Četvrta korizmena nedjelja - duhovni nagovor - fr. Domagoj Augustin Polanščak

[@zeljkocoric43]

Isus je uvijek isticao važnost Svetog pisma. Isus se suočio sa Sotonom riječima iz Pisma. „Pisano je“, rekao je On. U svakoj kušnji oružje Njegove borbe bila je Božja Riječ. Sotona je tražio od Krista neko čudo kao znak Njegove božanske prirode. Međutim, ono što je veće od svih čuda, čvrsto pouzdanje u „Ovako govori Jahve Gospod“ bio je znak koji se nije mogao pobiti. Dokle god je Krist stajao na tom uporištu kušač nije mogao ostvariti prednost. Krist nam je pokazao kako se to ostvaruje. Kojim sredstvima je pobijedio u sukobu sa Sotonom? Božjom Riječju. Jedino se Riječju mogao oduprijeti kušnji. „Pisano je“, rekao je On. I mi smo obdareni „skupocjenim i najveæim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi“. (2. Petrova 1,4) Svako obećanje u Božjoj Riječi naša je svojina, ako to prihvatimo. Trebamo živjeti po „svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih“. Kad navale kušnje, nemojmo gledati na prilike ili na osobnu slabost, već na silu Božje Riječi. Sva njezina sila pripada vama. Psalmist kaže: „U srce pohranih riječ tvoju, da protiv tebe ne sagriješim.“ (Psalam 119,11) „Po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.“ (Psalam 17,4) Isus je dočekao sotonine kušnje sa „Pisano je“. „Postio je četrdeset dana i četrdeset noći i, na kraju, ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: „Ako si zaista Sin Božji, naredi da ovo kamenje postane kruh. Isus odvrati: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.“ (Matej, 4,4) Isus je učenicima na putu za Emaus ukazivao na Sveto pismo kao na najvažnije dokaze na čemu su trebali graditi svoju vjeru. „Nato im On reče: „O ljudi bez razumijevanja i spore pameti za vjerovanje svega što su proroci govorili! Zar nije trebalo da to Mesija pretrpi da uđe u svoju slavu?“ (Luka, 24,25-26) Učenici su se pitali tko bi mogao biti ovaj stranac? Počevši od Mojsija, pravog početka biblijske povijesti, Krist je iz cijelog Pisma izlagao ono što se odnosilo na Njega. Da im se odmah otkrio, njihova srca bila bi zadovoljna. U punini svoje radosti ni za čim više ne bi težili. Međutim, bilo je nužno da shvate sve ono što se odnosilo na Njega u slikama i svjedočanstvima Starog zavjeta. Na tome je trebala biti zasnovana njihova vjera. Krist nije odmah učinio nikakvo čudo da bi ih osvjedočio, jer je njegov prvi posao bio da im objasni Sveto Pismo. Mnogi proroci i apostoli, koji su voljeli istinu, o Kristu su dali izvještaj. Spomenut ću samo neke od njih. Apostol Ivan svjedoči: „Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života - da, Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i koji se nama očitovao - što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo. A naše je zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom.“ (Prva Ivanova poslanica 1,1-3) Ivan Krstitelj za njega kaže: „Tko dolazi odozgo, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, on je zemaljski i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju! On svjedoči za ono što je vidio i čuo, a nitko ne prima njegova svjedočanstva. Tko je primio njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. Koga Bog posla, taj govori Božje riječi, jer On daje Duha bez mjere. Otac ljubi Sina i sve je predao njemu u ruku. Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu.“ (Ivan 3,31-36) Nasuprot ovom izvješću, većina današnjih kršćana iz raznih crkvenih zajednica, i mnogi ljudi iz drugih religijskih skupina, kroz neka načela ekumenskog pokreta omalovažavaju Boga, njegovu pravednost i istinu. Većina pokušava opravdati stvaranje jedinstva u vjeri žrtvujući Božju pravednost i istinu. Na zemlji se pokušava uspostaviti jedinstvena pravednost po mjeri današnjih vodećih vjerskih autoriteta, a ne po Božjem uzoru pravednosti. Tako se omalovažava Božja savršena pravednosti prikazana preko Isusa Krista, koju su opisali apostoli i proroci u Svetom pismu - Bibliji. Različita vjerovanja i doktrine, glede pravednosti i istine, pokušava se objediniti u jedno, i nametnuti cijelom svijetu kao uzor pravednosti i istine. Ali taj uzor pravednosti i istine nije prema Kristovu uzoru pravednosti i istine, pa se neće moći održati. Glede dana odmora svima će se nametati svetkovanje nedjelje, a neće se preporučivati svetkovanje subote, koju je Krist svetkovao. Svatko će se morati odlučiti hoće li prihvatiti autoritet nebeskog vođe i učitelja - Krista, ili će prihvatiti autoritet zemaljskih vođa i učitelja. Istina je jedna, ona Božja, a neistina ili mješavina istine i zablude može biti mnogo. I pravednost je jedna, ona božanska, a nepravednosti ili mješavina pravednosti i nepravednosti može biti mnogo. Ali bilo kakvo jedinstvo bez Božje pravednosti i istine nije dobro i ne može dugoročno opstati. A tko, ili što je istina? „Ja sam put, istina i život - reče mu Isus. - Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“ (Ivan 14,6) Istina je Božja riječ (Sveto pismo). Isus je rekao: „Ja sam im predao riječ tvoju, i svijet ih zamrzi, jer više ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu… Posveti ih istinom, tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. Ja sebe samog posvećujem za njih da i oni budu posvećeni istinom. Ne molim samo za njih nego i za sve one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me, da svi budu jedno.“ (Ivan 17,14-21) Ovdje vidimo da je prvo potrebno da ljudi prihvate Božju riječ - istinu, i budu posvećeni istinom, i Božjom pravednošću, a tek nakon toga može doći jedinstvo. Utemeljitelj zemlje i neba daje jasno, nedvosmisleno, istinito svjedočanstvo; i isključuje sva druga neistinita, ili djelomično istinita, svjedočanstva svakog onog koji je „zemaljski i zemaljski govori“. Međutim, uvijek je većina ljudi više voljela slijediti „zemaljske“ autoritete nego autoritet Utemeljitelja zemlje i neba. Taj problem je raširen danas kao i prije. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.