Hvala ti Oče što si Mislava pozvao da svjedoči Tvoju ljubav! Prati ga svim darima svoga Duha na tom putu! Misa je kao i Mislav, snažan izraz prisutnosti Duha. Pater Domagoj imao je krasnu propovijed. Hvala na objavi! Ivana

Čestitke fr. Mislavu 🙌🙏

Dika naša! Blagoslovljen bio Bog koji ga je odabrao za svoga svećenika! ❤❤❤

Prekrasno! Čestitam i neka te, dragi Mislave, prati Božji blagoslov na tvome putu❤️😇

Isus nas svojim životnim primjerom poziva da slijedimo Njegov primjer vršenja svih 10 originalnih Božjih zapovijedi, koje je i On vršio, koje se nalaze u Bibliji (Izlazak 20,2-17), uključujući i četvrtu Božju zapovijed (Izlazak 20, 8-11). Dakle, to su 10 izvornih Božjih zapovijedi koje je Bog osobno napisao na dvije kamene ploče, a ne 10 zapovijedi koje su u crkvenim priručnicima ili katekizmima raznih crkvenih organizacija. Ima mnogo onih koji su u svojem oslanjanju na teoriju i tradiciju crkvene organizacije kojoj pripadaju izgubili iz vida živu snagu Spasiteljeva primjera poštivanja 10 originalnih Božjih zapovijedi. Mnogi su u svojem oslanjanju na teoriju i tradiciju crkvene ili vjerske organizacije kojoj pripadaju izgubili iz vida da je ISUS NAJBOLJI ZNAK koji nam pokazuje KOJIH 10 Božjih zapovijedi trebamo poštovati i NA KOJI NAČIN ih trebamo vršiti. Trebamo gledati u Isusa i slijediti Njegov primjer. Svi koji ne budu slijedili Isusov primjer poštivanja svih 10 originalnih Božjih zapovijedi, koje je On poštivao, biti će prevareni tradicijom, čudima, dogmama, pogrešnim učenjima raznih crkvenih organizacija, ili će biti prevareni na neki drugi način. Stoga naglašavam, slijedite Isusov primjer poštivanja svih 10 originalnih Božjih zapovijedi koje su u Bibliji. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

Popravite XXI u XI nedjelja, nismo došli još do tamo hehe😂

Bravo Marko ,i ostali, vrhunska izvedba! Mislim da bi se Blaženi radovao da to čuje.

Boze podari mi milost da te mogu pozraziti u svome srcu, to te molim po svetom Trojstvu.

Svetog Domiinika,po rukama patra Andjelka Fazinica, 03.08.1966..godine, uskoro prije 58 godina! Prekrasno je sto postojite, voljena braco, sestre i dominikanski laici,.kao sto sam i ja sada, vasa sestra u Kristu! Ma neka vas Dobri Bog sve blagoslovo, vodi, cuva i ljubi! Uz vas i sa vama svima, u Ljubavi ostaje, Danica Sneler, sestra Andjelka!!!!

Ljubljeni braco i sestre dominikanci, neizmjerno se radujem da vas sve,ja, dominikanska trecoredica, primljena u 3. Red Svetog Dominika, 03.08.1966. godine,po rukama patra Andjelka

Jasan glas među drugim glasovima treba biti glas Svetog Duha. “I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: ‘To je put, njime idite’, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo.” Izaija 31,21. Usred zbrke obmanjujućih učenja, Božji Duh će biti vodič i zaklon onima koji se nisu oduprijeli dokazima istine. On utišava svaki drugi glas osim onog koji dolazi od Njega koji je istina i život. Bog daje svakoj duši mogućnost da čuje glas Pastira i primi spoznaju Boga i našeg Spasitelja. Kad srce prima ovu istinu kao dragocjeno blago, Krist se oblikuje iznutra, nada slave, dok cijeli nebeski svijet uzvikuje: Amen amen! Mi imamo apsolutnu potrebu za obnoviteljskom silom Svetoga Duha u skladu sa Svetim pismom. Nemamo vremena baviti se tradicijama i dogmama. Imamo potrebu za božanskim prosvjetljenjem. Svaki pojedinac treba težiti postati središtem utjecaja; i dok Bog radi za svoj narod, oni će shvatiti da je pokornost Bogu jedina sigurnost za svaku dušu. Njegova milost koja mijenja ljudska srca vodit će ka istini i svi koji su slični Kristu biti u skladu sa glasom Svetog Duha. "On će mene proslaviti.” (Ivan 16,14) "Ovo je vječni život; spoznati tebe, jedino pravog Boga. i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) Sveti Duh proslavlja Boga otkrivajući Njegov karakter Njegovom narodu i tako postajući objekt njihovih najuzvišenijih načela i osjećaja, te očitujući Njegov karakter u njima. Oni jasno vide da nikada nije bilo pravednosti u svijetu osim Njegove, nikakve dobrote u svijetu osim one koja je potekla od Njega. Kad se Duh izlio s visine, crkva je bila preplavljena svjetlošću, ali je Krist bio izvor te svjetlosti; Njegovo je ime bilo na svakom jeziku. Njegova ljubav je ispunjavala svako srce. Tako će biti i kad anđeo siđe s Neba s velikom silom i osvijetli cijelu zemlju Njegovom slavom. Dar Njegovog Svetog Duha, bogat, potpun i obilan, za Njegovu je Crkvu poput sveobuhvatnog ognjenog zida, kojeg ne mogu nadvladati sile zla. U svojoj neokaljanoj čistoći i savršenstvu Krist gleda na svoj narod kao na nagradu za sve svoje patnje, poniženja, ljubav, za krunu svoje slave - Krist, veliko središte iz kojeg isijava sva slava.

O ljubljena, braco i sestre dominikanci, koje li radosti, susresti se jos jedanput sa Dragom, Ljubljenom Crkvom Kraljice Svete Krunice, u kojoj sam, prije uskoro 58 godina, iz ruku patra Andjelka FAZINICA, POSTALA RADOSTAN CLAN DOMINIKANSKOG REDA, SA REDOVNICKIM IMENOM: sestra Andjelka, a prezimenom: Danica Sjeverac (sada sam $neler!), a bilo je to: 03.08.1966. godine!!!! Danas sam osamdesetgodisnjakinja i zbog bolesti, nazalost mi vise nista nije dostupno u ostvarivanju dominikanskog nacina zivota, sa samo jos jednom, bolno, bolno neispunjenommzeljom: ❤❤❤: Da prije smrti polozim, Vjecne, Dozivotne Zavjete, i primim sve one detalje Reda, koje sam nazalost tijekom zivota pogubila.... Pater Fazinic me je primio privatno, prema njegovim rijecima! Svakim dijelicom svoga bica osjecam se Dominikankom, i ne zelim nista drugo nego, Pripadati Trojedinom Bogu, svakim atomom svoga bica, i k Njemu doci kao, Njim Ispunjena dominikanka!!! 03.08. ove, 2024. .godine, navrsit ce se 58 godina moga Novicijata!!!! Bila bih jako radosna da me posjete braca i sestre Treceg Reda Svetog Dominika i da Vjecne Zavjete u ruke svecenika dominikanca, polozim, ako je moguce,, pa makar i u vlastitom domu..... Bog Vas sve Blagoslivljao, Ljubio i vodio, draga braco i sestre, dominikanski laici! Sve vas voli u Kristu, Gospodinu Nasemu, vasa sestra, Danica Sneler (dominikanski: Sjeverac, tako sam primljena!!) i volim vas svakoga i svaku!!!! Nazalost,, radi invalidnosti i hoda na stakama, nemoguce mi je doci osobno! Molim vas, neka mi se netko od trecoredaca ili voditelja treceg reda javi na Whatsup: [email protected]!!!! Unaprijed hvala na svemu! Vasa sestra Andjelka

Hvala vam na ovoj ljepoj pouci. Bb

Božiji blagoslov pater Karlu🙏

Božji blagoslov vam. Baš ste dobri pastir svoga stada.

Hvala dobri nas Padre Karlo! Bb

Izvrsna pjesma i izvedba

Licemjerna blanka ,zagovarateljica predbracne čistoce pa razori tudi brak pa trudna pred oltarom,aj aj nemoj

