božjim.“ A potrebno je oboje: vršiti svih Deset zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 20,2-17) i imati vjeru u Isusa. Isus je pružio najbolji primjer svim ljudima kako treba ljubiti Boga i bližnje. Mi nikad ne možemo u potpunosti dostići Isusa, naš savršeni Uzor, jer On je bezgrešan a mi smo grešnici, ali trebamo Ga oponašati nabolje što možemo. Dok je Isus bio na Zemlji, kritizirali su Ga zbog Njegovog načina svetkovanja subote jer je On subotom liječio bolesne, a Židovi su smatrali da subotom ne treba liječiti. U Evanđelju po Marku piše: “Bijaše neki čovjek s usahlom rukom. Pazili su na nj da li će ga u subotu izliječiti, da ga [Isusa] mognu optužiti.” (Marko 3,1.2) Liječenjem bolesnih u subotu Isus je pokazivao bît zapovijedi o suboti, kao i bît ostalih devet zapovijedi - ljubav. Međutim, mnogi imaju iskrivljeno mišljenje o tome što je ljubav. Ljubav je bît Božjeg karaktera i očituje se u Kristu i moralnom Zakonu - Deset Božjih zapovijedi. Zato razdvajati moralni Zakon od ljubavi i Božjeg karaktera nije moguće, jer se Božji karakter, koji je sama ljubav, očituje u moralnom Zakonu. A u Svetim spisima stoji: „Ljubav je ispunjeni Zakon.“ (Rimljanima 13,10) Mnogi varaju sami sebe kad misle da ljube Boga i svoje bližnje a ne vrše svih Deset Božjih zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 31,18), a posebno preziru četvrtu zapovijed iz Božjeg zakona (Izlazak 20,8-11). Apostol Ivan piše: „U ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi.“ (1. Ivanova 5,3) Isus je rekao: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim.“ (Matej 5,17) Isus je svojim primjerom savršeno pokazao KOJIH Deset Božjih zapovijedi trebamo vršiti i NA KOJI NAČIN. Svatko sam sebi osobno treba postaviti pitanje: Hoću li slijediti Isusov uzor? Ili uzor današnjih vjerskih vođa i vjeroučitelja ili tradiciju? S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

Upravo tako, ODRECIMO SE SVOJIH IZAKA.Kratko i jasno. Božji vam blagoslov i mir.

Božji moralni zakon (koji se sastoji od 10 originalnih Božjih zapovijedi, koje su u Bibliji, Izlazak 20,1-17) neki ljudi žele bez Krista, a neki drugi žele Krista bez Božjeg moralnog zakona. Ali žalosno je što mnogi ne razumiju da Božji moralni zakon i Krist idu zajedno. To su dva čimbenika koja uvijek rade zajedno. Božji moralni zakon vodi grešnika ka Kristu, a Krist opet upućuje grešnika Božjem moralnom zakonu i kaže grešniku: „Idi i odsada više nemoj griješiti." (Ivanovo evanđelje 8,11) Neki tvrde da Božji moralni zakon ne vrijedi više u cijelosti i da su neke od 10 Božjih zapovijedi „opravdano“ promijenjene, kao primjerice četvrta Božja zapovijed (Izlazak 20,8-11). Tako mnogi tvrde da umjesto subote iz četvrte Božje zapovijedi (Izlazak 20,8-11) treba svetkovati nedjelju. Mnogi ne shvaćaju svrhu Isusovog raspeća, i da je na križu raspet Krist a ne Zakon. U stvari, svojom smrću na križu Krist je uzvisio Božji moralni zakon. Bog ne ukida svoj moralni zakon, kojega je On lično napisao na dvije kamene ploče (Izlazak 20,1-17), zakon - koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi. Kakav bi to bio Bog koji je napisao jedan nesavršeni zakon - kojega je poslije trebalo mijenjati? Svi koji vjeruju da je taj izvorni Božji moralni zakon trebalo mijenjati vrijeđaju Savršenog Boga - Pisca tog zakona. Gospodin ne spašava grešnike ukidanjem neke od 10 Božjih zapovijedi iz svojeg moralnog zakona - standarda (mjerila) pravednosti, koji je temelj Njegove vladavine na Nebu i na Zemlji. Bog je Sudac, Zaštitnik pravde. Grijeh je prijestup Njegovog moralnog zakona u jednom jedinom slučaju i u svakoj, i najmanjoj pojedinosti. Bog ne može ukinuti svoj moralni zakon; ne može promijeniti čak ni njegovu najmanju stavku kako bi oprostio grijeh. Pravda, moralna veličina Zakona, mora se očuvati i obraniti pred bezgrešnim svemirom. Cijena očuvanja tog svetog Zakona nije mogla biti manja od cijene smrti Božjeg Sina. Stoga je Bog načinio veličanstven plan spasenja, da Isus - Božji Sin ispuni Božji moralni zakon živeći savršeno pravednim životom, umjesto nas, i da preuzme naše grijehe i kaznu na sebe i umre umjesto nas. Bog nije ukinuo svoj moralni zakon nego ga je proslavio. Bog ne ukida nijednu od svojih 10 zapovijedi i ne radi protiv njih. Ne poništava posljedice grijeha, ali zato nudi oproštaj grijeha, ako se pokajemo i prihvatimo Isusa za svojeg osobnog Spasitelja. Na taj način, Božjom milošću, prokletstvo se može pretvoriti u blagoslov. Želim Vam Božji blagoslov.

