Zagreb Naše Mladosti

KAKO JE ZAGREB DOBIO IME
Kako si postao bijeli grade?
Kako je ime nastalo tvoje?
O tom se malo što reći znade,
O tome dvije priče postoje:
PRIČA PRVA
Prva nam priča ovako veli;
Bio je junak neznani neki,
I taj se junak mlađan i smjeli
Od kuće kreno u svijet daleki.
I jednog dana, u osvit zore,
Umoran stiže u polje pusto,
Baš podno mračne Medveđe Gore
U kojoj šumi drveće gusto.
Kad stade zatim sunce da žeže,
Malaksa junak sve više i više,
Junačko grlo žeđa mu steže,
Goreći od nje on čelo briše.
U to se pred njim sred prašnog puta,
Prekrasna neka djevojka stvori,
Glednu ga milo, pa prošaputa:
''Želiš li štogod, junače, zbori?''
''Da l' si sa zemlje, da li si vila,
Ne mogu znati, djevojko mlada,
Al' malo vode, neznanko mila,
Daj mi, od žeđi ja ginem sada.''
''Ni kapi nemam, polje je pusto,
Tu vode nitko našao ne bi,
Al' na tom mjestu, tu, gdje si susto
Po suhom pijesku snažno zagrebi!''
Sagnu se junak, zagrebe rukom
''Još jače, brže'', djeva mu reče.
I gledaj čuda, šumom i hukom
Potočić bistar pred njim poteče.
Napi se junak i prepun sreće
Podiže djevi on oči svoje:
''Blaženstvo ne znah ja nikad veće,
Reci mi tko si, rec' ime tvoje!''
''Zovem se Manda, ja sam siroče,
Na ovom svijetu nikoga nemam.''
''Žena mi budi'', tad vitez poče,
''Za tebe divne dvorove spremam.''
I dok on zbori te riječi svoje
Sunčani zraci, gle iznenada
Stvoriše taj čas iznad njih dvoje
Prekrasnu sliku budućeg grada
****
Po toj djevi Mandi, Manduševac posta
Izvor leden, hladan što s' na suncu bljeska
Kraj izvora toga naš ZAGREB - GRAD posta
Na mjestu gdje vitez zagrebe sred pijeska.
PRIČA DRUGA
To što ste čuli, samo je bajka,
Legenda, koja čuje se često.
Drugu mi priču pričala majka,
U nju ja nisam vjerovat presto.
Medveščak potok nekad je teko
Drukčijim smjerom no mi što znamo,
Izvor mu bješe negdje daleko
Krivudo potok amo i tamo.
Obala nekad greb se je zvala,
(To ime pamti još moja baka),
I jednog dana, kućica mala
ZA GREBOM niče kraj Medveščaka.
I kraj te prve diže se druga,
I kraj te druge deseta, stota,
Tako kroz mnoga stoljeća duga
Grad se je dizo da je milota.
Digoše ljudi dvorove sjajne,
Palače, tvđe i čuda mnoga,
Digoše kule, bedeme trajne
I divne crkve u slavu Boga.
ZA GREBOM što se podigo tako
U doba ono, u doba davno,
ZAGREBOM - GRADOM zvao je svako
To mjesto divno, to mjesto slavno
#zagrebačkimemento #mementošetnjakrozvrijeme

[@vikpopovic2136]

Zagreb...Zagreb...davno proslo vrijeme...i nije tako lose bilo👍👍👍👌

[@sasha5320]

Moj Zagreb ))))))

[@sandabesednik323]

❤❤❤❤❤

[@ellena4646]

Auti na Trgu :) odlicno da mozemo vidjeti kako je nekad bilo.

[@petarpuljiz2634]

Koje je godine snimljeno ?