😊

Krist je pristao umrijeti umjesto grešnika kako bi čovjek mogao izbjeći kaznu koju nalaže Božji zakon - koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi (Izlazak 20,2-17) - koje je sam Bog napisao na dvije kamene ploče. Isusova smrt nije stavila Božji zakon izvan snage; nije oslabila njegove svete zahtjeve, niti umanjila njegovu veličinu. Kristova smrt je potvrdila da je Božji zakon, koji kažnjava prijestupnika, pravedan i nepromjenjiv. On je primio na sebe kaznu, da bi spasio palog čovjeka od kletve zakona. Smrt ljubljenog Sina Božjeg na križu pokazuje nepromjenljivost zakona Božjeg. Isusova smrt čini zakon velikim i slavnim ukazujući čovjeku na njegovu nepromjenljivost. Iz božanskih usta čuli smo riječi: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao da ih ukinem, nego da ih ispunim.“ (Matej 5,17) Kristova smrt je ispunila zahtjeve Božjeg zakona. U Kristu je sjedinjeno čovječansko i božansko. Njegov zadatak je bio da izmiri čovjeka s Bogom. To je bio jedini put kojim se pali čovjek mogao uzdići, da se pomoću krvi Kristove udostoji da učestvuje u božanskoj prirodi. Primajući na sebe ljudsku prirodu, Krist je mogao da shvati patnje i nevolje čovjeka i sva iskušenja kojima je on izložen. Krist je pristao da primi na sebe ljudsku prirodu i bio izložen istim iskušenjima. Samo je tako mogao da pomogne onima koji će biti kušani, i da ljudske grijehe preuzme na sebe i da pretrpi kaznu za grijehe. Mnogi govore o opravdanju vjerom, vjeruju u Isusa, ali ne žele slijediti Isusov primjer poštivanja svih 10 Božjih zapovijedi, svim srcem svojim i svom snagom svojom, nego olako krše neku od Božjih zapovijedi, pa ne napreduju u procesu posvećenja - izgradnje karaktera. Njihova vjera je mrtva. Ona nije prodrla u njihovo srce gdje bi mogla djelovati na njihovo ponašanje i karakter pred Bogom; u pogledu pokoravanja Njegovoj volji - koju je Bog izrazio kroz 10 Božjih zapovijedi - onih u Bibliji - po kojima je Isus živio; a ne 10 zapovijedi u Katekizmu ili crkvenim priručnicima - po kojima Isus nije živio. Takvi nisu puno bliži Bogu od nevjernika. Njihova srca se ne podčinjavaju volji Božjoj, oni su u neprijateljstvu s Njim. Oni koji više poštuju tradicionalnu ili formalnu vjeru ne pokoravaju se izvornim Božjim zapovijedima i ne shvaćaju plan spasenja kako bi trebali shvatiti. Da li će Gospodin tim ljudima koji pominju Njegovo ime reći: „Dobro slugo, dobri i vjerni“, ako zaista nisu dobri i vjerni? Takvi su u velikoj opasnosti. Oni bi trebali gajiti duh predanosti, pobožnosti i poslušnosti svih 10 izvornih Božjih zapovijedi, a ne dijeliti 10 Božjih zapovijedi na važne i nevažne. Pisac svih 10 Božjih zapovijedi je Bog, stoga su sve važne. Pravi vjernici mogu veličati Boga samo ako se stalno trude da žive po svih 10 Božjih zapovijedi - po kojima je Isus živio, i da postignu izgradnju karaktera sličnog Kristovom. Treba obilovati u kršćanskim vrlinama, posvetiti Spasitelju svoja najbolja i najsvetija osjećanja. Pokoriti se potpuno Njegovoj volji i slijediti Njegov primjer, a ne primjer vjerskih vođa koji govore da je neke od 10 Božjih zapovijedi trebalo promijeniti, i da neke od 10 Božjih zapovijedi su važile samo za Židove a ne važe za kršćane. Ne dozvolite da vašu ustrajnost u istinskoj vjeri baziranoj na Isusovom primjeru pokolebaju podsmijeh, ruganja ili kriva naučavanja onih koji su u vlasti tradicije ili formalne religije. Idite za Spasiteljevim primjerom poštivanja svih 10 izvornih Božjih zapovijedi u zlu i dobru i smatrajte nošenje križa Kristovog za radost i svetu čast. Nemojmo se zavaravati. S Bogom nema šale. Samo se svetošću (posvećenjem) možemo pripremiti za nebo. Jedino nam iskrena, djelotvorna pobožnost može dati čist, uzvišen karakter i osposobiti nas da budemo u prisustvu Božjem koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti. Karakter prikladan za Nebo se mora steći na zemlji, inače se neće uopće steći. Zato počnimo odmah. Nemojmo se tješiti da će doći vrijeme kad će nam ovaj zadatak biti lakši no sad. Svakim danom se povećava naša udaljenost od Boga ako ne poštujemo svim srcem svih 10 Božjih zapovijedi. Trebamo se pripremati za vječnost revnije no što smo to do sad činili. Priviknimo se da volimo svih 10 Božjih zapovijedi, da volimo Bibliju, da volimo molitvu, da volimo vrijeme provedeno u razmišljanju o Bogu. Upravimo svoje misli na Nebo ako hoćemo da budemo primljeni u Kraljevstvo nebesko.

Isus je uvijek isticao važnost Svetog pisma. Isus se suočio sa Sotonom riječima iz Pisma. „Pisano je“, rekao je On. U svakoj kušnji oružje Njegove borbe bila je Božja Riječ. Sotona je tražio od Krista neko čudo kao znak Njegove božanske prirode. Međutim, ono što je veće od svih čuda, čvrsto pouzdanje u „Ovako govori Jahve Gospod“ bio je znak koji se nije mogao pobiti. Dokle god je Krist stajao na tom uporištu kušač nije mogao ostvariti prednost. Krist nam je pokazao kako se to ostvaruje. Kojim sredstvima je pobijedio u sukobu sa Sotonom? Božjom Riječju. Jedino se Riječju mogao oduprijeti kušnji. „Pisano je“, rekao je On. I mi smo obdareni „skupocjenim i najveæim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi“. (2. Petrova 1,4) Svako obećanje u Božjoj Riječi naša je svojina, ako to prihvatimo. Trebamo živjeti po „svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih“. Kad navale kušnje, nemojmo gledati na prilike ili na osobnu slabost, već na silu Božje Riječi. Sva njezina sila pripada vama. Psalmist kaže: „U srce pohranih riječ tvoju, da protiv tebe ne sagriješim.“ (Psalam 119,11) „Po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.“ (Psalam 17,4) Isus je dočekao sotonine kušnje sa „Pisano je“. „Postio je četrdeset dana i četrdeset noći i, na kraju, ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: „Ako si zaista Sin Božji, naredi da ovo kamenje postane kruh. Isus odvrati: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.“ (Matej, 4,4) Isus je učenicima na putu za Emaus ukazivao na Sveto pismo kao na najvažnije dokaze na čemu su trebali graditi svoju vjeru. „Nato im On reče: „O ljudi bez razumijevanja i spore pameti za vjerovanje svega što su proroci govorili! Zar nije trebalo da to Mesija pretrpi da uđe u svoju slavu?“ (Luka, 24,25-26) Učenici su se pitali tko bi mogao biti ovaj stranac? Počevši od Mojsija, pravog početka biblijske povijesti, Krist je iz cijelog Pisma izlagao ono što se odnosilo na Njega. Da im se odmah otkrio, njihova srca bila bi zadovoljna. U punini svoje radosti ni za čim više ne bi težili. Međutim, bilo je nužno da shvate sve ono što se odnosilo na Njega u slikama i svjedočanstvima Starog zavjeta. Na tome je trebala biti zasnovana njihova vjera. Krist nije odmah učinio nikakvo čudo da bi ih osvjedočio, jer je njegov prvi posao bio da im objasni Sveto Pismo. Mnogi proroci i apostoli, koji su voljeli istinu, o Kristu su dali izvještaj. Spomenut ću samo neke od njih. Apostol Ivan svjedoči: „Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života - da, Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i koji se nama očitovao - što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo. A naše je zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom.“ (Prva Ivanova poslanica 1,1-3) Ivan Krstitelj za njega kaže: „Tko dolazi odozgo, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, on je zemaljski i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju! On svjedoči za ono što je vidio i čuo, a nitko ne prima njegova svjedočanstva. Tko je primio njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. Koga Bog posla, taj govori Božje riječi, jer On daje Duha bez mjere. Otac ljubi Sina i sve je predao njemu u ruku. Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu.“ (Ivan 3,31-36) Nasuprot ovom izvješću, većina današnjih kršćana iz raznih crkvenih zajednica, i mnogi ljudi iz drugih religijskih skupina, kroz neka načela ekumenskog pokreta omalovažavaju Boga, njegovu pravednost i istinu. Većina pokušava opravdati stvaranje jedinstva u vjeri žrtvujući Božju pravednost i istinu. Na zemlji se pokušava uspostaviti jedinstvena pravednost po mjeri današnjih vodećih vjerskih autoriteta, a ne po Božjem uzoru pravednosti. Tako se omalovažava Božja savršena pravednosti prikazana preko Isusa Krista, koju su opisali apostoli i proroci u Svetom pismu - Bibliji. Različita vjerovanja i doktrine, glede pravednosti i istine, pokušava se objediniti u jedno, i nametnuti cijelom svijetu kao uzor pravednosti i istine. Ali taj uzor pravednosti i istine nije prema Kristovu uzoru pravednosti i istine, pa se neće moći održati. Glede dana odmora svima će se nametati svetkovanje nedjelje, a neće se preporučivati svetkovanje subote, koju je Krist svetkovao. Svatko će se morati odlučiti hoće li prihvatiti autoritet nebeskog vođe i učitelja - Krista, ili će prihvatiti autoritet zemaljskih vođa i učitelja. Istina je jedna, ona Božja, a neistina ili mješavina istine i zablude može biti mnogo. I pravednost je jedna, ona božanska, a nepravednosti ili mješavina pravednosti i nepravednosti može biti mnogo. Ali bilo kakvo jedinstvo bez Božje pravednosti i istine nije dobro i ne može dugoročno opstati. A tko, ili što je istina? „Ja sam put, istina i život - reče mu Isus. - Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“ (Ivan 14,6) Istina je Božja riječ (Sveto pismo). Isus je rekao: „Ja sam im predao riječ tvoju, i svijet ih zamrzi, jer više ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu… Posveti ih istinom, tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. Ja sebe samog posvećujem za njih da i oni budu posvećeni istinom. Ne molim samo za njih nego i za sve one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me, da svi budu jedno.“ (Ivan 17,14-21) Ovdje vidimo da je prvo potrebno da ljudi prihvate Božju riječ - istinu, i budu posvećeni istinom, i Božjom pravednošću, a tek nakon toga može doći jedinstvo. Utemeljitelj zemlje i neba daje jasno, nedvosmisleno, istinito svjedočanstvo; i isključuje sva druga neistinita, ili djelomično istinita, svjedočanstva svakog onog koji je „zemaljski i zemaljski govori“. Međutim, uvijek je većina ljudi više voljela slijediti „zemaljske“ autoritete nego autoritet Utemeljitelja zemlje i neba. Taj problem je raširen danas kao i prije. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

