Prenj: Uspon na Erać 2082 mnv

Рет қаралды 2,851

Күн бұрын

Došao je na red i Prenj...prvi ispenjani vrh preko 2000 mnv na ovoj planini..
Krećemo iz sela Idbar, opština Konjic. Selo se nalazi na južnoj obali Jablaničkog jezera, na ušću rijeke Baščice. Od Konjica se nastavi magistralnim putem ka Jablanici, a onda se na izlazu iz Čelebića, neposredno prije tunela, skreće lijevo, još nekih par kilometara do polazne tačke uspona.
Idbar se nekada zvao Dbar a rijeka Bašćica Dbarčica. 8. aprila 1411. godine bosanski kralj Stjepan Ostoja izvještavajući Dubrovčane o nekom poslu navodi kako je pismo pisano u “Dbaru na Neretvi”. Ovdje je na lokalitetu Gradina bio smješten stari grad Dbar.
Na putu prema Idbaru nailazi se i na veliku betonsku branu od preko 30 metara. Brana je napravljena u sklopu hidrocentrale Jablanica, potopila je sela Idbra, ali je se nakon punjenja tog jezera morala minirati, jer je postojala opasnost od rušenja.
Oštar uspon vodi serpentinama kroz bukovu i kasnije borovu šumu, te nakon nekih 3 sata dobrog hoda stižemo u dolinu Tisovice. Na horizontu se pojavljuju i vrhovi Prenja - Otiš i Zelena glava. Još nekih sat vremena nam je trebalo do planinarske kučice „Vrutak“ koja je smještena na 1650 mnv i nalazi se u vrhu doline, pored vrela Vrutak, koje je u posljednjem ratu minirano. Vidjeli smo i tablu za minirano područje krečući se utabanom stazom prema Vrutku. Sa Vrutka se pruža odličan pogled na neke od vrhova Prenja (Zelena glava, Otiš, Botini, Erać...).
Po dolasku na Vrutak dio ekipe penje i Veliku kapu 2004 mnv, koja je na nekih 1,5 sat udaljenosti od Vrutka.
Ujutro oko 07:45 krećemo na Erać. Trebalo nam je nekih 3 sata do vrha. Erać je vrh u masivu vjetrenih brda ili samostalni vrh, ovisno o topografskoj interpretaciji. Sa centralnim položajem na Prenju nudi impresivan pogled na čitav Prenj, što se obavezno mora vidjeti. Nakon uspona povratak dolinom Tisovice i silazak do Idbara.
Prenj nas je potpuno očarao sa svojim markantnim vrhovima i predivnim krajolicima. Spuštajući se nazad već u glavi sklapam sljedeće ture i Prenjske vrhove koje ću penjati sljedeće...prisjetih se i stihova Vladimira Nazora iz zbirke „Pjesme partizanke“:
Prenj planina nije,
Visok grad je vila,
Sijelo je bogova
Drevnih bogumila:
Još vrijeme brazde
Po čelu mu ore;
U njem se žestoko
Dobro i zlo bore.
Prenj planina nije,
Divova je kuća,
Kojom bitka bjesni
Sve veća i ljuća:
Rat naših vrlina
S našim porocima,
Borba u još divljim
Barbarskim grudima.
I Prenj stoji.
Sav je
Od jednog komada;
Krvav je kad sunce
U maglu zapada;
U jesenje dane
Kao žuć se žuti,
Grozan kad prozbori,
Strašan kada šuti.
Prenj planina nije
Žrtvovani je kamen
Što čeka da sveti
Očisti ga plamen.
I Bijeli Svećenik
K njemu jednom stigne,
Put k zvijezdama i
Suncu Sebe i nas digne.
Do sljedećeg uspona...