Tarara Hrvati - Novi Zeland

Рет қаралды 27,822

Күн бұрын

Tarara je maorski naziv za Hrvate koji su početkom 19. stoljeća naselili sjeverne obale Novog Zelanda kako bi kopali kauri gumu. Tada su ih urođenici Maori, s kojima su skupa radili, prozvali Tarara, zbog brzog pričanja i česte upotrebe glasa r.
Hrvati su se počeli ženiti Maorkama i tako na Novom Zelandu danas imamo skupinu naroda koji sebe naziva Tarara i koja je mješavina Maora i Hrvata.
Svake godine 15. ožujka se održava Tarara Dan, kada se slavi zajedništvo Hrvata i Maora na Novom Zelandu.
Senka Božić-Vrbančić je na tu temu napisala knjigu Tarara. U početku ni Hrvati ni Maori nisu tečno govorili engleski te su razvili specifičnu komunikaciju na maorskom i hrvatskom jeziku. Kako bi označili svoj odnos s Hrvatima, maorski su govornici potražili novu riječ, Tarara, te tako istaknuli razliku između Hrvata i Britanaca. Neki lingvisti tvrde da je glasovna analogija najvjerojatnije objašnjenje te riječi. Maorske je slušatelje privuklo oštro "r" koje Englezi nisu mogli izgovoriti.
Dalmatinci žene Maorke
- Hrvati su masovno ženili Maorkinje jer je mali broj žena za njima dolazio iz Dalmacije.  Točan broj hrvatsko-maorskih brakova se ne zna, postoje neki zapisi u crkvama i neki vjenčani listovi, ali takvih dokumenata nema puno. Mene je zanimala usmena predaja, kao i djeca iz tih brakova i njihov problem identiteta - rekla je Senka Božić-Vrbančić, koja je tijekom svojih istraživanja razgovarala s mnogim potomcima hrvatsko-maorskih brakova. Jedna od najzanimljivijih osoba s kojima je razgovarala bila je Mira Petričević, kći Lovre Petričevića iz Živogošća i Maorke Makarete Raharuhi.
Borba za prava Maora
- Mira je bila prva Maorka na Novom Zelandu koja je stekla fakultetsku diplomu. Pohađala je tzv. native school za Maore u mjestu Te Hapua na sjeveru Novog Zelanda pa je kao jedna od najboljih učenica poslana na studij u Auckland. Bila je prelijepa, a kao mlada djevojka natjecala se za Miss Novog Zelanda.
Poslije je magistrirala na Havajima i cijeli je život posvetila borbi za maorska prava, pogotovo prava žena unutar maorske zajednice. Njezino hrvatsko podrijetlo gotovo da nije dolazilo do izražaja i ona mi je rekla da je smatrala da je njezina pomoć važnija maorskoj strani. Naime, hrvatska zajednica nakon 1950. na Novom Zelandu postaje prilično jaka i imućna, a pogotovo su poznati vinari, primjerice Nobilo i Babich - ispričala je dr. Božić-Vrbančić.
Za razliku od Mire Petričević, Miri Šimić snažno je držala do svojega dalmatinskog podrijetla. Njezin otac bio je Peter Urlich iz mjesta Drašnica, a njezina majka Maorka Hiria Hori. - Miri se kao 19-godišnja djevojka udala za kopača smole Rudija Šimića. Upoznala sam je u ožujku 2000. godine i provela sam tri dana s njom u razgovoru. - U Aucklandu je 1999. godine, u znak prijateljstva između dva naroda, podignut spomenik Maorima i Hrvatima. Također, obilježava se Tarara Day, kada se kuha dalmatinska i maorska hrana, pričaju se priče iz prošlosti, pjevaju hrvatske i maorske pjesme. Postavljaju se izložbe fotografija, a ljudi pokušavaju prepoznati svoje bližnje - rekla je Senka Božić-Vrbančić. Za njezinu knjigu "Tarara" na Novom Zelandu vlada veliki interes, kako u akademskoj zajednici tako i među Hrvatima i Maorima, pa narudžbe za nju stižu i iz najudaljenijih maorskih sela, gdje čak nema ni pošte. frane botica botic dalmatinska zagora drnis lecevica cvrljevo trolokve korcula brac hvar