Biblija je temelj spoznaje. Sveto pismo dano Božjim nadahnućem „korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.“ (2. Timoteju 3, 16.17) Svi mogu razumjeti biblijske upute. Vječni život može se steći samo dragovoljnom poslušnosti Bogu po primjeru Isusa Krista. Bog se ne mijenja. Stoga je i Njegov zakon (koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi) nepromjenjiv. Naša lozinka treba biti: „Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati.“ (Izaija 8,20) Tko ne bude cijenio cijeli Božji zakon koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi „ispisanih prstom Božjim“ (Izlazak 20,2-17) neće dočekati zoru vječnoga života. Ovo je strahovito veličanstvena istina koju mnogi ne cijene. Krist poziva svoj narod da vjeruje i živi po Njegovoj Riječi - Bibliji. Isus još uvijek poziva: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene.“ (Matej 11,28-30) Isus nas poziva da slijedimo Njegov primjer vršenja svih 10 Božjih zapovijedi koje je i On vršio, uključujući i četvrtu Božju zapovijed. (Izlazak 20, 8-11) Ima mnogo onih koji su u svojem oslanjanju na teoriju i trediciju crkvene organizacije kojoj pripadaju izgubili iz vida živu snagu Spasiteljeva primjera. Oni trebaju gledati u Isusa i slijediti Njegov primjer. Sedam posljednjih zala, opisanih u Otkrivenju 16. poglavlju, uskoro treba da se izliju na one koji nisu poslušni Zakonu Svemogućega. Međutim, svijet za to mari ne više no što bi mario u slučaju da dolazi jedna obična kiša. Kad sedam zala počnu da se izlijevaju oni koji nastavljaju da prestupaju 4. Božju zapovijed (koja je u sklopu 10 Božjih zapovijedi u Bibliji) neće tada otvoriti svoja usta da bi iznosili izgovore kojima sada nastoje opravdati svoj stav da ne svetkuju subotu iz 4. zapovijedi. Papa je promijenio dan od odmora - umjesto sedmog uzeo prvi dan tjedna. Naumio je da izmijeni upravo onu zapovijed koja je čovjeku dana da bi se sjećao svog Stvoritelja. Promjenom Božjeg zakona - Deset Božjih zapovijedi (Izlazak 20,2-17) upućuje se vrlo loša poruka: da je Bog loš Zakonodavac i da Njegov zakon nije savršen i nepromjenjiv, a da su ljudi bolji zakonodavci od samoga Boga. Rimokatolička crkva priznaje da je promijenila Božji zakon glede svetkovanja dana odmora i da je nedjelja znak (žig, pečat) njenog autoriteta: “Nedjelja je znak našeg autoriteta. Crkva je iznad Biblije, a promjena dana odmora dokaz je te činjenice.” (Catholic Record, 01.09.1923.) A znak - pečat Božjeg autoriteta nalazi se u četvrtoj zapovijedi Božjeg zakona. Jedino ona od deset njih sadrži ime i titulu Zakonodavca. Ona ga proglašava Stvoriteljem neba i Zemlje, i tako pokazuje da Bog iznad svih drugih ima pravo na štovanje i obožavanje. Mnogi vjeroučitelji i svećenici i obični vjernici pri iznošenju svojih brojnih „dokaza“ protiv svetkovanja subote, uopće se ne rukovode poštenim analiziranjem Svetih spisa (Biblije). Glavni cilj im je da se zaobiđe 4. Božja zapovije u Bibliji, a da se svetkuje nedjelja, koju je Papa uspostavio namjesto subote. Kad su pred snagom biblijske istine prinuđeni napustiti neko svoje gledište, oni tada zauzimaju neko drugo gledište zasnovano na tradiciji ili ljudskoj predaji, za koje tvrde da je iznad biblijskog. Svojim zaključcima uporno nastoje izvrnuti istinu Svetog pisma, a 4. zapovijed o suboti proglašavaju nevažnom, ili zastarjelom, ili čine bilo što drugo sa njom radije nego da je drže. Često oni žele ušutkati svako raspitivanje ljudi o tom pitanju. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