TAJNA POBJEDE NAD GRIJEHOM JE U SURADNJI ČOVJEKA I BOGA. Za pobjedu nad grijehom čovjeku je potrebno opravdanje (oproštenje grijeha, otkupljenje) i posvećenje (izgradnja karaktera, obnova srca i života). Čovjek mora djelovati svojom ljudskom snagom, potpomognutom božanskom Kristovom silom, da se odupre i pobijedi bez obzira na cijenu. Ukratko rečeno, čovjek mora nadvladati kao što je Krist nadvladao. A onda, zahvaljujući pobjedi koju može izvojevati zahvaljujući svesilnom Isusovom imenu, može postati baštinik Božji i subaštinik s Isusom Kristom. Međutim, ovo se ne može ostvariti ako je Krist sam sve svladao, a mi navodno ne trebamo ništa učiniti sa svoje strane. Čovjek mora učiniti svoj dio; on mora sam (osobno) pobijediti zahvaljujući snazi i milosti koju mu Krist daje. Čovjek mora u pobjedi surađivati s Kristom, pa će tek onda biti dionik Kristove slave. Ako srce i um posvetimo služenju Bogu, poslušni svim Njegovim zapovijedima, ljubeći ga svim srcem, silom, umom i snagom, a svoje bližnje kao same sebe, bit ćemo proglašeni odanima i vjernima nebeskim zahtjevima. Želja za lakom religijom koja ne zahtijeva borbu, samoodricanje i odbacivanje besmislica ovoga svijeta, učinila je doktrinu o vjeri i samo vjeri popularnom, ali što kaže Božja riječ? Apostol Jakov govori: „Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Zar ga vjera može spasiti? … Želiš vidjeti, o luđače, da je vjera bez djela beskorisna?“ Božja riječ svjedoči protiv ove doktrine o vjeri bez djela kao velikoj zamki. Mnogi imaju pogrešne dojmove. Oni dobiju dojam kako je sve što se od njih traži prvi korak u obraćenju - pokajanje, vjera i krštenje. Ali to je kobna pogreška. Strašna borba za pobjedu nad sobom, za svetost i Nebo, doživotna je borba. U tom ratu nema predaha; napor mora biti stalan i ustrajan. Bit će ispitan svačiji karakter. Krist će se otkriti u nama ako smo loze povezane sa živim Trsom. Pokazat ćemo strpljivost, ljubaznost i blagost usred uzrujavanja i razdražljivosti. Iz dana u dan, iz godine u godinu pobjeđivat ćemo sebe i rasti u plemenitom junaštvu. To je zadaća koja nam je dodijeljena. Ali ne možemo je ostvariti bez stalne Isusove pomoći, čvrste odluke, nepokolebljivog cilja, stalne budnosti i neprestane molitve. Svatko od nas mora voditi osobnu bitku. Svatko od nas mora izvojevati svoj put kroz borbe i obeshrabrenja. Oni koji odbiju borbu, gube snagu i radost pobjede. Nitko, čak ni Bog, ne može nas odvesti na Nebo ako mi sa svoje strane ne uložimo potreban napor. Vječno evanđelje koje treba da se objavi „svakom plemenu i jeziku i koljenu i narodu“, predstavlja istinu u svoj njenoj jasnoći, i pokazuje da je uslov vječnog života poslušnost svim Božjim zapovijedima (Izlazak 20,2-17). Božje zapovijedi nam definiraju što je grijeh, a što nije grijeh. Svoju pravednost Krist daje samo onima koji jednodušno pristaju da ih On oslobodi od grijeha. Mnogi koji tvrde da vjeruju u istinu za ove posljednje dane, bit će nađeni „laki“. Prihvaćanje Božje istine i biblijske vjere ne znači spuštanje, već uzdizanje na višu razinu, na više polazište, gdje možemo komunicirati s Bogom. Upravo se zbog ovog razloga Krist ponizio i uzeo na sebe našu narav kako bi zahvaljujući svojem poniženju, patnji i žrtvi mogao postati stube za pale ljude, kako bi se mogli uspinjati Njegovim zaslugama i kako bi ih, zahvaljujući svojoj izvrsnosti i njihovim nastojanjima da vrše Božji zakon, mogao prihvatiti. Mi težimo za čistoćom i svetošću života da bismo na kraju bili osposobljeni za nebesko društvo u kraljevstvu slave. A ovu visinu kršćanskog karaktera možemo ostvariti samo uz pomoć Isusa Krista. Nije dovoljno da ljudi ispovijedaju istinu. Oni mogu priznati cijelu istinu, a istodobno nemati pojma - o posvećujućem utjecaju istine na srce i život ili o sili prave pobožnosti. Istina je sveta i silna i ona će dovesti do temeljite obnove srca i života onih koji su njome posvećeni. U Svetim spisima vidimo da je Isus živio u skladu sa svih Deset Božjih zapovijedi (Izlazak 20,2-17) koje su u Bibliji i koje su „ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 31,18). On je „Sin Božji“ i „Sin Čovječji“, bezgrešni, savršeni. Zbog savršenog vršenja Božjeg zakona Isus je „put, istina i život” (Ivan 14,6). I po svom čudesnom rođenju Isus se razlikuje od svih drugih proroka, apostola i svih ljudi na zemlji. U Bibliji piše: „'Kako će to biti', reče Marija anđelu, 'jer se ja ne sastajem s mužem?' 'Duh Sveti sići će na te', odgovori joj anđeo, 'sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim.'“ (Luka 1,34-35) Mnogi Židovi kažu da poštuju svih Deset zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“, ali ne vjeruju u Isusa. A mnogi kršćani i muslimani kažu da vjeruju u Isusa, ali ne poštuju svih Deset zapovijedi koje je Isus poštivao, koje su „ispisane prstom Božjim.“ A potrebno je oboje: vršiti svih Deset zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 20,2-17) i imati vjeru u Isusa. Isus je pružio najbolji primjer svim ljudima kako treba ljubiti Boga i bližnje. Mi nikad ne možemo u potpunosti dostići Isusa, naš savršeni Uzor, jer On je bezgrešan a mi smo grešnici, ali trebamo Ga oponašati nabolje što možemo. Dok je Isus bio na Zemlji, kritizirali su Ga zbog Njegovog načina svetkovanja subote jer je On subotom liječio bolesne, a Židovi su smatrali da subotom ne treba liječiti. U Evanđelju po Marku piše: “Bijaše neki čovjek s usahlom rukom. Pazili su na nj da li će ga u subotu izliječiti, da ga [Isusa] mognu optužiti.” (Marko 3,1.2) Liječenjem bolesnih u subotu Isus je pokazivao bît zapovijedi o suboti, kao i bît ostalih devet zapovijedi - ljubav. Međutim, mnogi imaju iskrivljeno mišljenje o tome što je ljubav. Ljubav je bît Božjeg karaktera i očituje se u Kristu i moralnom Zakonu - Deset Božjih zapovijedi. Zato razdvajati moralni Zakon od ljubavi i Božjeg karaktera nije moguće, jer se Božji karakter, koji je sama ljubav, očituje u moralnom Zakonu. A u Svetim spisima stoji: „Ljubav je ispunjeni Zakon.“ (Rimljanima 13,10) Mnogi varaju sami sebe kad misle da ljube Boga i svoje bližnje a ne vrše svih Deset Božjih zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 31,18), a posebno preziru četvrtu zapovijed iz Božjeg zakona (Izlazak 20,8-11). Apostol Ivan piše: „U ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi.“ (1. Ivanova 5,3) Isus je rekao: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim.“ (Matej 5,17) Isus je svojim primjerom savršeno pokazao KOJIH Deset Božjih zapovijedi trebamo vršiti i NA KOJI NAČIN. Svatko sam sebi osobno treba postaviti pitanje: Hoću li slijediti Isusov uzor? Ili uzor današnjih vjerskih vođa i vjeroučitelja ili tradiciju? S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

Upravo tako, ODRECIMO SE SVOJIH IZAKA.Kratko i jasno. Božji vam blagoslov i mir.

