Prva korizmena nedjelja - duhovni nagovor - fr. Saša Stjepan Bukvić

[@zeljkocoric43]

TAJNA POBJEDE NAD GRIJEHOM JE U SURADNJI ČOVJEKA I BOGA. Za pobjedu nad grijehom čovjeku je potrebno opravdanje (oproštenje grijeha, otkupljenje) i posvećenje (izgradnja karaktera, obnova srca i života). Čovjek mora djelovati svojom ljudskom snagom, potpomognutom božanskom Kristovom silom, da se odupre i pobijedi bez obzira na cijenu. Ukratko rečeno, čovjek mora nadvladati kao što je Krist nadvladao. A onda, zahvaljujući pobjedi koju može izvojevati zahvaljujući svesilnom Isusovom imenu, može postati baštinik Božji i subaštinik s Isusom Kristom. Međutim, ovo se ne može ostvariti ako je Krist sam sve svladao, a mi navodno ne trebamo ništa učiniti sa svoje strane. Čovjek mora učiniti svoj dio; on mora sam (osobno) pobijediti zahvaljujući snazi i milosti koju mu Krist daje. Čovjek mora u pobjedi surađivati s Kristom, pa će tek onda biti dionik Kristove slave. Ako srce i um posvetimo služenju Bogu, poslušni svim Njegovim zapovijedima, ljubeći ga svim srcem, silom, umom i snagom, a svoje bližnje kao same sebe, bit ćemo proglašeni odanima i vjernima nebeskim zahtjevima. Želja za lakom religijom koja ne zahtijeva borbu, samoodricanje i odbacivanje besmislica ovoga svijeta, učinila je doktrinu o vjeri i samo vjeri popularnom, ali što kaže Božja riječ? Apostol Jakov govori: „Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Zar ga vjera može spasiti? … Želiš vidjeti, o luđače, da je vjera bez djela beskorisna?“ Božja riječ svjedoči protiv ove doktrine o vjeri bez djela kao velikoj zamki. Mnogi imaju pogrešne dojmove. Oni dobiju dojam kako je sve što se od njih traži prvi korak u obraćenju - pokajanje, vjera i krštenje. Ali to je kobna pogreška. Strašna borba za pobjedu nad sobom, za svetost i Nebo, doživotna je borba. U tom ratu nema predaha; napor mora biti stalan i ustrajan. Bit će ispitan svačiji karakter. Krist će se otkriti u nama ako smo loze povezane sa živim Trsom. Pokazat ćemo strpljivost, ljubaznost i blagost usred uzrujavanja i razdražljivosti. Iz dana u dan, iz godine u godinu pobjeđivat ćemo sebe i rasti u plemenitom junaštvu. To je zadaća koja nam je dodijeljena. Ali ne možemo je ostvariti bez stalne Isusove pomoći, čvrste odluke, nepokolebljivog cilja, stalne budnosti i neprestane molitve. Svatko od nas mora voditi osobnu bitku. Svatko od nas mora izvojevati svoj put kroz borbe i obeshrabrenja. Oni koji odbiju borbu, gube snagu i radost pobjede. Nitko, čak ni Bog, ne može nas odvesti na Nebo ako mi sa svoje strane ne uložimo potreban napor. Vječno evanđelje koje treba da se objavi „svakom plemenu i jeziku i koljenu i narodu“, predstavlja istinu u svoj njenoj jasnoći, i pokazuje da je uslov vječnog života poslušnost svim Božjim zapovijedima (Izlazak 20,2-17). Božje zapovijedi nam definiraju što je grijeh, a što nije grijeh. Svoju pravednost Krist daje samo onima koji jednodušno pristaju da ih On oslobodi od grijeha. Mnogi koji tvrde da vjeruju u istinu za ove posljednje dane, bit će nađeni „laki“. Prihvaćanje Božje istine i biblijske vjere ne znači spuštanje, već uzdizanje na višu razinu, na više polazište, gdje možemo komunicirati s Bogom. Upravo se zbog ovog razloga Krist ponizio i uzeo na sebe našu narav kako bi zahvaljujući svojem poniženju, patnji i žrtvi mogao postati stube za pale ljude, kako bi se mogli uspinjati Njegovim zaslugama