Božji vam blagoslov, svako dobro i mir!

Janje je simbol za Isusa. Ali i lav je simbol za Isusa. u Bibliji čitamo: “Govoreći gorama i pećinama: ‘Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetove srdžbe, jer dođe veliki dan njihove srdžbe! Tko može opstati?’” (Otkrivenje 6,16.17) Tko je ikada čuo za gnjevno janje? Te dvije riječi čak ni ne idu zajedno. Ali onda ne idu ni opisi Isusa u Otkrivenju kao Božjeg Janjeta i Lava iz plemena Judina. Možda trebamo još jednom pogledati o čemu Ivan izvještava. Većina ljudi riječ “srdžba” smatra neugodnom. I mnogi teolozi jako su se trudili da uklone sav božanski gnjev iz svojeg nauka. Ali ono što njima nije omiljeno, Bogu jest. Biblija na preko 580 mjesta upućuje na Božji gnjev. U posljednjem prikazu Božje Janje i Lav iz plemena Judina okončat će problem grijeha. Ali nemojmo ovdje zaći s pravog puta. Božji gnjev nije emocionalna ljutnja usporediva s ljudskom srdžbom. Naprotiv, Božji gnjev proizlazi iz Njegove ljubavi. Bog mrzi grijeh koji uništava živote i sreću Njegovih stvorenih bića. Iscrpljen je zbog mrtve novorođenčadi, raka i sljepila; zlostavljanja, ubojstava i krađe; holokausta, ratova itd. U svoje vrijeme Bog će odgovoriti dušama pod žrtvenikom koje, kako Ivan prikazuje, viču: “Dokle ćeš, sveti i pravi Vrhovniče” prije nego što učiniš kraj zbrci koju nazivamo poviješću (Otkrivenje 6,10)? W. L. Walker izjavljuje: “Božji gnjev izlijeva se zato što je Bog ljubav i zato što grijeh povređuje Njegovu djecu i protivi se svrsi Njegove ljubavi.” A Alan Richardson ističe da “samo određena vrsta izopačene protestantske teologije uspoređuje Božji gnjev s Kristovom milošću”. Bog, kako Ga Biblija opisuje, ne može i neće zauvijek stajati po strani dok Njegova stvorenja pate. Njegovu reakciju prikazuje sud zbog grijeha koji uništava Njegov narod. Taj sud trebamo shvatiti kao pravo značenje biblijskog gnjeva. Bog osuđuje grijeh na sudu i na kraju će ga potpuno izbrisati. Prvi korak bit će poduzet o Isusovom drugom dolasku. Drugi će prema Otkrivenju 20,11-15 biti poduzet na kraju milenija. Ako imamo samo Božje Janje koje je umrlo za nas, onda je jasno da imamo samo dio Evanđelja. Janje je bilo ubijeno, pa ipak su Božja djeca i dalje patila. Slijedi još faza Janjetovog djela na kraju, Njegova je uloga kao Lava iz Judina plemena na svršetku vremena, kada će sva patnja Božje djece biti okončana. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