Božji moralni zakon (koji se sastoji od 10 originalnih Božjih zapovijedi, koje su u Bibliji, Izlazak 20,1-17) neki ljudi žele bez Krista, a neki drugi žele Krista bez Božjeg moralnog zakona. Ali žalosno je što mnogi ne razumiju da Božji moralni zakon i Krist idu zajedno. To su dva čimbenika koja uvijek rade zajedno. Božji moralni zakon vodi grešnika ka Kristu, a Krist opet upućuje grešnika Božjem moralnom zakonu i kaže grešniku: „Idi i odsada više nemoj griješiti." (Ivanovo evanđelje 8,11) Neki tvrde da Božji moralni zakon ne vrijedi više u cijelosti i da su neke od 10 Božjih zapovijedi „opravdano“ promijenjene, kao primjerice četvrta Božja zapovijed (Izlazak 20,8-11). Tako mnogi tvrde da umjesto subote iz četvrte Božje zapovijedi (Izlazak 20,8-11) treba svetkovati nedjelju. Mnogi ne shvaćaju svrhu Isusovog raspeća, i da je na križu raspet Krist a ne Zakon. U stvari, svojom smrću na križu Krist je uzvisio Božji moralni zakon. Bog ne ukida svoj moralni zakon, kojega je On lično napisao na dvije kamene ploče (Izlazak 20,1-17), zakon - koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi. Kakav bi to bio Bog koji je napisao jedan nesavršeni zakon - kojega je poslije trebalo mijenjati? Svi koji vjeruju da je taj izvorni Božji moralni zakon trebalo mijenjati vrijeđaju Savršenog Boga - Pisca tog zakona. Gospodin ne spašava grešnike ukidanjem neke od 10 Božjih zapovijedi iz svojeg moralnog zakona - standarda (mjerila) pravednosti, koji je temelj Njegove vladavine na Nebu i na Zemlji. Bog je Sudac, Zaštitnik pravde. Grijeh je prijestup Njegovog moralnog zakona u jednom jedinom slučaju i u svakoj, i najmanjoj pojedinosti. Bog ne može ukinuti svoj moralni zakon; ne može promijeniti čak ni njegovu najmanju stavku kako bi oprostio grijeh. Pravda, moralna veličina Zakona, mora se očuvati i obraniti pred bezgrešnim svemirom. Cijena očuvanja tog svetog Zakona nije mogla biti manja od cijene smrti Božjeg Sina. Stoga je Bog načinio veličanstven plan spasenja, da Isus - Božji Sin ispuni Božji moralni zakon živeći savršeno pravednim životom, umjesto nas, i da preuzme naše grijehe i kaznu na sebe i umre umjesto nas. Bog nije ukinuo svoj moralni zakon nego ga je proslavio. Bog ne ukida nijednu od svojih 10 zapovijedi i ne radi protiv njih. Ne poništava posljedice grijeha, ali zato nudi oproštaj grijeha, ako se pokajemo i prihvatimo Isusa za svojeg osobnog Spasitelja. Na taj način, Božjom milošću, prokletstvo se može pretvoriti u blagoslov. Želim Vam Božji blagoslov.

Biblija je temelj spoznaje. Sveto pismo dano Božjim nadahnućem „korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.“ (2. Timoteju 3, 16.17) Svi mogu razumjeti biblijske upute. Vječni život može se steći samo dragovoljnom poslušnosti Bogu po primjeru Isusa Krista. Bog se ne mijenja. Stoga je i Njegov zakon (koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi) nepromjenjiv. Naša lozinka treba biti: „Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati.“ (Izaija 8,20) Tko ne bude cijenio cijeli Božji zakon koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi „ispisanih prstom Božjim“ (Izlazak 20,2-17) neće dočekati zoru vječnoga života. Ovo je strahovito veličanstvena istina koju mnogi ne cijene. Krist poziva svoj narod da vjeruje i živi po Njegovoj Riječi - Bibliji. Isus još uvijek poziva: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene.“ (Matej 11,28-30) Isus nas poziva da slijedimo Njegov primjer vršenja svih 10 Božjih zapovijedi koje je i On vršio, uključujući i četvrtu Božju zapovijed. (Izlazak 20, 8-11) Ima mnogo onih koji su u svojem oslanjanju na teoriju i trediciju crkvene organizacije kojoj pripadaju izgubili iz vida živu snagu Spasiteljeva primjera. Oni trebaju gledati u Isusa i slijediti Njegov primjer. Sedam posljednjih zala, opisanih u Otkrivenju 16. poglavlju, uskoro treba da se izliju na one koji nisu poslušni Zakonu Svemogućega. Međutim, svijet za to mari ne više no što bi mario u slučaju da dolazi jedna obična kiša. Kad sedam zala počnu da se izlijevaju oni koji nastavljaju da prestupaju 4. Božju zapovijed (koja je u sklopu 10 Božjih zapovijedi u Bibliji) neće tada otvoriti svoja usta da bi iznosili izgovore kojima sada nastoje opravdati svoj stav da ne svetkuju subotu iz 4. zapovijedi. Papa je promijenio dan od odmora - umjesto sedmog uzeo prvi dan tjedna. Naumio je da izmijeni upravo onu zapovijed koja je čovjeku dana da bi se sjećao svog Stvoritelja. Promjenom Božjeg zakona - Deset Božjih zapovijedi (Izlazak 20,2-17) upućuje se vrlo loša poruka: da je Bog loš Zakonodavac i da Njegov zakon nije savršen i nepromjenjiv, a da su ljudi bolji zakonodavci od samoga Boga. Rimokatolička crkva priznaje da je promijenila Božji zakon glede svetkovanja dana odmora i da je nedjelja znak (žig, pečat) njenog autoriteta: “Nedjelja je znak našeg autoriteta. Crkva je iznad Biblije, a promjena dana odmora dokaz je te činjenice.” (Catholic Record, 01.09.1923.) A znak - pečat Božjeg autoriteta nalazi se u četvrtoj zapovijedi Božjeg zakona. Jedino ona od deset njih sadrži ime i titulu Zakonodavca. Ona ga proglašava Stvoriteljem neba i Zemlje, i tako pokazuje da Bog iznad svih drugih ima pravo na štovanje i obožavanje. Mnogi vjeroučitelji i svećenici i obični vjernici pri iznošenju svojih brojnih „dokaza“ protiv svetkovanja subote, uopće se ne rukovode poštenim analiziranjem Svetih spisa (Biblije). Glavni cilj im je da se zaobiđe 4. Božja zapovije u Bibliji, a da se svetkuje nedjelja, koju je Papa uspostavio namjesto subote. Kad su pred snagom biblijske istine prinuđeni napustiti neko svoje gledište, oni tada zauzimaju neko drugo gledište zasnovano na tradiciji ili ljudskoj predaji, za koje tvrde da je iznad biblijskog. Svojim zaključcima uporno nastoje izvrnuti istinu Svetog pisma, a 4. zapovijed o suboti proglašavaju nevažnom, ili zastarjelom, ili čine bilo što drugo sa njom radije nego da je drže. Često oni žele ušutkati svako raspitivanje ljudi o tom pitanju. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

Božji vam blagoslov, svako dobro i mir!

Janje je simbol za Isusa. Ali i lav je simbol za Isusa. u Bibliji čitamo: “Govoreći gorama i pećinama: ‘Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetove srdžbe, jer dođe veliki dan njihove srdžbe! Tko može opstati?’” (Otkrivenje 6,16.17) Tko je ikada čuo za gnjevno janje? Te dvije riječi čak ni ne idu zajedno. Ali onda ne idu ni opisi Isusa u Otkrivenju kao Božjeg Janjeta i Lava iz plemena Judina. Možda trebamo još jednom pogledati o čemu Ivan izvještava. Većina ljudi riječ “srdžba” smatra neugodnom. I mnogi teolozi jako su se trudili da uklone sav božanski gnjev iz svojeg nauka. Ali ono što njima nije omiljeno, Bogu jest. Biblija na preko 580 mjesta upućuje na Božji gnjev. U posljednjem prikazu Božje Janje i Lav iz plemena Judina okončat će problem grijeha. Ali nemojmo ovdje zaći s pravog puta. Božji gnjev nije emocionalna ljutnja usporediva s ljudskom srdžbom. Naprotiv, Božji gnjev proizlazi iz Njegove ljubavi. Bog mrzi grijeh koji uništava živote i sreću Njegovih stvorenih bića. Iscrpljen je zbog mrtve novorođenčadi, raka i sljepila; zlostavljanja, ubojstava i krađe; holokausta, ratova itd. U svoje vrijeme Bog će odgovoriti dušama pod žrtvenikom koje, kako Ivan prikazuje, viču: “Dokle ćeš, sveti i pravi Vrhovniče” prije nego što učiniš kraj zbrci koju nazivamo poviješću (Otkrivenje 6,10)? W. L. Walker izjavljuje: “Božji gnjev izlijeva se zato što je Bog ljubav i zato što grijeh povređuje Njegovu djecu i protivi se svrsi Njegove ljubavi.” A Alan Richardson ističe da “samo određena vrsta izopačene protestantske teologije uspoređuje Božji gnjev s Kristovom milošću”. Bog, kako Ga Biblija opisuje, ne može i neće zauvijek stajati po strani dok Njegova stvorenja pate. Njegovu reakciju prikazuje sud zbog grijeha koji uništava Njegov narod. Taj sud trebamo shvatiti kao pravo značenje biblijskog gnjeva. Bog osuđuje grijeh na sudu i na kraju će ga potpuno izbrisati. Prvi korak bit će poduzet o Isusovom drugom dolasku. Drugi će prema Otkrivenju 20,11-15 biti poduzet na kraju milenija. Ako imamo samo Božje Janje koje je umrlo za nas, onda je jasno da imamo samo dio Evanđelja. Janje je bilo ubijeno, pa ipak su Božja djeca i dalje patila. Slijedi još faza Janjetovog djela na kraju, Njegova je uloga kao Lava iz Judina plemena na svršetku vremena, kada će sva patnja Božje djece biti okončana. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

