Рет қаралды 6,499
CRNOGORSKI JUNACI - Serdar Jole Piletić.
Jole Piletić (Zavala, Piperi, 1814 - Niš, 1900) je bio crnogorski serdar, senator i vojskovođa.
Jole Piletić rođen je 1814. godine u Zavalama, Piperi. Neobičnu hrabrost pokazao je još kao mlad četujući protiv podgoričkih i spuških Turaka. Posebno se istaknuo u crnogorsko-turskom ratu 1852. i 1862. godine. Zvanje senatora dobio je 1860. godine. Po izbijanju ustanka od 1875, upućen je u Drobnjak, da sa Joksimom Kneževićem, Živkom Šibalija, Lazarom Boškovićem i drugim prvacima dignu bunu na desnoj obali Tare. U crnogorsko-osmanskom ratu 1876-1878. g. komandovao je brigadom, koja je u bici na Vučjem Dolu, zauzela vis Kovčeg i doprinijela velikoj crnogorskoj pobjedi nad Turcima. Odlikovao se u svim bojevima velikom ličnom hrabrošću i umješnim komandovanjem. Od 1836. pa sve do 1878. godine, nije u Crnoj Gori bilo iole značajnijeg boja u kojem nije sijevala i njegova sablja i puška i nema crnogorskog odličja koje se sticalo na bojnom polju a da nije krasilo i njegove prsi. Vojvodstvo mu došlo u nasledstvo od oca Ilije, serdarstvo stekao srcem i oružjem na bojištu, a senatorski grb i glas dobrog, pravednog i istinoljubljivog sudije mu donijela njegova mudrost i povjerenje koje je stekao u narodu. Gotovo pola vijeka je vjerno služio trojici poslednjih crnogorskih gospodara iz
dinastije Petrović - Njegoš, knjazu Danilu i knjazu i kralju Nikoli sa kojim je imao sukob i 1879. godine napustio Crnu Goru i na čelu veće skupine iseljenika iz Crne Gore prešao u Srbiju. Opjevan je u mnogim pjesmama koje se i danas pjevaju.
Sukob sa knjazom Nikolom.
- Da nećeš, Jole, Srbiju da učiš junaštvu? - upitao podrugljivo knjaz Nikola Jola Piletića kad mu je, nakon sukoba sa njim, zatražio pasoš i dozvolu da seli iz Crne Gore:
- Njoj takav nauk ne treba, imala se, fala bogu, đe toj raboti naučiti, no idem tamo da mirno živim i umrem: meni će biti bolje, a tebi i tvojijem skutonošama lakše - odgovorio stari i ozlojeđeni serdar i zauvijek okrenuo leđa i gospodaru i Crnoj Gori.
Turci su jednom priliko pokušavali da provale u manastir Ostrog, tu je teško je ranjen
jedan od crnogorskih branilaca, stasiti i hrabri Piper Ilija Piletić. Đevana Kostić, ljepotica iz
Župe nikšićke, koja se zatekla u opsadiranom svetilištu, pritrčala je i povukla ranjenika u zaklon, skinula maramu i previla mu ranu.
- Vala, đevojko, kako te je sudbina danas donijela da mi spasiš život, rad bih bio da nas ta
sudbina za vječnost veže - rekao je Ilija kad je boj uspješno svršen i Turci otjerani od Ostroga... Ona pristala i udala se za Iliju. Rodila mu sedam sinova od kojih su petorica pali u bojevima sa Turcima. Kad joj je poginuo najstariji sin Toko i kad su ga donijeli mrtvog kući, majka Đevana nije dala da se za njim kuka i leleče, jer je upravo te noći bila rodila najmlađeg sina Jola, koji će kasnije stasati u jednog od najčuvenijih crnogorskih junaka.
Beogradski Crnogorci tada su za Njegoša pisali da je u Napulj otišao da se kurvari
Među vrlo aktivnim crnogorskim potuđenicima koji su prihvatili srpsku državnu ideju, politički program, pijemontizam i širenje granica Srbije na Crnu Goru, bili su Tomo Oraovac, Savo Ivanović, Janko Spasojević i td.
Djelovanje crnogorske emigracije u Beogradu stvaralo je teškoće crnogorskom dvoru i vlastima. Prema izvještaju otpravnika poslova srpskog poslanstva u Beču (1893), crnogorski knjaz Nikola mu je rekao, prilikom posjete Austriji, da crnogorski nezadovoljnici koji se okupljaju u Srbiji, pišu svojim poznanicima u Crnoj Gori, hvaleći se da dobijaju mjesečno "po 10 i više dukata, a ne moraju ništa da rade, pa time lakovjerne ljude mame za sobom". Međutim, srpska vlada je plaćala samo one emigrante i doseljenike koji su sigurnije ispunjavali zadatke, a ostali su uglavnom teško živjeli.
Tako je Andra Nikolić, ministar inostranih djela Srbije, donio rješenje (1893) da se serdaru Jolu Piletiću, cijeneći njegove zasluge "za srpstvo", poveća pomoć na 150 dinara mjesečno, ali ta suma nije upućivana redovno. Tako J. Piletić nije bio primio pomoć za četiri mjeseca, pa je pisao Savi Grujiću, predsjedniku srpskog ministarskog savjeta, da se namučio "živijeh muka" i moli da mu se pomoć redovno šalje: "Ja vas kumim bogom i vašom čašću, da izvolite na-rediti blagajniku ministarstva spoljnih poslova, da mi se za sva četiri mjeseca pošalje izdržavanje, i u buduće da mi redovno šalje, jer ja nemam ni od kuda druge pomoći, već mi je ovo sve, a mislim da nije pravo niti je razlog da kod određenog mi izdržavanja umrem od gladi".
www.montenegrin...
...