Ne postoji znanost koja može tako oplemeniti svaku misao, svako osjećanje i svaku težnju kao proučavanje Svetih spisa. Ta Sveta Riječ - Biblija predstavlja volju Božju jasno otkrivenu ljudima. Iz nje možemo saznati što Bog očekuje od bića sazdanih po Njegovom obličju. Iz nje možemo naučiti kako da usavršimo svoj ovozemaljski život i kako da osiguramo vječni život. Nema knjige koja tako može da zadovolji um željan znanja i čežnje duše. Stječući znanje iz Riječi Božje i živeći u skladu s tim, ljudi mogu da se uzdignu iz najdubljih dubina neznanja i uniženosti i da kao sinovi Božji budu primljeni u društvo bezgrešnih anđela. Jasna predstava o tome što je Bog, i što On želi da mi budemo, navesti će nas da imamo skromnije mišljenje o sebi. Onaj tko pravilno proučava Sveto pismo shvatit će da ljudski um nije svemoćan, i da bez pomoći koju samo Bog može dati, ljudska snaga i mudrost predstavljaju samo slabost i neznanje. Kao odgojno-obrazovna sila, Biblija je bez premca. Ništa ne može dati takvu snagu svim sposobnostima kao stremljenje ljudi da shvate čudesne i uzvišene istine otkrivenja. Um se postepeno prilagođava predmetima dozvoljenim da se na njima najviše zadržava. Ako se bavi samo uobičajenim pitanjima, isključujući važne i uzvišene teme, on će ostati patuljak i oslabiti. Ako se od njega nikad ne traži da se bavi i teškim problemima ili da se napreže da bi shvatio neke značajne istine, um će poslije izvjesnog vremena izgubiti skoro svaku moć da se razvija. Biblija je najopsežnija i najpoučnija povijest koju ljudi posjeduju. Ona dolazi svježa sa izvora vječne istine, a božanska ruka je sačuvala njenu čistoću kroz sve vjekove. Njeni blistavi zraci osvjetljavaju najudaljeniju prošlost, u koju ljudska istraživanja uzalud pokušavaju prodrijeti. Jedino u Riječi Božjoj nalazimo autentičan izvještaj o stvaranju koji opovrgava teoriju evolucije. Tu posmatramo silu koja je položila temelje zemlji i razastrla nebesa. Samo tu možemo naći povijest našeg roda neuprljanu ljudskom ohološću i ljudskim predrasudama. U Riječi Božjoj um nalazi predmete za najdublje razmišljanje i najuzvišenija stremljenja. Tu se možemo upoznati sa patrijarsima, prorocima i apostolima i da slušamo glas Vječnoga kao da razgovara s ljudima. Tu posmatramo Krista - Veličanstvo neba - kako se ponizio do te mjere da postane naša Zamjena i naš Jamac, zbog naših grijeha, i kako se usamljen hvata u koštac sa silama tame i zadobija pobjedu u našu korist. Pobožno i strahopoštovanjem praćeno razmišljanje o svemu tome čisti i oplemenjuje srce, a um inspirira novom snagom i energijom. Možda se ljudima čini da učenje Riječi Božje ima veoma slab utjecaj na um i srce mnogih ljudi; međutim, ukoliko ljudi svoj posao slijeđenja Isusovog primjera poštivanja svih 10 izvornih Božjih zapovijedi koje su u Bibliji (Izlazak 20,1-17) obavljaju savjesno kao pred Bogom, pouke božanske istine, uz Božju pomoć dovesti će do izgradnje karaktera prema Isusovom primjeru. Oni koji žele svim srcem slijediti Isusov primjer poštivanja svih 10 Božjih zapovijedi shvatit će da Ga trebaju slijediti tako što će poštivati 10 izvornih Božjih zapovijedi u Bibliji, a ne onih 10 promijenjenih zapovijedi u Katekizmu. Duh Sveti zalijevat će posijano sjeme, i ono će često iznići poslije nekog vremena i donijeti plod na slavu Bogu. Sotona stalno nastoji da pažnju naroda odvrati od Biblije koju su napisali proroci i apostoli; a da pažnju ljudi usmjeri na ono što su stoljećima nakon smrti svih apostola napisali vjeroučitelji - koji su tako zaveli narod na krivi put. Deset Božjih zapovijedi koje je sam Bog napisao na dvije kamene ploče - po kojima je Isus živio, a kojima treba posvetiti najveću pažnju, mnogi zanemaruju radi izreka i tvrđenja ljudske mudrosti današnjih vjerskih vođa i tradicionalnog naučavanja koje se protivi Bibliji i Isusovom primjeru poštivanja svih 10 izvornih Božjih zapovijedi (Izlazak 20,1-17). Kako Bog - Onaj koji je beskonačan u moći i mudrosti može da podnosi takvu drskost i bezočnost od strane ljudi? Posredstvom štampe, kao i raznih drugih suvremenih medija, znanja svake vrste stavljaju se na dohvat svakome, a ipak koliko je učesnika u svakoj ljudskoj zajednici koji su izopačeni u moralu i površni u svojim umnim dostignućima! Kad bi ti ljudi čitali Bibliju i kada bi je studiozno proučavali, i kad bi cijelim srcem i svom snagom slijedili Isusov primjer poštivanja svih 10 izvornih Božjih zapovijedi stanje ljudskog društva danas bi sasvim drugačije izgledalo. U vijeku kao što je naš, kada bezakonje sve više uzima maha, a Božji karakter i Njegov zakon - koji se sastoji od 10 izvornih Božjih zapovijedi, se jednako preziru, svaki čovjek za sebe mora posvetiti posebnu brigu da sa strahopoštovanjem izvršavali Božju volju koju je Bog izrazio u 10 izvornih Božjih zapovijedi (Izlazak 20,1-17). Mnogi se neće htjeti pokajati za svoje grijehe, i nastaviti će kršiti jednu ili više izvornih Božjih zapovijedi i tako će nastaviti činiti grijeh, a mislit će da služe Bogu. U tome se sastoji „tajna bezakonja“ - tajna kršenja Božjeg zakona, opisana u Bibliji, koja će mnoge prevariti. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