Ne postoji znanost koja može tako oplemeniti svaku misao, svako osjećanje i svaku težnju kao proučavanje Svetih spisa. Ta Sveta Riječ - Biblija predstavlja volju Božju jasno otkrivenu ljudima. Iz nje možemo saznati što Bog očekuje od bića sazdanih po Njegovom obličju. Iz nje možemo naučiti kako da usavršimo svoj ovozemaljski život i kako da osiguramo vječni život. Nema knjige koja tako može da zadovolji um željan znanja i čežnje duše. Stječući znanje iz Riječi Božje i živeći u skladu s tim, ljudi mogu da se uzdignu iz najdubljih dubina neznanja i uniženosti i da kao sinovi Božji budu primljeni u društvo bezgrešnih anđela. Jasna predstava o tome što je Bog, i što On želi da mi budemo, navesti će nas da imamo skromnije mišljenje o sebi. Onaj tko pravilno proučava Sveto pismo shvatit će da ljudski um nije svemoćan, i da bez pomoći koju samo Bog može dati, ljudska snaga i mudrost predstavljaju samo slabost i neznanje. Kao odgojno-obrazovna sila, Biblija je bez premca. Ništa ne može dati takvu snagu svim sposobnostima kao stremljenje ljudi da shvate čudesne i uzvišene istine otkrivenja. Um se postepeno prilagođava predmetima dozvoljenim da se na njima najviše zadržava. Ako se bavi samo uobičajenim pitanjima, isključujući važne i uzvišene teme, on će ostati patuljak i oslabiti. Ako se od njega nikad ne traži da se bavi i teškim problemima ili da se napreže da bi shvatio neke značajne istine, um će poslije izvjesnog vremena izgubiti skoro svaku moć da se razvija. Biblija je najopsežnija i najpoučnija povijest koju ljudi posjeduju. Ona dolazi svježa sa izvora vječne istine, a božanska ruka je sačuvala njenu čistoću kroz sve vjekove. Njeni blistavi zraci osvjetljavaju najudaljeniju prošlost, u koju ljudska istraživanja uzalud pokušavaju prodrijeti. Jedino u Riječi Božjoj nalazimo autentičan izvještaj o stvaranju koji opovrgava teoriju evolucije. Tu posmatramo silu koja je položila temelje zemlji i razastrla nebesa. Samo tu možemo naći povijest našeg roda neuprljanu ljudskom ohološću i ljudskim predrasudama. U Riječi Božjoj um nalazi predmete za najdublje razmišljanje i najuzvišenija stremljenja. Tu se možemo upoznati sa patrijarsima, prorocima i apostolima i da slušamo glas Vječnoga kao da razgovara s ljudima. Tu posmatramo Krista - Veličanstvo neba - kako se ponizio do te mjere da postane naša Zamjena i naš Jamac, zbog naših grijeha, i kako se usamljen hvata u koštac sa silama tame i zadobija pobjedu u našu korist. Pobožno i strahopoštovanjem praćeno razmišljanje o svemu tome čisti i oplemenjuje srce, a um inspirira novom snagom i energijom. Možda se ljudima čini da učenje Riječi Božje ima veoma slab utjecaj na um i srce mnogih ljudi; međutim, ukoliko ljudi svoj posao slijeđenja Isusovog primjera poštivanja svih 10 izvornih Božjih zapovijedi koje su u Bibliji (Izlazak 20,1-17) obavljaju savjesno kao pred Bogom, pouke božanske istine, uz Božju pomoć dovesti će do izgradnje karaktera prema Isusovom primjeru. Oni koji žele svim srcem slijediti Isusov primjer poštivanja svih 10 Božjih zapovijedi shvatit će da Ga trebaju slijediti tako što će poštivati 10 izvornih Božjih zapovijedi u Bibliji, a ne onih 10 promijenjenih zapovijedi u Katekizmu. Duh Sveti zalijevat će posijano sjeme, i ono će često iznići poslije nekog vremena i donijeti plod na slavu Bogu. Sotona stalno nastoji da pažnju naroda odvrati od Biblije koju su napisali proroci i apostoli; a da pažnju ljudi usmjeri na ono što su stoljećima nakon smrti svih apostola napisali vjeroučitelji - koji su tako zaveli narod na krivi put. Deset Božjih zapovijedi koje je sam Bog napisao na dvije kamene ploče - po kojima je Isus živio, a kojima treba posvetiti najveću pažnju, mnogi zanemaruju radi izreka i tvrđenja ljudske mudrosti današnjih vjerskih vođa i tradicionalnog naučavanja koje se protivi Bibliji i Isusovom primjeru poštivanja svih 10 izvornih Božjih zapovijedi (Izlazak 20,1-17). Kako Bog - Onaj koji je beskonačan u moći i mudrosti može da podnosi takvu drskost i bezočnost od strane ljudi? Posredstvom štampe, kao i raznih drugih suvremenih medija, znanja svake vrste stavljaju se na dohvat svakome, a ipak koliko je učesnika u svakoj ljudskoj zajednici koji su izopačeni u moralu i površni u svojim umnim dostignućima! Kad bi ti ljudi čitali Bibliju i kada bi je studiozno proučavali, i kad bi cijelim srcem i svom snagom slijedili Isusov primjer poštivanja svih 10 izvornih Božjih zapovijedi stanje ljudskog društva danas bi sasvim drugačije izgledalo. U vijeku kao što je naš, kada bezakonje sve više uzima maha, a Božji karakter i Njegov zakon - koji se sastoji od 10 izvornih Božjih zapovijedi, se jednako preziru, svaki čovjek za sebe mora posvetiti posebnu brigu da sa strahopoštovanjem izvršavali Božju volju koju je Bog izrazio u 10 izvornih Božjih zapovijedi (Izlazak 20,1-17). Mnogi se neće htjeti pokajati za svoje grijehe, i nastaviti će kršiti jednu ili više izvornih Božjih zapovijedi i tako će nastaviti činiti grijeh, a mislit će da služe Bogu. U tome se sastoji „tajna bezakonja“ - tajna kršenja Božjeg zakona, opisana u Bibliji, koja će mnoge prevariti. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

Odlučno

Sve je ljepo rečeno. Božji vam blagoslov!

U našim životima previše se ističe naše „ja,“ a premalo Krist. Pogled svakog pojedinca treba da bude upravljen na našeg Iskupitelja, svi treba da najusrdnije teže da po karakteru postanu slični Njemu. On je Uzor na koji treba da se ugledamo u svemu, ako želimo da imamo dobro uravnotežen um i dobro razvijen karakter. Isusov život dok je živio na ovom svetu bio je kao vrt Gospodnji u kojem raste svakojako drveće prijatno za gledanje i dobro za jelo. Dok je u svojoj duši objedinio sve vrline i sve najljepše crte karaktera, svojom osjetljivošću, blagošću i ljubavlju pridobio je simpatije roda ljudskog. Iako kao Tvorac svega što postoji, održava bezbrojne svjetove svojom bezgraničnom silom i anđeli Mu rado ukazuju podaničku odanost i pokoravaju se Njegovoj volji, On ipak rado sluša nevino čavrljanje male djece i prima iskreno izraženu zahvalnost sa njihovih usana. On je uzimao mališane u svoje naručje, privijajući ih nježno na svoje grudi prepune beskrajne ljubavi. U Njegovom prisustvu oni su se osjećali kao kod svoje kuće i nerado su napuštali Njegovo naručje. Na ljudska razočaranja i patnje nikada nije gledao s visine kao na nešto čemu nije vrijedno poklanjati pažnju, već Mu je srce uvijek bilo ganuto stradanjem onih koje je došao da spasi. Svijet je potpuno izgubio iz vida prvobitni izvor dobrote, srljajući u sveopće otpadništvo i moralnu izopačenost. Kristov život ovdje bio je neprekidni niz samoodricanja i mučnih napora da čovjeka vrati u njegovo prvobitno stanje prožimajući ga duhom božanske dobrote i nesebične ljubavi. Iako je živio na ovom svijetu, On nije bio od svijeta. Pričinjavalo Mu je težak bol što je stalno morao da dolazi u kontakt sa neprijateljstvom, izopačenošću i nečistoćom koje je sotona donio na ovaj svet; ali On je imao zadatak da čovjeka dovede u sklad sa Božjim zakonom - koji se sastoji od 10 izvornih Božjih zapovijedi - po kojima je Isus živio pravednim životom i tako nam je On najbolji primjer (uzor) po kojih 10 Božjih zapovijedi trebamo živjeti. „Jer su sve zapovijedi Božje pravda/pravednost.“ (Psalam 119,172.) „Poslušajte me koji znate pravdu, narode kojemu je u srcu zakon moj.“ (Izaija 51,7.) Deset izvornih Božjih zapovijedi (Izlazak 20,1-17) koje je Bog lično napisao na dvije kamene ploče tvore Božji moralni zakon - i to je pravda Božja. Isus je nazvan Pravda naša (Jeremija 23,6.), jer je u Njegovom srcu bio Božji zakon i živio je u skladu sa svakom od Deset izvornih Božjih zapovijedi (Ivan 15,10.). Živa pravda - Kristov život i pravda na papiru - pisani zakon Božji, ne mogu biti različite niti odvojene. „Jer se ne stidim Evanđelja Kristova; jer je sila Božja na spasenje svakome koji vjeruje, a najprije Hebreju i Grku. Jer se u Evanđelju javlja PRAVDA BOŽJA iz vjere u vjeru, kao što je napisano: pravednik će vjerom živjeti.“ (Rimljanima 1,16.17.) U Evanđelju se otkriva Kristov život - pravda Božja, ali ako ovaj stih pročitamo u svjetlosti prethodnih riječi dobivamo da „se u EVANĐELJU JAVLJA ZAKON BOŽJI“. Dakle, ono što tkz. današnji kršćani govore da je Evanđelje jedno, a zakon Božji da je drugo i ne vrijedi više, je velika laž koja milijarde kršćana vodi u propast i vječnu smrt. Evanđelje je Kristov život, Božji život - zakon Božji. Živjeti u Kristu i imati Krista u srcu znači imati Božji zakon u srcu i život koji je u savršenom skladu sa zakonom Božjim. Veliko je zabluda i ismijavanje Boga živoga, kad se kršćanin hvali da ima Krista u srcu i vjeruje Bogu, a neku od Deset zapovijedi Božjih po kojima je Isus živio (uključujući i subotu iz četvrte zapovijedi Božje - Izlazak 20,8-11) gazi i krši. Isus je ostvario plan da zemlju ponovo poveže sa nebom, i nijedna Mu žrtva nije bila prevelika u nastojanju da ostvari taj cilj. On je „poput nas iskušan u svemu, ali nije zgriješio.“ Sotona je bio spreman da Ga na svakom koraku napada svojim najžešćim kušanjima; ali ipak On „nikakav grijeh nije počinio, niti se prevara našla u njegovim ustima.“ On je „trpio kad je bio iskušavan...“ - postradao srazmjerno savršenstvu svoje svetosti. Ali knez tame u Njemu nije našao ništa, nijednu jedinu misao ili osjećanje koje bi odgovaralo njegovim kušanjima. Na srca pažljivih slušalaca, riječi Njegovih pouka padale su kao kiša, kao osvježavajuće kapi blagotvorne rose. U Kristovom karakteru takvo veličanstvo kakvo Bog nikad do tada nije otkrio palom čovjeku bilo spojeno sa takvom smjernošću do kakve se čovjek nikada nije uzdigao. Nikad do tada među ljudima nije hodao neko tako plemenit, tako čist, toliko pun dobrote i milosrđa, toliko svjestan svoje božanske prirode, pa ipak toliko jednostavan i toliko nepokolebljiv u svojim namjerama za dobro roda ljudskog. Dok se sa odvratnošću gnušao grijeha, On je plakao iz samilosti prema grešniku. Nikada nije ugađao sebi. Iako Veličanstvo neba, On se zaodjenuo smjernošću kao u malog djeteta. To je karakter Kristov. Idemo li mi Njegovim tragom? Slijedimo li mi Njegov primjer poštivanja svih 10 izvornih Božjih zapovijedi (Izlazak 20,1-17)? Ili slijedimo primjer vjerskih vođa koji preporučuju poštivanje 10 promijenjenih zapovijedi - koje su u Katekizmu? O, Spasitelju moj, kako Te jadno predstavljaju oni koji tvrde da su Tvoji sljedbenici!