i kako bi ih, zahvaljujući svojoj izvrsnosti i njihovim nastojanjima da vrše Božji zakon, mogao prihvatiti. Mi težimo za čistoćom i svetošću života da bismo na kraju bili osposobljeni za nebesko društvo u kraljevstvu slave. A ovu visinu kršćanskog karaktera možemo ostvariti samo uz pomoć Isusa Krista. Nije dovoljno da ljudi ispovijedaju istinu. Oni mogu priznati cijelu istinu, a istodobno nemati pojma - o posvećujućem utjecaju istine na srce i život ili o sili prave pobožnosti. Istina je sveta i silna i ona će dovesti do temeljite obnove srca i života onih koji su njome posvećeni. U Svetim spisima vidimo da je Isus živio u skladu sa svih Deset Božjih zapovijedi (Izlazak 20,2-17) koje su u Bibliji i koje su „ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 31,18). On je „Sin Božji“ i „Sin Čovječji“, bezgrešni, savršeni. Zbog savršenog vršenja Božjeg zakona Isus je „put, istina i život” (Ivan 14,6). I po svom čudesnom rođenju Isus se razlikuje od svih drugih proroka, apostola i svih ljudi na zemlji. U Bibliji piše: „'Kako će to biti', reče Marija anđelu, 'jer se ja ne sastajem s mužem?' 'Duh Sveti sići će na te', odgovori joj anđeo, 'sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim.'“ (Luka 1,34-35) Mnogi Židovi kažu da poštuju svih Deset zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“, ali ne vjeruju u Isusa. A mnogi kršćani i muslimani kažu da vjeruju u Isusa, ali ne poštuju svih Deset zapovijedi koje je Isus poštivao, koje su „ispisane prstom Božjim.“ A potrebno je oboje: vršiti svih Deset zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 20,2-17) i imati vjeru u Isusa. Isus je pružio najbolji primjer svim ljudima kako treba ljubiti Boga i bližnje. Mi nikad ne možemo u potpunosti dostići Isusa, naš savršeni Uzor, jer On je bezgrešan a mi smo grešnici, ali trebamo Ga oponašati nabolje što možemo. Dok je Isus bio na Zemlji, kritizirali su Ga zbog Njegovog načina svetkovanja subote jer je On subotom liječio bolesne, a Židovi su smatrali da subotom ne treba liječiti. U Evanđelju po Marku piše: “Bijaše neki čovjek s usahlom rukom. Pazili su na nj da li će ga u subotu izliječiti, da ga [Isusa] mognu optužiti.” (Marko 3,1.2) Liječenjem bolesnih u subotu Isus je pokazivao bît zapovijedi o suboti, kao i bît ostalih devet zapovijedi - ljubav. Međutim, mnogi imaju iskrivljeno mišljenje o tome što je ljubav. Ljubav je bît Božjeg karaktera i očituje se u Kristu i moralnom Zakonu - Deset Božjih zapovijedi. Zato razdvajati moralni Zakon od ljubavi i Božjeg karaktera nije moguće, jer se Božji karakter, koji je sama ljubav, očituje u moralnom Zakonu. A u Svetim spisima stoji: „Ljubav je ispunjeni Zakon.“ (Rimljanima 13,10) Mnogi varaju sami sebe kad misle da ljube Boga i svoje bližnje a ne vrše svih Deset Božjih zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 31,18), a posebno preziru četvrtu zapovijed iz Božjeg zakona (Izlazak 20,8-11). Apostol Ivan piše: „U ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi.“ (1. Ivanova 5,3) Isus je rekao: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim.“ (Matej 5,17) Isus je svojim primjerom savršeno pokazao KOJIH Deset Božjih zapovijedi trebamo vršiti i NA KOJI NAČIN. Svatko sam sebi osobno treba postaviti pitanje: Hoću li slijediti Isusov uzor? Ili uzor današnjih vjerskih vođa i vjeroučitelja ili tradiciju? S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.