Odlučno

Sve je ljepo rečeno. Božji vam blagoslov!

U našim životima previše se ističe naše „ja,“ a premalo Krist. Pogled svakog pojedinca treba da bude upravljen na našeg Iskupitelja, svi treba da najusrdnije teže da po karakteru postanu slični Njemu. On je Uzor na koji treba da se ugledamo u svemu, ako želimo da imamo dobro uravnotežen um i dobro razvijen karakter. Isusov život dok je živio na ovom svetu bio je kao vrt Gospodnji u kojem raste svakojako drveće prijatno za gledanje i dobro za jelo. Dok je u svojoj duši objedinio sve vrline i sve najljepše crte karaktera, svojom osjetljivošću, blagošću i ljubavlju pridobio je simpatije roda ljudskog. Iako kao Tvorac svega što postoji, održava bezbrojne svjetove svojom bezgraničnom silom i anđeli Mu rado ukazuju podaničku odanost i pokoravaju se Njegovoj volji, On ipak rado sluša nevino čavrljanje male djece i prima iskreno izraženu zahvalnost sa njihovih usana. On je uzimao mališane u svoje naručje, privijajući ih nježno na svoje grudi prepune beskrajne ljubavi. U Njegovom prisustvu oni su se osjećali kao kod svoje kuće i nerado su napuštali Njegovo naručje. Na ljudska razočaranja i patnje nikada nije gledao s visine kao na nešto čemu nije vrijedno poklanjati pažnju, već Mu je srce uvijek bilo ganuto stradanjem onih koje je došao da spasi. Svijet je potpuno izgubio iz vida prvobitni izvor dobrote, srljajući u sveopće otpadništvo i moralnu izopačenost. Kristov život ovdje bio je neprekidni niz samoodricanja i mučnih napora da čovjeka vrati u njegovo prvobitno stanje prožimajući ga duhom božanske dobrote i nesebične ljubavi. Iako je živio na ovom svijetu, On nije bio od svijeta. Pričinjavalo Mu je težak bol što je stalno morao da dolazi u kontakt sa neprijateljstvom, izopačenošću i nečistoćom koje je sotona donio na ovaj svet; ali On je imao zadatak da čovjeka dovede u sklad sa Božjim zakonom - koji se sastoji od 10 izvornih Božjih zapovijedi - po kojima je Isus živio pravednim životom i tako nam je On najbolji primjer (uzor) po kojih 10 Božjih zapovijedi trebamo živjeti. „Jer su sve zapovijedi Božje pravda/pravednost.“ (Psalam 119,172.) „Poslušajte me koji znate pravdu, narode kojemu je u srcu zakon moj.“ (Izaija 51,7.) Deset izvornih Božjih zapovijedi (Izlazak 20,1-17) koje je Bog lično napisao na dvije kamene ploče tvore Božji moralni zakon - i to je pravda Božja. Isus je nazvan Pravda naša (Jeremija 23,6.), jer je u Njegovom srcu bio Božji zakon i živio je u skladu sa svakom od Deset izvornih Božjih zapovijedi (Ivan 15,10.). Živa pravda - Kristov život i pravda na papiru - pisani zakon Božji, ne mogu biti različite niti odvojene. „Jer se ne stidim Evanđelja Kristova; jer je sila Božja na spasenje svakome koji vjeruje, a najprije Hebreju i Grku. Jer se u Evanđelju javlja PRAVDA BOŽJA iz vjere u vjeru, kao što je napisano: pravednik će vjerom živjeti.