Dragi P.Anto puno puno hvala za ove prekrasne riječi. Neka te dragi Bog čuva I prati i blagoslovi gdje god bio Ane kurdija ❤

Lijepo si Ti to sročio, dragi prijatelju.Nadam se da smo otvorena srca, samo tako, spremni za dalje. Sapientis sat!

Dragi BOG ,NEKA ČUVA DRAGE DOMENIKANCE!!

Dragi Pater Anto želim vam Boziji Blagoslov.Sve vaše poruke i videa,čovjeka ostave u dubokim mislima.Hvala vam za sve.Bb.❤

Gottes Segen zum neuen Jahr. 😊

Božji vam blacoslov i mir Duha Svetoga bio uvijek s vama!!!!

Najlipša izvedba ove pjesme, baš divno.

Vrlo postovani brate Zeljko Coricu! Odusevio me tekst Vaseg komentara, zahvaljujem Dobrom Bogu za njega😊 i podrzavam svaku Vasu izrecenu rijec!!!!! Ma Bog Vas trajno Blagoslivljao od 0 do 24 sata, i molimo Ga zajedno da budemo, svi mi koji ga ljube, .Njegovi Trajni Svjedoci! Ma hvala Vam za svaku Vasu napisanu rijec .i, Ljubimo Gospodina Trojedinoga Boga zajedno, primivsi upravo 10 Bozjih Zapovijedi, kao Temelj nasih zivota! Vama osobno ii Vasoj dragoj obitelji, od srca zelim, Sretan Bozic i Blagoslovljenu Novu, Gospodnju Godinu, Bozje Vlasnistvo - Danica Sneler,, sestra Andjelka 3. Reda Svetog Dominika!!!!! Bog Vas sve blagoslovio!!!!!

Što je bolje: živjeti po Isusovom primjeru? Ili po primjeru i preporuci vjerskih vođa? Najvažnije je za svakog vjernika hoće li prihvatiti Krista i Njegovu pravednost. Židovi su odbili primiti Kristovu pravednost koja se ogledala u savršenoj poslušnosti svim Božjim zapovijedima (Izlazak 20, 2-17). Oni su mislili da je njihov način držanja Božjih zapovijedi bolji od Kristove i njihova pravednost bolja od Kristove. To je naročito bilo izraženo glede 4. Božje zapovijedi - o danu od odmora. I mnogi kršćani danas misle da je njihov način držanja Božjih zapovijedi bolji od Kristove i njihova pravednost bolja od Kristove, i to je naročito izraženo glede dana odmora koji treba svetkovati. Oni ne uviđaju da je Kristovom smrću na križu potvrđena nepromjenjivost Božjeg zakona - 10 Božjih zapovijedi. Oni ne uviđaju da nisu smjeli promijeniti Božji zakon i da ne bi smjeli iznalaziti razne izgovore za tu promjenu Božjih zapovijedi. Srca mnogih su u ratu s Bogom, jer se ne potčinjavaju izvornom Božjem zakonu kojem se Krist potčinjavao. Kristova milost i pravednost može im biti od koristi samo ako dođu u sklad s Božjim zakonom koji predstavlja mjerilo Njegove vladavine. Oni mogu govoriti o Kristu kao svom Spasitelju; ali On će im na kraju reći: ne poznajem vas, jer vi se niste iskreno pokajali pred Bogom, jer ste prestupali Njegov sveti zakon, i u mene niste vjerovali kako treba, jer je moja misija bila da Božji zakon učinim velikim i slavnim. Bog nije promijenio nijednu od 10 zapovijedi da bi poštedio čovjeka, jer je taj zakon temelj Njegove vladavine. Božji zakon je nepromjenjiv, beskonačan i vječan kao i sam Bog, jer je Božji zakon izraz Njegovog karaktera. Da bi čovjek mogao biti spašen, a da bi se čast Božjeg zakona ipak održala, bilo je neophodno da Sin Božji položi svoj život kao žrtva za čovjekove grijehe. Krist koji nije učinio nijedan grijeh, poistovijetio se sa grešnicima i preuzeo njihove grijehe na sebe i zato je po pravdi zakona Krist morao umrijeti umjesto grešnika. Božji zakon se nije mogao promijeniti niti zanemariti. Svojom smrću pokazao je čudesnost Božje ljubavi i milosti, ali je i potvrdio nepromjenjivost Božjeg zakona. Mnogi pastiri su pijani, ne od alkohola, nego od krivog naučavanja. Za njih je Božja istina zapečaćena; ne mogu je shvatiti. Kada ih se pita što je sedmi dan-subota, je li ona istinska biblijska subota ili nije, oni navode um na bajke. Oni nisu shvatili pravi smisao Svetih spisa glede Božjeg zakona - 10 Božjih zapovijedi, nisu podigli ogradu kako bi se Božji narod održao u bitki na Gospodnji dan. Kada se nečiji um probudi i čovjek počne ispitivati te pastire o istini, oni se koriste najlakšim i najboljim načinom da provedu svoju namjeru i smire umove znatiželjnih, čak i uz cijenu da moraju promijeniti vlastito stajalište kako bi to postigli. Mnogi pastiri omalovažavaju istinu i predstavljaju nešto novo čime bi zainteresirali narod i odvratili njihove misli od dragocjene, neizmjerno važne istine - o Kristovoj savršenoj i nepromjenjivoj pravednosti koja se ogledala u poslušnosti svih 10 Božjih zapovijedi i da to potvrđuje savršenost i nepromjenjivost 10 Božjih zapovijedi. Različite skupine imaju ponešto istine, ali Bog je sve te istine dao svojoj djeci koja se pripremaju za Božji dan i koja prihvaćaju Kristovu savršenu pravednost za oproštenje grijeha i za posvećenje - za život poslušnosti svim Božjim zapovijedima - uz Božju milost i pomoć. Otkupitelj svijeta ima mnogo slušatelja ali malo sljedbenika. Noa je propovijedao 120 godina ljudima prije potopa, a ipak je bilo malo onih koji su cijenili istinu za ono vrijeme i ono dragocjeno vrijeme kušnje. Osim Noe i njegove obitelji, nitko nije povjerovao i ušao u korablju. Od svih stanovnika Zemlje samo je osam osoba prihvatilo vijest upozorenja; ali ta je vijest osudila svijet. Odlučujuća istina za to vrijeme je bila dana da bi ljudi mogli vjerovati i učiniti odlučujući korak, a njihovo odbijanje istine pokazalo se njihovom propašću. Slično će biti i pred svršetak svijeta - Sudnji dan. Cijelom svijetu se daje odlučujuća istina za ovo vrijeme pred svršetak svijeta, a ta istina je da se ljudi trebaju odvratiti od neposlušnosti bilo kojoj od 10 izvornih Božjih zapovijedi (Izlazak 20,02-17) i postati poslušni prema svih 10 Božjih zapovijedi koje su u Bibliji, pa i četvrtoj Božjoj zapovijedi. (Izlazak 20,8-11) Malu skupinu koja će ispravno vjerovati i ispravno činiti Božju volju velika skupina će smatrati fanaticima i krivovjercima. Odlučujući korak opet će biti: poslušati ili ne poslušati Božju zapovijed. Jedni će biti poslušni a drugi neposlušni Božjim zapovijedima (Izlazak 20,2-17) koje su „ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 31,18). Bog preko svojih proroka upozorava sve ljude da neposredno pred svršetak svijeta (sudnji dan, smak svijeta) trebaju obratiti posebnu pozornost na Božje zapovijedi - Božji zakon, i na vjeru u Isusa. Jedno od tih upozorenja Bog je dao preko proroka i apostola Ivana: “Uto spazih … anđela. … Vikao je jakim glasom: ‘Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je došao čas njegova Suda!' (Otkrivenje 14,6-7) Također je zapisano: „Na tome se temelji postojanost svetih koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,12) Samo nekoliko rečenica dalje piše: „… i bi požnjevena zemlja.” (Otkrivenje 14,16) Za vrijeme neposredno prije nego što će biti „požnjevena zemlja“ naglašava se, dakle, važnost čuvanja „Božjih zapovijedi i vjere u Isusa”. U Bibliji je žetva simbol svršetka svijeta: “ Njiva je svijet. … Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli.” (Matej 13,38.39) Većina svećenika, propovjednika i vjernika će do samoga kraja svijeta pogrešno vjerovati i tumačiti „Božje zapovijedi“ (Otkrivenje 14,12) i vjeru u Isusa. Tvrdit će da se riječi „Božje zapovijedi“ (Otkrivenje 14,12) odnose na zapovijedi u Katekizmu i crkvenim priručnicima, a ne na izvornih 10 Božjih zapovijedi u Bibliji (Izlazak 20,2-17). Dakle, kao što je bilo pred potop, slično će biti i pred svršetak svijeta. Bog je preko svojih proroka u Svetim spisima dao ovu odlučujuću istinu upozorenja za vrijeme pred kraj svijeta - Sudnji dan. Ova odlučujuća istina već dugo upozorava sve stanovnike Zemlje, a ipak će biti malo onih koji će cijeniti ovu odlučujuću istinu upozorenja i ovo dragocjeno vrijeme kušnje. Od svih stanovnika Zemlje, samo mali broj ljudi će povjerovati u ovu odlučujuću istinu upozorenja pred kraj svijeta i postati poslušni svim Božjim zapovijedima koje su „ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 31,18), pa i četvrtoj Božjoj zapovijedi (Izlazak 20, 8-11), koja je također „ispisana prstom Božjim“ kao i ostalih devet Božjih zapovijedi. Ova istina - vijest upozorenja će osuditi svijet. Istina je dana da bi ljudi mogli vjerovati i učiniti odlučujući korak poslušnosti Bogu, a njihovo odbijanje istine pokazat će se njihovom propašću. Ova istina upozorenja bit će za život onima koji je prihvate i osuda svima koji je odbace. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

