Рет қаралды 24,902
Duklja (crnogorski Дукља) je najstarija država koja nastaje na području današnje Crne Gore. Pod dinastijom Vojislavljevića Duklja je postala kraljevina u 11. vijeku.
Naziv Duklja potiče od grckog grada dokleja, sada gradine u blizini savremene Podgorice, te od ilirskoga plemena Dukljana (latinski Dokleati) koji su živeli na potezu od Podgorice u Crnoj Gori
Sloveni su u 8. vijeku ovladali gradom Dukljom, okolnim planinama, Skadarskim jezerom i dijelom obale Jadranskoga mora prihvatajući, ne samo hrišćanstvo, već i etnonime Duklja-Dukljani.
Arhont Petar bio je vladar Duklje, no istorija nije točno utvrdila u kojem vremenskom periodu; iza njega je ostao pečat, koji se danas čuva u Berlinu, a na kojem piše: Petar Arhont Duklje Amin.
Vojislavljevići
Vojislav, dukljanski knez, nakon što je 1042. potukao Vizantijce tokom Bitke kod Bara, osamostalio je Duklju.
Njegov sin Mihailo će najkasnije 1078. postati kralj.
Naslednik Mihaila, njegov sin kralj Bodin, ovladao je i velikim delovima Raške, Bosne, Albanije, te okolicom Dubrovnika. Bodinovom smrću će moć Dukljanskoga kraljevstva, neprekidnim unutarnjim borbama za vlast, trajno opadati.
Dukljansko kraljevstvo je raški župan Nemanja konačno 1185. godine pokorio, porušivši, osim Kotora, sve druge dukljanske gradove.
Vjera
Duklja je bila katolička zemlja. Od 1089. tadašnja biskupija iz Bara je, odlukom pape, izdignuta na rang nadbiskupije koja se u Ljetopisu popa Dukljanina pominje kao Dukljanska crkva, no nakon srpskog osvajanja Duklje, tokom narednih stoleća će pravoslavlje postati dominatnom vjerom.
Etnogeneza
Vizantski hroničar, car (945-959) Konstantin Porfirogenet, u svome znamenitom delu De administrando imperio - premda za sve okolne zemlje nabraja južnoslavenske narode što su ih naseleli - za Duklju ne navodi da su je naselili ni Srbi ni Hrvati.
Zanimljivost
Vizantski vojskovođa i hroničar Nićifor Vrijenije beleži kako je u periodu od 1072. do 1075. Bodin, po naredbi svoga oca dukljanskoga kralja Mihaila, predvodio vojsku od "Dukljana i Hrvata" kao pomoć slavenskim ustanicima na Balkanu, te kako je ta vojska "zlostavljala Ilirik".
U Prizrenu (Kosovo) ustanici su ga okrunili svojim carem pod imenom Petar. Osvojio je Bodin Skoplje i Niš i na severu opsedao bizantske utvrde na Dunavu.
Na drugom mesto u svojoj hronici, Vrijenije piše:
"...a narod Slavena, odbacivši pokornost Romejima (Bizanticima - op.a.), pustošio je i pljačkao zemlju Bugara. Skoplje i Niš behu osvojeni, a i Simium i mesta oko reke Save i podunavski gradovi oko Vidina teško su postradali. Hrvati i Dukljani pobunivši se, cio Ilirik zlostavljahu".
Vladari iz dinastije Vojislavljevića
Vojislav, dukljanski knez, Sveti Vladimir mu je bio stric ili brat od strica, vladao od 1018. do 1043., osamostalio Duklju, 1042. pobjedio kombiniranu bizantsku vojsku.
Mihailo, dukljanski kralj, vladao od 1046. do 1081., dobio kraljevske oznake od pape Grgura VII. najkasnije 1077. godine.
Bodin, dukljanski kralj, vladao od 1082. do 1108. godine, za njegovoga doba Dukljansko kraljevstvo bilo je na vrhuncu.
Mihailo II., dukljanski kralj, naslijedio oca Bodina nakon njegove smrti 1108. godine, no ubrzo je bio svrgnut.
Dobroslav, dukljanski kralj, sin Mihaila i polubrat Bodina, voljom je naroda izabran za kralja, no ubrzo je postao žrtva urote koju je ispleo raški župan Vukan koji ga je zatvorio. Pustio ga je na slobodu, ali je Dobroslava, njegov nasljednik na dukljanskom prijestolju kralj Vladimir, oslijepio. Umro je Dobroslav u samostanu Sv. Srđa i Vakha pokraje rijeke Bojane.
Vladimir, dukljanski kralj, unuk Mihaila, surađivao s raškim županom Vukanom i bio eksponent raške struje u Duklji o kojoj izvještava i Ljetopis popa Dukljanina.[traži se izvor od 06. 2011.] Otrovan je 1118. po naređenju Bodinove žene kraljice Jakvinte.
Đorđe, u dva navrata dukljanski kralj, najprije 1118. a onda u razdoblju od 1125. do 1131. godine....uhitili Jakvintu i poslali je u Carigrad kamo je i umrla. Nakon borbi, Đorđa su Bizantici zarobili i odveli također u Carigrad gdje je i umro.
Grubeša, dukljanski kralj, sin kneza Branislava, vladao od 1118. do 1125. kao bizantski vazal, te ratovao protiv kralja Đorđa, u jednom takovom boju i pogunuo.
Gradihna, dukljanski kralj, vladao od 1131. do 1141. godine, sin kneza Branislava, za kralja postavljen kao bizantski vazal. Ljetopis popa Dukljanina opisuje kako je bio Gradihna "blag, krotak, milosrdan, zaštitnik udovica i siročadi". Moć je Dukljanskoga kraljevstva za njegova doba već bila na izmaku.
Radoslav, dukljanski knez, naslijedio pristolje do svoga oca kralja Gradihne, no za razliku od njega i svih ostalih Vojislavljevića od doba Mihaila, Radoslav nije nosio titulu kralja, što bjelodano svjedoči o dezintegraciji moći Dukljanskoga kraljevstva. Skupa sa svojom braćom Jovanom i Vladimirom pokušao je Radoslav organizirati oružani otpor srpskim napadima koje je predvodio raški župan Nemanja. No, u tome nisu imali uspjeha.