“ (Rimljanima 1,16.17.) U Evanđelju se otkriva Kristov život - pravda Božja, ali ako ovaj stih pročitamo u svjetlosti prethodnih riječi dobivamo da „se u EVANĐELJU JAVLJA ZAKON BOŽJI“. Dakle, ono što tkz. današnji kršćani govore da je Evanđelje jedno, a zakon Božji da je drugo i ne vrijedi više, je velika laž koja milijarde kršćana vodi u propast i vječnu smrt. Evanđelje je Kristov život, Božji život - zakon Božji. Živjeti u Kristu i imati Krista u srcu znači imati Božji zakon u srcu i život koji je u savršenom skladu sa zakonom Božjim. Veliko je zabluda i ismijavanje Boga živoga, kad se kršćanin hvali da ima Krista u srcu i vjeruje Bogu, a neku od Deset zapovijedi Božjih po kojima je Isus živio (uključujući i subotu iz četvrte zapovijedi Božje - Izlazak 20,8-11) gazi i krši. Isus je ostvario plan da zemlju ponovo poveže sa nebom, i nijedna Mu žrtva nije bila prevelika u nastojanju da ostvari taj cilj. On je „poput nas iskušan u svemu, ali nije zgriješio.“ Sotona je bio spreman da Ga na svakom koraku napada svojim najžešćim kušanjima; ali ipak On „nikakav grijeh nije počinio, niti se prevara našla u njegovim ustima.“ On je „trpio kad je bio iskušavan...“ - postradao srazmjerno savršenstvu svoje svetosti. Ali knez tame u Njemu nije našao ništa, nijednu jedinu misao ili osjećanje koje bi odgovaralo njegovim kušanjima. Na srca pažljivih slušalaca, riječi Njegovih pouka padale su kao kiša, kao osvježavajuće kapi blagotvorne rose. U Kristovom karakteru takvo veličanstvo kakvo Bog nikad do tada nije otkrio palom čovjeku bilo spojeno sa takvom smjernošću do kakve se čovjek nikada nije uzdigao. Nikad do tada među ljudima nije hodao neko tako plemenit, tako čist, toliko pun dobrote i milosrđa, toliko svjestan svoje božanske prirode, pa ipak toliko jednostavan i toliko nepokolebljiv u svojim namjerama za dobro roda ljudskog. Dok se sa odvratnošću gnušao grijeha, On je plakao iz samilosti prema grešniku. Nikada nije ugađao sebi. Iako Veličanstvo neba, On se zaodjenuo smjernošću kao u malog djeteta. To je karakter Kristov. Idemo li mi Njegovim tragom? Slijedimo li mi Njegov primjer poštivanja svih 10 izvornih Božjih zapovijedi (Izlazak 20,1-17)? Ili slijedimo primjer vjerskih vođa koji preporučuju poštivanje 10 promijenjenih zapovijedi - koje su u Katekizmu? O, Spasitelju moj, kako Te jadno predstavljaju oni koji tvrde da su Tvoji sljedbenici!

Dragi P.Anto puno puno hvala za ove prekrasne riječi. Neka te dragi Bog čuva I prati i blagoslovi gdje god bio Ane kurdija ❤

Lijepo si Ti to sročio, dragi prijatelju.Nadam se da smo otvorena srca, samo tako, spremni za dalje. Sapientis sat!

Dragi BOG ,NEKA ČUVA DRAGE DOMENIKANCE!!

Dragi Pater Anto želim vam Boziji Blagoslov.Sve vaše poruke i videa,čovjeka ostave u dubokim mislima.Hvala vam za sve.Bb.❤

Gottes Segen zum neuen Jahr. 😊

Božji vam blacoslov i mir Duha Svetoga bio uvijek s vama!!!!

Najlipša izvedba ove pjesme, baš divno.