Tko je naš najbolji primjer? Naš najbolji primjer kojeg trebamo slijediti je Isus Krist. Po kojim mjerilima trebamo živjeti? Trebamo živjeti po Božjim mjerilima (standardima), mjerilima Božje pravednosti - po 10 Božjih zapovijedi koje su u Bibliji (Izlazak 20,2-17), čiji Pisac je sam Bog i po kojima je Isus živio.

Josip je isao sa mnom u civilnu sluzbu,.. dobar momak

Tko je naš najbolji primjer? Naš najbolji primjer kojeg trebamo slijediti je Isus Krist. Po kojim mjerilima trebamo živjeti? Trebamo živjeti po Božjim mjerilima (standardima), mjerilima Božje pravednosti - po 10 Božjih zapovijedi koje su u Bibliji (Izlazak 20,2-17), čiji Pisac je sam Bog i po kojima je Isus živio.

Božji blagoslov!

Predivna pjesma

Isus je uvijek isticao važnost Svetog pisma. Isus se suočio sa Sotonom riječima iz Pisma. „Pisano je“, rekao je On. U svakoj kušnji oružje Njegove borbe bila je Božja Riječ. Sotona je tražio od Krista neko čudo kao znak Njegove božanske prirode. Međutim, ono što je veće od svih čuda, čvrsto pouzdanje u „Ovako govori Jahve Gospod“ bio je znak koji se nije mogao pobiti. Dokle god je Krist stajao na tom uporištu kušač nije mogao ostvariti prednost. Krist nam je pokazao kako se to ostvaruje. Kojim sredstvima je pobijedio u sukobu sa Sotonom? Božjom Riječju. Jedino se Riječju mogao oduprijeti kušnji. „Pisano je“, rekao je On. I mi smo obdareni „skupocjenim i najveæim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi“. (2. Petrova 1,4) Svako obećanje u Božjoj Riječi naša je svojina, ako to prihvatimo. Trebamo živjeti po „svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih“. Kad navale kušnje, nemojmo gledati na prilike ili na osobnu slabost, već na silu Božje Riječi. Sva njezina sila pripada vama. Psalmist kaže: „U srce pohranih riječ tvoju, da protiv tebe ne sagriješim.“ (Psalam 119,11) „Po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.“ (Psalam 17,4) Isus je dočekao sotonine kušnje sa „Pisano je“. „Postio je četrdeset dana i četrdeset noći i, na kraju, ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: „Ako si zaista Sin Božji, naredi da ovo kamenje postane kruh. Isus odvrati: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.“ (Matej, 4,4) Isus je učenicima na putu za Emaus ukazivao na Sveto pismo kao na najvažnije dokaze na čemu su trebali graditi svoju vjeru. „Nato im On reče: „O ljudi bez razumijevanja i spore pameti za vjerovanje svega što su proroci govorili! Zar nije trebalo da to Mesija pretrpi da uđe u svoju slavu?“ (Luka, 24,25-26) Učenici su se pitali tko bi mogao biti ovaj stranac? Počevši od Mojsija, pravog početka biblijske povijesti, Krist je iz cijelog Pisma izlagao ono što se odnosilo na Njega. Da im se odmah otkrio, njihova srca bila bi zadovoljna. U punini svoje radosti ni za čim više ne bi težili. Međutim, bilo je nužno da shvate sve ono što se odnosilo na Njega u slikama i svjedočanstvima Starog zavjeta. Na tome je trebala biti zasnovana njihova vjera. Krist nije odmah učinio nikakvo čudo da bi ih osvjedočio, jer je njegov prvi posao bio da im objasni Sveto Pismo. Mnogi proroci i apostoli, koji su voljeli istinu, o Kristu su dali izvještaj. Spomenut ću samo neke od njih. Apostol Ivan svjedoči: „Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života - da, Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i koji se nama očitovao - što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo. A naše je zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom.“ (Prva Ivanova poslanica 1,1-3) Ivan Krstitelj za njega kaže: „Tko dolazi odozgo, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, on je zemaljski i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju! On svjedoči za ono što je vidio i čuo, a nitko ne prima njegova svjedočanstva. Tko je primio njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. Koga Bog posla, taj govori Božje riječi, jer On daje Duha bez mjere. Otac ljubi Sina i sve je predao njemu u ruku. Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu.“ (Ivan 3,31-36) Nasuprot ovom izvješću, većina današnjih kršćana iz raznih crkvenih zajednica, i mnogi ljudi iz drugih religijskih skupina, kroz neka načela ekumenskog pokreta omalovažavaju Boga, njegovu pravednost i istinu. Većina pokušava opravdati stvaranje jedinstva u vjeri žrtvujući Božju pravednost i istinu. Na zemlji se pokušava uspostaviti jedinstvena pravednost po mjeri današnjih vodećih vjerskih autoriteta, a ne po Božjem uzoru pravednosti. Tako se omalovažava Božja savršena pravednosti prikazana preko Isusa Krista, koju su opisali apostoli i proroci u Svetom pismu - Bibliji. Različita vjerovanja i doktrine, glede pravednosti i istine, pokušava se objediniti u jedno, i nametnuti cijelom svijetu kao uzor pravednosti i istine. Ali taj uzor pravednosti i istine nije prema Kristovu uzoru pravednosti i istine, pa se neće moći održati. Glede dana odmora svima će se nametati svetkovanje nedjelje, a neće se preporučivati svetkovanje subote, koju je Krist svetkovao. Svatko će se morati odlučiti hoće li prihvatiti autoritet nebeskog vođe i učitelja - Krista, ili će prihvatiti autoritet zemaljskih vođa i učitelja. Istina je jedna, ona Božja, a neistina ili mješavina istine i zablude može biti mnogo. I pravednost je jedna, ona božanska, a nepravednosti ili mješavina pravednosti i nepravednosti može biti mnogo. Ali bilo kakvo jedinstvo bez Božje pravednosti i istine nije dobro i ne može dugoročno opstati. A tko, ili što je istina? „Ja sam put, istina i život - reče mu Isus. - Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“ (Ivan 14,6) Istina je Božja riječ (Sveto pismo). Isus je rekao: „Ja sam im predao riječ tvoju, i svijet ih zamrzi, jer više ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu… Posveti ih istinom, tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. Ja sebe samog posvećujem za njih da i oni budu posvećeni istinom. Ne molim samo za njih nego i za sve one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me, da svi budu jedno.“ (Ivan 17,14-21) Ovdje vidimo da je prvo potrebno da ljudi prihvate Božju riječ - istinu, i budu posvećeni istinom, i Božjom pravednošću, a tek nakon toga može doći jedinstvo. Utemeljitelj zemlje i neba daje jasno, nedvosmisleno, istinito svjedočanstvo; i isključuje sva druga neistinita, ili djelomično istinita, svjedočanstva svakog onog koji je „zemaljski i zemaljski govori“. Međutim, uvijek je većina ljudi više voljela slijediti „zemaljske“ autoritete nego autoritet Utemeljitelja zemlje i neba. Taj problem je raširen danas kao i prije. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

Isrinu rekoste Božji blagoslov!

Fra.Jozo Ćirko hvala vam na ovom razmatranju,Bog vas blagosovio,molimo za sve svećenike.

Odločno

A što je s Božjim zakonom koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi? Zašto vjerske vođe danas ne preporučuju izvorni Božji zakon koji je u Bibliji, nego preporučuju promijenjeni Božji zakon? Što je pravednost? Pravednost je poslušnost zakonu. Pravednost pred Bogom je poslušnost Božjem zakonu - koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi. Promjenom Božjeg zakona - 10 Božjih zapovijedi koje se nalaze u Bibliji (Izlazak 20,2-17) upućuje se čudna poruka: da je Bog loš Zakonodavac i da Njegov zakon nije savršen i nepromjenjiv, a da su ljudi bolji zakonodavci od samoga Boga. Kada bi bila istina da je izvorni Božji zakon trebalo promijeniti tada bi Bog zaista bio loš Zakonodavac. Bog se ne mijenja. Stoga je i Njegov zakon (koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi) nepromjenjiv. KOJI JE BOLJI ZAKON ONAJ U BIBLIJI, ILI U KATEKIZMU, ILI U CRKVENIM PRIRUČNICIMA MNOGIH CRKVENIH ORGANIZACIJA? Rimokatolička crkva priznaje da je promijenila Božji zakon glede svetkovanja dana odmora i da je nedjelja znak (žig, pečat) njenog autoriteta: “Nedjelja je znak našeg autoriteta. Crkva je iznad Biblije, a promjena dana odmora dokaz je te činjenice.” (Catholic Record, 01.09.1923.) Rimokatolički kardinal James Gibbons priznao je da je Rimokatolička crkva proglasila nedjelju svetim danom, i kako se to ne može opravdati Biblijom: “Možete čitati Bibliju od Postanka do Otkrivenja i nećete naći nijedan redak koji bi potvrdio svetost nedjelje. Pismo podupire jedino subotnje bogoštovlje, koje mi [rimokatolici] nikad ne posvećujemo službi Bogu.” (James Gibbons, The Faith of Our Fathers / Vjera naših otaca, New York, 1917., str. 89.) Promjena je provedena postupno i nedjelja nije prihvaćena kao opći kršćanski blagdan sve do zakona rimskog cara Konstantina proglašenog 7. ožujka 321. godine. O povijesnim dokazima za promjenu dana odmora spomenimo još jedan. Crkveni povjesničar Euzebije, suvremenik rimskog cara Konstantina, piše: „Sve što je trebalo činiti u subotu, mi smo prenijeli na dan Gospodnji (nedjelju), kao pogodniji dan, koji ima prvenstvo i uživa veći ugled nego židovska subota.“ (Migne, Patrologie Grecque, T. XXIII, col. 21. Komentar o Psalmu 92) Međutim, sedmi dan, subota, nije židovska, nego Božja. Sedmi dan subotu uspostavio je Bog na početku, odmah nakon stvaranja svijeta, a ne Židovi koji su se kao narod pojavili mnogo kasnije, tisućama godina nakon stvaranja svijeta. To možemo pročitati na prvoj stranici Biblije: „Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.“ (Postanak 2,1-4) Time što je „blagoslovio i posvetio“ sedmi dan, Bog je postavio spomenik svom djelu stvaranja. Međutim, mnogi su iznenađeni kad u Svetim spisima pročitaju da je sedmi dan subota a ne nedjelja. Redoslijed dana u tjednu nije se izmijenio od stvaranja do danas. Prema Bibliji, subota je uvijek bila sedmi dan: „A sedmoga je dana subota.“ (Izlazak 20,10) Izraelski narod tisućljećima je svetkovao sedmi dan subotu. Tako osim Svetih spisa, imamo za svjedoka cijeli jedan narod da se redoslijed dana u tjednu nije promijenio. Kalendar se mijenjao, ali redoslijed dana u tjednu ostao je isti, a to potvrđuje i znanost. Bog je preko svojih proroka i apostola obećao da će čuvati Svete spise i svoj sveti Zakon. Isus je rekao: „Jer, zaista, kažem vam, dok postoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz Zakona sigurno neće nestati.“ (Matej 5,18) Svetkovanje nedjelje znak je autoriteta Rimokatoličke crkve. Sama Rimokatolička crkva priznaje da je svetkovanje nedjelje znak njezinog autoriteta: “Takav zakon ne postoji u Bibliji. To je zakon svete Katoličke crkve. Biblija kaže: 'Sjeti se da svetkuješ dan subotni.' Katolička Crkva kaže: 'Ne, svojom božanskom moći ukidamo subotu i naređujemo ti da svetkuješ prvi dan tjedna (nedjelju).' I cijeli civilizirani svijet klanja se u odanoj poslušnosti zapovijedi svete Katoličke crkve.” (Rimokatolički svećenik T. Enright, C.S.S.R. predavanje u Hartfordu, Kansas, 18. veljače 1884.) S obzirom na sve ono što piše u Svetim spisima, svaki čovjek treba se upitati: Tko je bolji Zakonodavac? Bog ili vjerski i politički vođe? Bog ili Crkva? Je li Crkva iznad Biblije? Ili je Biblija iznad Crkve? Je li Isus savršen i nepromjenjiv primjer svim ljudima ili samo Židovima? U Svetim spisima vidimo da je Isus živio u skladu sa svih Deset Božjih zapovijedi (Izlazak 20,2-17) koje su „ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 31,18). On je „Sin Božji“ i „Sin Čovječji“, bezgrešni, savršeni. Zbog savršenog vršenja Božjeg zakona Isus je „put, istina i život” (Ivan 14,6). I po svom čudesnom rođenju Isus se razlikuje od svih drugih proroka, apostola i svih ljudi na zemlji. U Bibliji piše: „'Kako će to biti', reče Marija anđelu, 'jer se ja ne sastajem s mužem?' 'Duh Sveti sići će na te', odgovori joj anđeo, 'sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim.'“ (Luka 1,34-35) Mnogi Židovi kažu da poštuju svih Deset zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“, ali ne vjeruju u Isusa. A mnogi kršćani i muslimani kažu da vjeruju u Isusa, ali ne poštuju svih Deset zapovijedi KOJE JE ISUS POŠTOVAO, koje su „ispisane prstom Božjim.“ A potrebno je oboje: vršiti svih Deset zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“ i imati vjeru u Isusa. Isus je pružio najbolji primjer svim ljudima kako treba ljubiti Boga i bližnje. Mi nikad ne možemo u potpunosti dostići Isusa, naš savršeni Uzor, jer On je bezgrešan a mi smo grešnici, ali trebamo Ga oponašati nabolje što možemo. Dok je Isus bio na Zemlji, kritizirali su Ga zbog Njegovog načina svetkovanja subote jer je On subotom liječio bolesne, a Židovi su smatrali da subotom ne treba liječiti. U Evanđelju po Marku piše: “Bijaše neki čovjek s usahlom rukom. Pazili su na nj da li će ga u subotu izliječiti, da ga [Isusa] mognu optužiti.” (Marko 3,1.2) Liječenjem bolesnih u subotu Isus je pokazivao bît zapovijedi o suboti, kao i bît ostalih devet zapovijedi - ljubav. Međutim, mnogi imaju iskrivljeno mišljenje o tome što je ljubav. Ljubav je bît Božjeg karaktera i očituje se u moralnom Zakonu - Deset Božjih zapovijedi. Zato razdvajati moralni Zakon od ljubavi i Božjeg karaktera nije moguće, jer se Božji karakter, koji je sama ljubav, očituje u moralnom Zakonu. A u Svetim spisima stoji: „Ljubav je ispunjeni Zakon.“ (Rimljanima 13,10) Mnogi varaju sami sebe kad misle da ljube Boga i svoje bližnje a ne vrše svih Deset Božjih zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 31,18) i posebno preziru četvrtu zapovijed iz Božjeg zakona (Izlazak 20,8-11). Apostol Ivan piše: „U ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi.“ (1. Ivanova 5,3) Isus je rekao: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim.“ (Matej 5,17) Isus je svojim primjerom savršeno pokazao KOJIH Deset Božjih zapovijedi trebamo vršiti i NA KOJI NAČIN. Isus, Mesija, koji je bio savršeno pravedan, živio je u skladu s Deset Božjih zapovijedi. To znači da je i Božji zakon po kojem je Isus živio također savršeno pravedan. Tako je Isus svojim savršeno pravednim životom potvrdio savršenost svih Božjih zapovijedi. Ako ovo vjerujemo, tada vjerom možemo primiti Kristovu savršenu pravednost. Ako ne vjerujemo, odbacujemo Kristovu savršenu pravednost. A budući da je Božji zakon savršen, znači da je i nepromjenjiv. U Bibliji piše: „Na tome se temelji postojanost svetih, koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,12) Većina će ljudi ovaj navedeni tekst iz Svetih spisa uporno nastaviti tumačiti u pogrešnom smislu. Što je istina? Istina se ne plaši provjeravanja a laž se toga boji. I kao što je bilo pred potop, istina nije prestala biti istina, iako većina (osim svega osam osoba) nije vjerovala u nju. Jednako tako i pred svršetak svijeta istina neće prestati biti istina zato što većina neće vjerovati u nju. Promjenom Božjeg zakona - 10 zapovijedi izmijenjeno je Božje savršeno mjerilo pravednosti i omalovažen Bog Zakonodavac. Time je izmijenjeno mjerilo koje definira što je grijeh. Je li grijeh kršenje jedne od Deset zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“ koje se nalaze u Bibliji? Ili je grijeh kršenje jedne od Deset crkvenih zapovijedi koje se nalaze u Katekizmu? S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.